Arhiv tekstova

Svatko od nas obilježava neke posebne datume u svome životu, pa tako i u životu jednog naroda, jedne zajednice, države, postoje datumi koji su ključni za njegovu prošlost, prekretnice koje mijenjaju lice njegove budućnosti, udarci sudbine čije se rane dugo liječe, a ožiljci ostaju trajno. Takav jedan datum, točnije nekoliko njih, nedavno su obilježili iseljeni Hrtkovčani zajedničkim okupljanjem u prostorijama svog zavičajnog kluba u Zagrebu. Obilježili su tako Hrtkovčani petnaestogodišnjicu masovnog egzodusa iz rodnog kraja, desetogodišnjicu osnivanja svog zavičajnog kluba »Gomolava«, te održali redovitu godišnju izbornu skupštinu kluba.

Na skupštini je, između ostalog, izabran i novi Upravni odbor, a za novog je predsjednika jednoglasno izabran Ante Plivelić, poznati gospodarstvenik iz Zagreba, podrijetlom iz Hrtkovaca. 

 

HR: Gospodine Plivelić, čestitam Vam na izboru za novog predsjednika Zavičajnog kluba Hrtkovčana »Gomolava«...

Hvala. Mogu samo reći da mi je veliko zadovoljstvo što mi je ukazana čast da vodim naš zavičajni klub u sljedećem razdoblju, svjestan činjenice da nije mali broj Hrtkovčana koji također imaju znanja i sposobnosti uspješno voditi našu »Gomolavu«, koja djeluje u okviru Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, i da su isto tako i oni mogli biti izabrani na ovu dužnost.

HR: S obzirom na činjenicu da je u zadnje vrijeme došlo do određenog zastoja u radu kluba, moje prvo pitanje odnosi se na planirane aktivnosti »Gomolave« u idućem razdoblju. Koji su prioriteti?

Prvi i osnovni prioritet je dovršenje započetog popisa Hrtkovčana, jer je bez kvalitetnog popisa rad zavičajnog kluba gotovo nemoguć, a uz taj kvalitetni popis vezano je i učlanjenje u naš klub te izrada članskih iskaznica. Podsjećam da članstvo mora biti iskazano na dobrotvornoj osnovi i bio bih jako sretan da aktivnost u klubu nitko ne osjeti kao obvezu, nego kao radost, kao dar da može osobno sudjelovati u radu i trajno ga obogatiti svojom aktivnošću. Onima koji žele biti članovi, a nisu to u mogućnosti financijski podnijeti, to neće i ne smije biti nikakva zapreka za učlanjenje, jer svi moramo biti jednaki u našem zajedništvu. U sklopu tog našeg cilja novoizabrani Upravni odbor i ja, kao predsjednik, moramo inzistirati na uspostavljanju i održavanju naših međusobnih veza, kao i još bolju suradnju s našim Hrtkovcima.

HR: Kada smo već kod Hrtkovaca, u planu rada je i najmanje jedan posjet godišnje  Hrtkovcima i obratno? 

Da, ali treba naglasiti da ti posjeti Hrtkovcima nikako ne smiju biti kurtoazni, nego osmišljeni i odgovorni, a njihov smisao je, prije svega, odlazak na naše groblje na kojem su mnogima pokopani preci, prijatelji i poznanici te odlazak u našu crkvu, u kojoj će bar jednom godišnje iseljeni Hrtkovčani i oni koji su ostali živjeti u njima u ime svih nas moliti u zajedništvu pred oltarom sv. Klementa.

HR: Vi Hrtkovčani, jedini od svih zavičajnih klubova iz Srijema, redovito izdajete i svoje glasilo »Gomolava«?

Za razliku od »Zova Srijema«, glasila naše krovne udruge Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koji pokriva prostor svih iseljenih Srijemaca, »Gomolava« se do sada bavila, a činit će to i ubuduće, isključivo Hrtkovčanima, kako nama iseljenima tako i onima koji su ostali živjeti u njima. Najnoviji broj, koji izlazi za Petrovo, bit će najvećim dijelom posvećen izgradnji naše crkve u Kuli. 

HR: Spomenuli ste izgradnju crkve u Kuli, koja je također jedan od prioriteta?

U pravu ste. Činjenica je da mnogi narodi nestaju, a oni koji uspiju opstati mogu to uglavnom zahvaliti svojoj vjeri. Mi smo također sastavni dio te sudbine, zato koristim i ovu prigodu još jednom zahvaliti svim našim svećenicima, koji su sve vrijeme bili uz nas, i onda kada smo proživljavali najteže trenutke u povijesti i donosili teške, sudbonosne odluke, također su ih dijelili zajedno s nama. Isto se dogodilo i nakon događaja u devedesetim godinama, kada je u Hrtkovce došao naš dragi vlč. Željko Tovilo i nakon vrlo kratkog vremena na jednom malom otoku katolicizma u ravnici Srijema, u hrtkovačkoj crkvi svetog Klementa uspio učvrstiti temelje za dalje naukovanje i poštovanje katoličke vjere. Stoga smatram minimumom zahvalnosti, ali i naše iskrene religijske potrebe, izgraditi našu hrtkovačku crkvu u Kuli, koja bi bila centralno mjesto naših budućih okupljanja i središnje hodočasničko mjesto Hrtkovčana u Hrvatskoj i šire.

HR: Zašto baš Kula?

 

Selo Kula leži u nepreglednoj slavonskoj ravnici, pripada župi Kutjevo, a udaljeno je pet kilometara od Kutjeva i dvadeset od Požege. Kula je specifikum, jer iz cijelog Srijema, koji je gotovo potpuno etnički očišćen, niti jedno mjesto nema takvu jedinstvenu cjelinu kao što Hrtkovčani imaju Kulu. Mi smo to prepoznali i želja nam je u tom mjestu sačuvati duh naših Hrtkovaca, zajedništvo koje nas je održalo kroz burna stoljeća naše prošlosti. Naravno da smo mogli, primjerice, za gradnju crkve izabrati glavni grad Zagreb u kojem, s okolicom, živi preko 300 hrtkovačkih obitelji, ali činjenica je da je Kula većinski naseljena Hrtkovčanima i da ima ono što druga mjesta nemaju, ima taj neposredan kontakt sa zemljom, tu nit poveznicu hrtkovačke prošlosti i budućnosti. S druge strane, Kula ima sličnu povijest kao i naši Hrtkovci, ona simbolizira tragediju mnogih sudbina prouzrokovanih ratovima. U njoj su prvo živjeli Nijemci, poslije Drugog svjetskog rata doselili su se građani srpske nacionalnosti pravoslavne vjeroispovijesti, a sada tu žive Hrvati skupa s onima koji su ostali, u zajedništvu s različitim nacijama i vjerama. Posebno bih istaknuo stanovnike Kule podrijetlom iz Bosne, čija je sudbina slična našoj i s kojima zajedničkim naporima gradimo crkvu. 

HR: Kako doživljavate sam čin gradnje crkve u Kuli s obzirom na činjenicu da još uvijek postoji katolička crkva u Hrtkovcima?

Sudbina nas Hrtkovčana bila je teška, teža od mnogih drugih sudbina, ali istovremeno i snošljivija, jer nam je, ma kako teška bila, pružila priliku da iz okolnosti koje nam nisu bile sklone uspijemo opstati i našu prošlost pretočiti u budućnost. Upravo će crkva u Kuli, kao i nove srijemske crkve koje će tek, nadamo se, biti izgrađene, pokraj već izgrađenih crkvi Kukujevčana i Gibarčana, biti sastavni dio povijesti ovih prostora i ovih vremena. Uvjereni smo da će crkva u Kuli s protokom vremena dobiti još veću povijesnu snagu, obilježit će trajno našu prošlost i biti temelj naše budućnosti, jer će u suprotnom sve što se oko nas događalo postupno blijedjeti i utapati se u povijesti. Siguran sam da će svaki Hrtkovčanin bar jednom poželjeti u zajedništvu s ostalima poslušati svetu misu u Kuli, a mnogi će poželjeti obaviti i ostale svete sakramente baš u toj crkvi. Osim toga, u znak sjećanja na našu crkvu u Hrtkovcima, crkva u Kuli, koju je projektirala arhitektica Ana Nada Krpelnik, imat će dva tornja. Pokraj glavnog tornja, projektiran je još jedan manji koji će simbolizirati gradnju druge crkve Hrtkovčana, a nadam se da u budućim vremenima nećemo morati graditi i treću.

HR: Vi ste, kao predsjednik Zavičajnog kluba Hrtkovčana »Gomolava«, prilikom potpisivanja ugovora o gradnji crkve dali visoku garanciju da će dotok financijskih sredstava pratiti izgradnju? Hoćete li u tome uspjeti?

Siguran sam da će mnogi Hrtkovčani, a usudio bih se i reći svi, u skladu sa svojim mogućnostima naći sebe u izgradnji ove crkve te iskoristiti povijesnu priliku i svojim prilogom utkati sebe u tu našu crkvu, koja će obilježiti povijest, a svi oni koji budu sudjelovali u njenoj gradnji bit će dio te povijesti. Nama je, naravno, važno prikupiti dovoljno novca i završiti crkvu, ali nam je draže da u tome sudjeluje što više nas, bolje reći svi, da našim zajedništvom izgradimo naše duhovno središte, makar taj prilog bio i simboličan. 

Kao predstavnik Hrtkovčana, a i zajednice Srijemaca, u kontaktu sam s mnogim ljudima, udrugama, poslovnim partnerima i političkim institucijama i svi se oni zanimaju za gradnju naše crkve.

Podsjetio bih i na činjenicu da su Hrtkovčani iseljavani u Hrvatsku i diljem svijeta ranije od mnogih drugih, zapravo već krajem Drugog svjetskog rata, tako da je, primjerice, do devedesetih godina prošlog stoljeća samo u Zagrebu s okolicom živjelo oko 150 hrtkovačkih obitelji, a zahvaljujući tim okolnostima bili su primorani pomagati jedni drugima dugi niz godina. To je pomaganje tako postalo i pravilo, ali ne samo Hrtkovčanima, već i Nikinčanima, Platičevcima i svim Srijemcima, Vojvođanima i šire, a posebno nakon devedesetih godina. 

Ti su naši prilozi prepoznati ne samo kod običnih ljudi, nego i u udrugama i mnogim institucijama te smatram da sada, kada gradimo našu crkvu, imamo moralno pravo obratiti se svima i nadati se, ne samo u smislu davanja financijske pomoći, nego i potvrde da su i moralno uz nas.  

HR: Je li poznata cijena izgradnje crkve?

Cijena prve faze izgradnje crkve, a to znači stavljanje objekta pod krov, iznosit će milijun i četiri stotine tisuća kuna (1.400.000 kuna), s tim da zahvaljujemo kutjevačkoj župi, u koju spada i naša crkva u Kuli, odnosno Požeškoj biskupiji, koja će sudjelovati u izgradnji s trećinom potrebnog iznosa, a mi planiramo s našim prijateljima i ostalima prikupiti dvije trećine toga iznosa.  

Radi transparentnosti Upravni odbor našeg zavičajnog kluba donio je odluku da ćemo u našem glasilu »Gomolava« redovito objavljivati popis svih onih koji budu dali svoje priloge te im zahvaliti prigodnim zahvalnicama, a pojedinci, poduzeća ili institucije koji pomognu svojim prilozima većim od tisuću eura dobit će status donatora. 

HR: Činjenica je da je Hrtkovčane koji su iseljavani i raseljavani i prije, a posebno početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, uvijek krasilo snažno zajedništvo, da su se uvijek međusobno pomagali i uspjeli opstati upravo zahvaljujući tom svom jedinstvu i organiziranosti?  

Često sam o tome razmišljao i mogu reći da pripadam onima koji misle da to naše zajedništvo, ta naša izvrsna organiziranost proizlazi iz činjenice multikulturalnosti tih prostora, iz činjenice da smo stoljećima živjeli s Mađarima, Nijemcima, Albancima katoličke vjeroispovijesti, kao i pripadnicima ostalih naroda i vjeroispovijesti. Sama činjenica da je to višenacionalna sredina, koja je stoljećima živjela i bila protkana različitim vjeroispovijestima i različitim osobnostima, rezultirala je višom kvalitetom življenja i prepoznatljivim, neponovljivim hrtkovačkim duhom.

Nažalost, suprotno tome, Hrtkovci su tragedije proživljavali i ranije, one su bile neizbježni dio naše prošlosti. Primjerice, mi smo u periodu od 1941. do 1945. godine imali čak 270 žrtava, od kojih je po svršetku rata njih 40 privedeno u Rumu i nestalo bez suđenja, nikada se nisu vratili. 

I umjesto da se sudbina tih žrtava jednom za svagda pošteno razjasni, dogodilo se suprotno, bili smo etiketirani neistinama, a to stalno neistinito i negativno etiketiranje imalo je za  posljedicu poznate događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Činjenica da su tih godina Hrtkovce napustili i pripadnici drugih naroda i vjeroispovijesti te s nama Hrvatima došli u našu domovinu Hrvatsku demantirala je sve te laži i neistine desetljećima upućivane na naš račun. Tako je taj naš zajednički odlazak bio još jedan dokaz naše zdrave multinacionalne sredine, koja je uvijek znala zajedno živjeti i kao takva opstajala.    

HR: Molim Vas da kao predsjednik Zavičajnog kluba Hrtkovčana »Gomolava«, za one koji to ne znaju, objasnite razloge davanje tog imena zavičajnom klubu? 

Mogu reći da sam danas ponosan što sam bio inicijator davanja imena našem zavičajnom klubu po arheološkom nalazištu Gomolava. Zašto baš Gomolava? To svjetski poznato arheološko nalazište nalazi se pokraj Hrtkovaca, a drugi je razlog činjenica da je čovjek baš tu, na našoj Gomolavi, započeo organizirano živjeti 3.800 godina prije Krista. Kada toj brojki dodamo i 2.000 godina nove ere, to ukupno čini 6.000 godina života na tom prostoru. Brojni arheološki podaci potvrđuju činjenicu kako Gomolava nije nastala prirodnim putem, nego da je stvorena ljudskom rukom, bezbrojnim građenjem, rušenjem te ponovnom izgradnjom, i to u kontinuitetu od 6.000 godina, što jasno potvrđuje činjenicu da je Gomolava najstarije ljudsko organizirano življenje u podunavskom dijelu Europe i to u vrijeme kada je čovjek imao veliki izbor, a sama spoznaja da je izabrao baš to iskonsko mjesto, mjesto na kojem su kasnije nastali naši Hrtkovci, najbolje govori o vrijednosti tog prostora. Mi Hrtkovčani osjećamo tu snagu svog mjesta življenja, snagu koja nas je protkala duhom zajedništva i trajno obilježila kao ljude s tog prostora. Kada našim prijateljima prezentiramo taj povijesni podatak da je 6.000 godina iz nas mnogi nam dobronamjerni, imajući u vidu našu tradicionalnu dobru organiziranost, predviđaju postojanje i u idućih 6.000 godina. Želim naglasiti i žalosnu činjenicu da Gomolava nikada nije u potpunosti afirmirana u skladu sa svojom arheološkom vrijednošću i svojom neupitnom povijesnom dimenzijom i postala turistička atrakcija za mnoge iz svijeta, a razlog za to stidljivo spominjanje Gomolave je vjerojatno činjenica da se ovo arheološko nalazište nalazi baš pokraj naših Hrtkovaca.  

HR: I za sam kraj, planira li se veliko okupljanje Hrtkovčana i njihovih prijatelja u Kuli, pokraj crkve?

Kada završi prva faza gradnje crkve, kada ona bude pod krovom, prvu svetu misu u novoizgrađenoj crkvi sv. Petra u Kuli svečano ćemo obilježiti slavljem i velikim okupljanjem svih Hrtkovčana i mnogih naših prijatelja.

Pri tom moram istaći da mi je istinski žao što ovu našu radost nećemo moći podijeliti i s Hrtkovčanima kojih više nema među nama, koji nisu i neće dočekati taj veliki dan, premda su dali svoj veliki doprinos i bili svim svojim srcem i dušom uz taj naš projekt.                                     g