Arhiv tekstova
Kako, molim?
KU]ICE ZA ODMOR (I.)
Stameni Ljubo Ćesić ostao je i bez putovnice i bez vikendice. Putovnicu zapravo još ima, ali s njom može putovati, recimo, u Srbiju, koja je stotinu svjet-losnih godina udaljena od Europe. U države Europske unije više ne može, a pitanje je do kada će moći i u BiH, jer se i naši susjedi sve više okreću Europi.
Nama je preostalo da vidimo kako hrvatska elita živi – u kućicama za odmor sagrađenim bez dozvola, okruženim bazenima, saunama, teretanama, uz nekoliko garaža za bogati vozni park. Netko će možda pitati – odakle sav taj pusti novac koji hrvatski bogataši razbacuju na sve strane, a samo naivni će upitati jesu li – legalno zarađujući – platili i poreze državi koju toliko vole.
E sad, to je već druga stvar. Može se Hrvatska voljeti koliko se hoće, može se u birtiji udarati u domoljubne tonove, ali vlastiti džep je ipak vlastiti i što se tu država treba miješati. Tu već nismo ni veliki Hrvati niti veliki Europljani. Kada se i naslute obrisi pravne države, kako se to voli lijepo reći, otrovne strijele lete na sve strane, do Banskih dvora i Pantovčaka, i dalje. Jurica Körbler, komentator, Vjesnik, 9. srpnja
KUĆICE ZA ODMOR (II.)
Pomoći ću svim susjedima koji moraju srušiti svoje kuće kako bi hrvatskim poreznim obveznicima uštedjeli novac, a vi se raspitajte u kojoj su vezi Nikica Valentić i Marina Matulović-Dropulić s tvrtkom REN-ING, koja po nalogu države ruši bespravno izgrađene objekte. Da je ovo kojim slučajem bila kuća Milorada Pupovca, a ne Vrankovićeva, koji je ranjen još 1991. braneći Hrvatsku, ne da je Sanader ne bi rušio, nego bi je i nadogradio. Oni su mislili da ću ja ovdje skupiti dvije tisuće ljudi pa silom sprečavati rušenje. A mi se baš dobro zabavljamo, jedemo, pijemo i rušimo. Ljubo Ćesić Rojs, umirovljeni hrvatski general, Slobodna Dalmacija, 11. srpnja
KO VOLI…
Ukoliko imate SiCG putovnicu, volite putovanja, a imate i nešto novca koji ne znate kako utrošiti, odredišta do kojih možete doći bez velikih peripetija i čekanja u redovima ispred veleposlanstava su vam otvorena u državama kao što su: Albanija, Alžir, Argentina, Bjelorusija, BiH, Bugarska, Bocuana, Bolivija, Čile, Egipat, Ekvador, Gvineja, Irak, Japan, Kipar, Kostarika, Kuba, Makedonija, Meksiko, Nigerija, San Marino, Sejšeli, Tunis, Turska, Zambija i Zimbabve. Dnevnik, 10. srpnja
.IH, šTO NE REČE RANIJE?
Srpska radikalna stranka ima vrlo konkretan koncept razvoja zemlje, koji je izvan domašaja naučne fantastike. Osnovna je ideja da se ulaže u proizvodnju, a ne u opću potrošnju. Prioritet je ulaganje u proizvodnju oslobođenu plaćanja poreza i maksimalno smanjenje uvoza iz inozemstva u cilju zaštite domaće proizvodnje. Sve to možemo ostvariti uz pomoć stranih investicija, ali i domaćom politikom razvoja, s tim da novac, koji nam stiže iz inozemstva, ne ide u Skupštinu i neprofitabilni sektor, već da novac damo u tvornice i one projekte koji omogućavaju upošljavanje ljudi. Jedno vrijeme bismo morali stegnuti remen, smanjiti proračunski deficit i pričekati povoljnije uvjete. Aleksandar Vučić, glavni tajnik SRS-a, Blic News, 7. srpnja
NAPADI IZ JACUZZIJA
Mitropolitu (ljubljansko-zagrebačkom Jovanu Pavloviću), očito, nije važno što su rekli građani jer tvrdi da srpski vođe u Hrvatskoj nisu po volji srpskog naroda, ali ni njegove Pravoslavne crkve (možda samoga Pav-lovića). On izričito kaže da ti lideri – a to su, u prvome redu, zastupnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u Saboru: Milorad Pupovac (kojeg osobno proziva i ismijava), Ratko Gajica i predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović – nisu po volji crkvenoga vrha, ni po volji naroda! Mitropolitu Jovanu treba jasno reći da mora poštovati volju glasača i da se ne smije petljati u ono što nije njegov posao. Ako ne želimo da Hrvatska bude opterećena katoličkim klerikalizmom, to valja i za ponašanje pravoslavnog svećenstva. Gospodin Jovan kao da je promašio stoljeće. Naime, u ovom u kojem živimo ne želimo i naše društvo ne trpi više da kler ima presudan utjecaj u javnom životu, kulturi i politici i da se miješaju dva autonomna područja, duhovno i svjetovno. On napada one koji se zalažu za proces povratka imovine i izbjeglih Srba, one koji se iznimno trude da se prestanu brojiti krvna zrnca, one koji štite obespravljene i ponižene Srbe. Gospodin Jovan zaboravlja da su mu oni koje obezvrjeđuje pomogli da se »integrira« i da u Hrvatsku prebaci ono što je stekao u Italiji, kamo je pobjegao ostavivši svoje Srbe na cjedilu. Jovan se danas još uvijek boji da mu netko ne počupa bradu, a omalovažava one Srbe koji su cijelo vrijeme ludila ostali ovdje kada su mnogi Srbi stradali. Mnogi njegovi sunarodnjaci nemaju posao, ni krov nad glavom, ni kruh, ali je on sebi luksuzno uredio rezidenciju s jacuzzijem! Drago Pilsel, komentator, Novi list, 11. srpnja.
