Arhiv tekstova
27.06.2008
Vijesti
Prikaz risa mladim čuvarima tradicije
Mladost i tradicija u klasju žita
Od 1928. godine, kada je prvi puta održana Dužijanca u Tavankutu, pa sve do danas, puno toga se promijenilo, pa tako ni žetveni radovi nisu iznimka. Vrijeme je donijelo zamišljene poglede paora u kabinama traktora i kombajna, a kuka i kosa nestale su s veselom grajom risara i risaruša. Stariji se još uvijek rado sjećaju tih dana, poneki svoje umijeće pokazuju na natjecanjima risara, a mladi promatraju kako tradicija nestaje sa svakim otkosom žita. Stoga je valjalo nešto poduzeti.
Ovogodišnji tavankutski bandaš i bandašica, Ivana Bošnjak i Pavle Vojnić Mijatov, odlučili su pozvati iskusne risare i pokušati naučiti što je poslidnja pripelica, kao i osjetiti kapljice znoja na čelu, dok se pletu uža. Tako je na žitnom polju u Dikanovcu, kraj Tavankuta, organiziran prikaz nekadašnjeg načina obavljanja žetelačkih poslova, što ujedno predstavlja i uvod u ostale manifestacije tavankutske Dužijance. Osim bandaša i bandašice, prigodu vidjeti i čuti kako se nekada radio ris, iskoristilo je još nekoliko mladih i djece, koji su na njivu došli odjeveni u radnu narodnu nošnju – sefire.
Sunce koje je neumoljivo pržilo nije ih moglo omesti u namjeri da se prihvate posla i pokažu starijima da će biti dostojni nositelji žetvene tradicije. Bandaš je vrijedno zamahivao kosom, dok je bandašica žurno išla za njim i pravila snopove od žita. Vrijedni su bili i ostali, ali njih dvoje željeli su se iskazati i opravdati svoju ulogu u svečanosti Dužijance. Da su u tome i uspjeli, potvrdile su same riječi hvale iskusnih risara, kojima se možda i pridruže na nekom od budućih risarskih natjecanja.
Svršetak ovog napornog, ali povrh svega poučnog i zanimljivog prikaza žetvenih radova obilježila je mala užna. Jednako dobro, došla je i mladima i onima malo starijima – prvi nisu niti mogli zamisliti da kruh, slanina i luk mogu biti tako ukusni, dok je ove druge zajednički objed na njivi u mislima vratio u davne dane vesele risarske graje.
M. Matković
Mala soba tri sa tri
SONTA – Muke Sonćana sa PTT službom postaju sve veće. Ova ustanova smještena je u jednoj velikoj prostoriji, nastaloj renoviranjem dviju soba stare »švapske« kuće u samom središtu sela, nacionalizirane poslije drugog svjetskog rata. Prostorija je drvenom pregradom s dodatkom staklenoga dijela, u kojemu su i dva šaltera, podijeljena na dva dijela. U dijelu namijenjenom strankama u jednom kutu je smještena zidana kabina javne govornice, a u suprotnom ograđen prostor namijenjen listonošama za sortiranje dnevnih pošiljki. Na taj način strankama za čekanje u redu ostaje nepunih deset kvadrata. U više navrata inicijativom tijela Mjesne zajednice pokušavalo se »preseliti poštu« u adekvatniji prostor, no, svaki put do konačnog dogovora nedostajalo je još samo malo dobre volje. Za rad sa strankama postoje svega dva šaltera, od kojih povremeno jedan ne radi. U sonćanskoj ispostavi uposlene su dvije šalterske djelatnice i dvojica listonoša. Dostava pošte funkcionira i kad jedan od listonoša ne radi. Iz apatinske centrale pošalju ispomoć. Problem nastaje kad jedna od šalterskih djelatnica ode na slobodne dane, bolovanje ili dopust. Za šaltere popune iz Apatina nema. Tako Sonćanima ostaje dugotrajno čekanje pred onim jednim šalterom. Javlja nervoza, često i međusobne prepirke, a puno je i zajedljivih komentara na račun one jedne djelatnice, koja, po njihovom, ne radi dovoljno brzo. A žena nije kriva. Nije kriva što ne može dobiti ispomoć iz grada, nije kriva što su za sonćanskih 5.000 žitelja predviđena svega dva šaltera, a kako joj većina posla predstavljaju uplate i isplate, mora u danim uvjetima raditi precizno, pod punom koncentracijom, nije kriva ni za sporost u radu.
I. Andrašić
Mirisalo je do neba
SONTA – U subotu 21. lipnja, na platou ispred objekta Doma kulture u Sonti, u organizaciji Mjesne zajednice održan je »Zlatni kotlić 2008«, natjecanje u kuhanju ribljega paprikaša. Pokraj 30 natjecateljskih, kuhano je i dvanaest kotlića paprikaša za goste. Ova manifestacija održava se od prije tri godine u svim mjesnim zajednicama Općine Apatin i izlučno je natjecanje lokalnih majstora kotlića za puno poznatiji »Zlatni kotlić« u okviru nadaleko poznate turističke manifestacije »Apatinske ribarske večeri«. Pobjednik natjecanja u Sonti, koji se izravno plasirao u finale apatinskog »Zlatnog kotlića«, bio je dugogodišnji »gastarbajter« u Njemačkoj Ivan Blašković.
I. Andrašić
