Arhiv tekstova
27.06.2008
Vijesti
Kako se u Plavni nekad žetva odvijala
Običaji uz žetvu
Povijesno-istraživački odjel HKUPD »Matoš« iz Plavne priredio je običaje uz žetvu. A, o svemu tome govorio nam je Plavljanin Kuzma Mišić:
»Ujutro u tri sata na dan žetve uranemo žena i ja. Stavimo u torbu kruha i slanine. Krenemo na njivu kositi žito. Kad dođemo na njivu, nakosim žita te ja i žena napletemo uža, onoliko koliko mislimo danas naraditi, otprilike petnaest krsti. Prije toga se pomolimo i doručkujemo. Poslije doručka počnemo raditi tj. kositi žito. Radimo tako do podne i onda užinamo. Poslije užine čovik otkuje kosu i stavi je na mjesto gdje neće nikome smetati. Zatim se malo odmorimo u debelom hladu otprilike do dva sata, pa pošto se napijemo hladne vode, počnemo popodnevni rad koji traje do pet sati. U pet sati žena se spremi i otiđe kući, jer triba svinje i živinu naraniti i večeru skuvati. Za to vrime čovik ostane sam na njivi i snaša (skuplja) snopove žita u krstine. Kada je sve posnašo sakrije kosu, srp i grablje te uzme torbu i crni zemljani koršov koje je ponio kad je ujutro krenuo na njivu, i polako krene kući. Kad stigne kući žena je ugrijala vode, čovik se opere i obuče čistu košulju i sidne za astal zajedno sa ženom, pa iza molitve večera. Kad je sve žito pokošeno na njivi i žetva završena, onda se jedan snop žita ispravi tako da je vlat gore, kosac u taj snop ubode kosu,a žena svoj srp. Žena malo nakupi lipe vlati i oplete vinac, pa onda svi zajedno kleknu, izmole zahvalnu molitvu Bogu za dar zdravlja i lipo vrime te se mogla žetva završiti.
Kada se svi skupimo kod kuće, po završetku žetve, očekuje nas bogata večera, koja se sastojala od kulena, koji je za tu zgodu ostavljen i sada se jede, a zatim se kuva dobar paprikaš i toči najbolje vino. Večera se produži dugo u noć.«
Prema kazivanju Kuzme Mišića 1980. godine
Priredio: Zvonimir Pelajić
DVD »Bački Breg« proslavlja 96 godina aktivnog rada
Duga tradicija
Dobrovoljno vatrogasno društvo« Bački Breg osnovano je 1912. godine. Osnivači vatrogasne čete bili su mještani, kako Šokci tako i Nijemci, s jasnim ciljem – zaštititi ljudske živote i imovinu od vatre. Aktivnost bereških vatrogasaca prekinuta je početkom Prvog svjetskog rata, da bi se nakon deset godina počelo s okupljanjem ljudi i osiguranjem novca, kako bi se obnovio rad vatrogasne čete. Po osnivanju čete formiran je i puhački orkestar.
Malo mjesto, a imalo je i ima veliki broj aktivnih vatrogasaca. Tijekom svih godina uspješnog djelovanja i sudjelovanja na mnogim natjecanjima (općinskim, regionalnim i državnim) postigli su zavidan uspjeh. Uvijek su bili visoko plasirani, što je žensku omladinsku ekipu odvelo na europsko i svjetsko natjecanje vatrogasaca. Godine 1996. u Novom Sadu omladinke su stekle pravo zastupati tadašnju SR Jugoslaviju na internacionalnom vatrogasnom natjecanju država članica CTIF (Međunarodni komitet za zaštitu od požara) u Danskoj. Natjecalo se dvadeset pet država, a ženska omladinska ekipa iz Bačkog Brega osvojila je treće mjesto i brončanu medalju. Godinu poslije, povodom sto dvadeset pet godina dobrovoljnog vatrogastva u njemačkom gradu Engersthamu, održano je međunarodno vatrogasno natjecanje. Sudjelovalo je 312 ekipa iz 16 država. Tadašnju je Jugoslaviju zastupalo sedam ekipa, a među njima i ženska ekipa iz Bačkog Brega. U konkurenciji od pedeset ženskih ekipa osvojile su drugo mjesto i srebrni pokal.
I danas DVD uspješno radi i sudjeluje na natjecanjima. Na godišnjoj skupštini održanoj u svibnju ove godine uručena su priznanja pojedinim članovima za dugogodišnji aktivni rad i doprinos. Skupštini su bili nazočni predstavnici vatrogasnih društava Općine Sombor, članovi vatrogasnog saveza Sombora, kao i gosti iz Hrvatske. Događaj je uveličao nastup HKPD »S. S. Kranjčević«. Ujedno, tim povodom bereški vatrogasci su ispratili u zasluženu mirovinu svog dugogodišnjeg počasnog člana Josipa Krizmanića. Gospodin Krizmanić je cijeli svoj život posvetio ovom poslu, primio brojna priznanja i nagrade, a, kako je sam rekao, najdraže mu je priznanje »Zlatni krst« kralja Tomislava Karađorđevića. Svoju vatrogasnu karijeru započeo je davne 1949. kao član mjesnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Dugogodišnjim usavršavanjem postao je komandant općinskog vatrogasnog saveza. Bereške kolege su ga ugodno iznenadile ovim slavljem i nije skrivao oduševljenje: »Danas mi je srce veće od Bačkog Brega. Drago mi je kada vidim ovoliki broj djece koja žele nastaviti pobjeđivati na natjecanjima kao i njihovi prethodnici, predstaviti svoje selo Europi i svijetu. Sada kada odlazim u vatrogasnu mirovinu želim se potpuno posvetiti obitelji i unuku. Posao će mi nedostajati, iako sam sve ove godine bio samo volonter«.
Jedini problem s kojim se DVD suočava su financije. Oprema s kojom vježbaju veoma je stara, a popravci na kamionu su sve češći. Unatoč svemu DVD Bački Breg je dokazao i pokazao da se do uspjeha dolazi s puno rada i mnogo ljubavi.
Ivana Dekić
Posjet tavankutske djece
Gubec u Stubici
Proslavu Dana škole »Matije Gupca« u Gornjoj Stubici uveličali su osnovci istoimene škole iz Tavankuta. Suradnja dviju škola započela je u veljači, kada su istim povodom Tavankućani ugostili predstavnike iz Gornje Stubice, koji su ovom prigodom željeli uzvratiti gostoprimstvo. Tako se protekloga četvrtka pedesetak učenika hrvatskih odjela sa svojim učiteljima i nastavnicima uputilo u trodnevni posjet vršnjacima iz Gornje Stubice. Kao i uvijek, djeca su rado pošla upoznati nove predjele, a zanimljivo je bilo i vidjeti kako negdje drugdje izgleda škola koja nosi isti naziv kao i njihova. Naravno, saznali su puno više od toga, jer je, nakon smještaja kod domaćina i dobrog sna, sutrašnji dan zadovoljio njihovu znatiželju. Tavankućani su tijekom prijepodneva imali prigodu upoznati se sa znamenitostima Gornje Stubice, kada su posjetili Spomen park Rudolfu Perešinu, župnu crkvu sv. Jurja, spomenik Matiji Gupcu, te, naravno, nezaobilaznu Gupčevu lipu. Sliku povijesti obavijenu u prekrasna zelena prostranstva upotpunio je obilazak dvorca Oršić – Muzeja seljačkih buna, između ostalog, poznatog kao mjesto gdje je snimljen film »Seljačka buna«, te »Družba Pere Kvržice«. Nakon toliko zanimljivosti valjalo se malo odmoriti, ali ne previše, jer su se domaćini pobrinuli da popodne bude djeci jednako zanimljivo. Prije same svečanosti Dana škole odigrana je nogometna utakmica između dviju škola, kako bi se još bolje međusobno upoznali, a nogomet je kao stvoren za to – bar dečki tako tvrde. Uslijedila je napokon i priredba za Dan škole, na kojoj su, obučeni u narodne nošnje, Tavankućani izveli svoju školsku predstavu »Razlinkavi zec«. Stubičani su, kroz predstavu, mogli čuti specifične bunjevačke izraze, ali su isto tako i kajkavske popijevke na trenutke znale zbuniti Tavankućane. Dakako, prijevod ipak nije bio nužan, jer se djeca najbolje sporazumijevaju pokretima i osmijesima. Međutim, sutrašnji dan osmjehe je pretvorio u oproštajni zagrljaj, jer je došlo vrijeme za poći svojim kućama. Povratak je također bio ispunjen brojnim sadržajima. Posjet muzeju na Hušnjakovom brdu kod Krapine, te Nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici razveselio je djecu, koju je zatim dočekao grad Zagreb i sve njegove čari. Šetnja preko Cvjetnog trga do Trga bana Jelačića, te razgledanje katedrale i crkve sv. Marka, doista ih se dojmila, ali najveće divljenje kod djece izazvao je svojevrsni simbol ovog grada – tramvaj. Eh, da je samo bilo vremena za jedan krug po Zagrebu. Ništa zato, eto povoda za još jedno putovanje.
M. Matković
