Arhiv tekstova

Mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Hrvatskoj, svojim dopisom, br. 57/08, od 18. lipnja 2008. godine, priopćio je javnosti da je Njegova Svetost Papa Benedikt XVI. odgovorio na molbu dijecezanskog biskupa Đakovačke i Srijemske biskupije mons. Marina Srakića i uspostavio Srijemsku biskupiju s vlastitim dijecezanskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem, odvojivši je od Đakovačke biskupije, te na prostorima Đakovačke biskupije ustanovio Crkvenu pokrajinu (metropoliju) Đakovačko-osječku, a biskupiju Đakovačko-osječku uzdigao na metropolitansko sjedište i imenovao. 

Preuzvišeni biskup mons. Đuro Gašparović i tajnik preč. Marko Loš su za naš list poslali ovaj dopis, u kojemu se pojašnjava razlog ponovne uspostave Srijemske biskupije:

Podsjetimo se da počeci Srijemske biskupije idu od apostolskih vremena. Srijemska Crkva ima apostolsko naslijeđe od početka četvrtoga stoljeća. 9. srpnja 1773. godine, papa Klement XIV. svojim pismom Ad perpetuam rei memoriam ujedinio je Srijemsku i Bosansku biskupiju »aeque principaliter et in perpetuum« u osobi jednoga biskupa tako da te dvije biskupije u kasnijim vremenima ostanu »separate ac illaesae«, tj. odvojene i netaknute. To su zahtijevale i sugerirale tadašnje prilike.

Nakon Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji Srijem, tj. istočni dio biskupije Đakovačke i Srijemske, politički je pripao Autonomnoj Pokrajini Vojvodini koja je bila u sastavu Republike Srbije. U to vrijeme nije bilo nikakvih poteškoća s obzirom na jedinstvo, upravu i život biskupije.

Od 1991. godine, proglašenjem samostalne Republike Hrvatske, bile su postavljene državne granice između tadašnje Jugoslavije i Republike Hrvatske i otežana komunikacija između dva dijela biskupije.

Tadašnji dijecezanski biskup đakovački i srijemski mons. Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli su tada nekoliko puta godišnje pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ne bez većih poteškoća. Tada je biskup Ćiril Kos zatražio od Svete Stolice da imenuje još jednog pomoćnog biskupa koji bi vodio brigu o srijemskom dijelu biskupije i koji bi ondje i boravio. 

Pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije imenovan je mons. Đuro Gašparović i posvećen 5. listopada 1996. godine. On je nakon imenovanja neko vrijeme boravio u Đakovu, a svećenici Srijema su zatražili da on svoju službu pomoćnog biskupa obavlja boraveći u Srijemu. 1999. godine mons. Đuro Gašparović je imenovan generalnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima koje mu je dala Sveta Stolica. Motivi da pomoćni biskup bude generalni vikar samo za Srijem bili su crkvene, povijesne, političke, psihološke i materijalne naravi. Tada se u tim krajevima morala sačuvati Katolička crkva. Odvojenje od Đakovačke biskupije bio bi tada šok i za svećenike i za vjernike. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim prilikama one Jugoslavije osjećali veliku nesigurnost.

ČVRSTA ZAJEDNICA U SRIJEMU: S vremenom se pokazala složenost ovakvog vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostorima i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike. Na području Republike Srbije donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. U svakom slučaju, Srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) mora biti s katoličke strane sugovornik i s katoličkim biskupima toga područja i s predstavnicima državnih vlasti. Ne smije se zaboraviti da na području Srijema i Srpska Pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima.

U današnje vrijeme nove prilike zahtijevaju odvojenje Srijemske od Đakovačke biskupije i razrješenje personalne unije bez povrede integriteta pojedine od njih. Zato granice Srijemske biskupije trebaju ostati iste. To znači: s istoka, sjevera i juga granica su rijeke Sava i Dunav, a sa zapada državna granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije. To se područje prostire na oko 4.000 km² a ima oko 800.000 stanovnika i oko 50.000 katolika, 29 župa, 19 svećenika, 1 redovnika i 10 časnih sestara redovnica.

Sjedište Srijemske biskupije je Srijemska Mitrovica, a konkatedrala-bazilika postaje katedrala.

KONVENCIJA: Biskupije će konvencijom ugovoriti prije svega inkardinaciju klera i »tempus utile« za svećenike da slobodno izaberu pripadnost biskupiji. Utvrdit će bi i uzdržavanje klera te materijalna pomoć Srijemskoj biskupiji. Konvencijom se određuje odnos prema Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu i Međubiskupijskom u Zagrebu. Da se osigura status umirovljenih svećenika konvencija će definirati odnos prema Domu za umirovljene svećenike u Đakovu. U sadržaj je uneseno i pitanje arhiva i dr...

Srijemska biskupija je u sastavu nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine (metropolije) na području Slavonije i time doprinosi »da se bolje osiguraju potrebe apostolata u skladu s društvenim i mjesnim prilikama« (CD 39), unapređivanju međusobnih odnosa dijecezanskih biskupa» (ZKP, kan. 431 § 1), dobro vjerničkog kršćanskoga puka te bolja pastoralna skrb za nj.

Razumljivo, sa svojim osamostaljenjem Srijemska biskupija postaje član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Srijemski biskup se tako može kao punopravni član uključiti u suradnju s biskupima tog područja, kao i sa predstavnicima tamošnje vlasti. 

Ujedinjenje bližih mjesnih Crkava đakovačke, srijemske i požeške u Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu osnažilo je zajedničko pastoralno djelovanje u preduvjetima koji su zajednički toj regiji. Crkvena pokrajina koja uključuje područja Slavonije i Srijema osim po već postojećem zajedničkom mentalitetu, nacionalnoj pripadnosti i povijesti, jedinstvo odražava i u crkvenom smislu.

Dakle, preko metropolitanske pripadnosti Srijemska biskupija povezana je s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. Razlozi su sljedeći: 

 

a) Svećenici koji djeluju na području Srijemske biskupije najvećim dijelom su po narodnosti Hrvati, rođeni na području Hrvatske, a školovani u Đakovu što će biti i u budućnosti. 

b) Bogoslovno sjemenište i Katolički bogoslovni fakultet je zajednički u Đakovu.

c) Svećenički dom Đakovu isto tako je zajednički. 

d) Materijalno uzdržavanje biskupije dolazi iz Đakova...

e) Vjernici katolici na području Srijema najvećim su dijelom Hrvati koji su već stoljećima povezani s đakovačkim dijelom biskupije.

f) Srijemska biskupija je na razmeđu kultura i svjetova. 

g) Na postoji prigovor Srpske Pravoslavne Crkve i Srpske vlasti u vezi s pripadnošću Srijemske biskupije Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.

h) Takvo rješenje ne protivi se odredbama Zakona o Crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije koji donosi:

-  »Crkve i verske zajednice su slobodne i autonomne u određivanju svog verskog identiteta.

- Crkve i verske zajednice imaju pravo da samostalno uređuju i sprovode poredak i organizaciju i da samostalno obavljaju svoje unutrašnje i javne poslove.« (Čl. 6)

i) Metropolitanska pripadnost Srijemske biskupije Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini nije  presedan jer postoji već slična situacija u svijetu.

j) Treba sačuvati integritet Srijemske biskupije s granicama Sava, Dunav i granica Srbije s Hrvatskom..

k) Potrebno je postaviti u Srijemu snažnu crkvenu instituciju.

I. K.