Arhiv tekstova

Stanislava Stantić-Prćić (1964.) krajem svibnja imenovana je članicom Izvršnog odbora HNV-a zaduženom za obrazovanje, namjesto Jaše Šimića, koji je podnio ostavku iz osobnih razloga. Stanislava Stantić-Prćić dugogodišnja je profesorica razredne nastave, a od 2005. obnaša dužnost ravnateljice Osnovne škole »Matija Gubec« u Tavankutu, jedne od pet škola  u Gradu Subotici, u kojima se izvodi nastava na hrvatskom jeziku. Također, članica je i Odjela HNV-a za obrazovanje. 

 

HR: Koje su osnovne smjernice Vašeg programa kojega donosite dolaskom na ovu dužnost? 

Na prvom mjestu to je povećanje broja djece na hrvatskom jeziku u predškolskom, odnosno pripremnom programu u vrtićima. Kao drugo, uspostaviti bolji kontakt s roditeljima učenika iz hrvatskih odjela, odnosno raditi na njihovom uključivanju u aktivnosti hrvatske zajednice, da se ne osjećaju »napuštenima«. Smatram kako je važno biti transparentan u radu: ljudi trebaju osjetiti da smo mi tu, da oni mogu slobodno doći interesirati se i pitati. Također, jedna od ideja je osigurati stalnu prisutnost tema iz obrazovanja u medijima na hrvatskom jeziku. Nadalje, ostvariti i jači, odnosno češći kontakt s resornim dužnosnicima u Republici Hrvatskoj. Dakle, povezati sve strukture da radimo zajedno i onda rezultati moraju biti bolji. 

HR: Još je prerano govoriti o tomu, ali ima li nekakvih predviđanja o broju potencijalnih prvašića u hrvatskim odjelima od jeseni?

Okvirno možemo reći kako ćemo za 2008./09. godinu imati oko 50 novih prvašića u pet osnovnih škola u Subotici, u kojima već postoji nastava na hrvatskom jeziku.  No, upis još traje i konačan broj bit će poznat tek u rujnu.

HR: Ovih su dana bili kvalifikacijski ispiti za upis u srednje škole. Na hrvatskom nastavnom jeziku postoji mogućnost upisa u odjel općeg smjera u subotičkoj gimnaziji, kao i u odjel smjera za crkveno pjevanje u Muzičkoj školi u Subotici. Kakve su procjene o potencijalnom broju učenika u ovim odjelima?

Zainteresiranih za novi odjel u Gimnaziji »Svetozar Marković« u Subotici ima, ali nemamo konačan broj, to ćemo znati nakon upisa, i to će, konačno, ovisiti o samim rezultatima kvalifikacijskih ispita. Mislim da problema s formiranjem odjela ne bi trebalo biti, s obzirom da je u pitanju opći smjer, tako da se time ravnopravno daje mogućnost i onima koji su željeli prirodno-matematički i društveno-jezični smjer. Da bi se formirao odjel mora se prijaviti minimalno petnaest učenika i mi se nadamo kako za to ove godine neće biti potrebno ići »od kuće do kuće«. U to vjerujem i zato, jer je gimnazija imala dobru promidžbenu kampanju u osnovnim školama, gdje je predstavljena i mogućnost nastave na hrvatskom jeziku. Konkretno, znam da kod nas u Tavankutu ima jedna skupina djece zainteresiranih za upis u gimnaziju. Što se tiče smjera u Muzičkoj školi, tu ćemo isto podatke imati nakon upisa.

HR: Hoće li od iduće godine biti otvoren odjel na hrvatskom nastavnom jeziku i u nekoj od strukovnih srednjih škola?

Hrvatsko nacionalno vijeće i njegov Odjel za obrazovanje radit će na tomu i mislim da će za otvorenje smjerova na hrvatskom jeziku u strukovnim školama biti interesa. To je potrebno našoj zajednici. Sve ovisi o tome koliko će država imati sluha za to. 

Što se tiče pitanja kadra, on postoji, jer su profesori u tom smislu korektni, spremni su ići na dodatne edukacije glede jezika. Mislim da nema profesora koji ne bi bio spreman prihvatiti da predaje u hrvatskom odjelu. Inače, problema s nedostatkom kadra za pojedine predmete ima i u nastavi na srpskom jeziku, tako da se taj problem ne može smatrati samo problemom nastave na hrvatskom jeziku.

HR: Prema stanju koje ste zatekli dolazeći na ovu dužnost, koji su trenutačno najveći problemi obrazovanja na hrvatskom jeziku u Vojvodini?

Nama su udžbenici najveći problem. Naime, mi još uvijek uvozimo hrvatske udžbenike, a radi se po programu Ministarstva za obrazovanje Republike Srbije. Hrvatski udžbenici,  iako se dobivaju besplatno, ne mogu u potpunosti zadovoljiti potrebe učenika. Ako je udžbenik, primjerice, u skladu s nastavom 30 posto, ostalo se mora dopuniti. 

Cilj bi bio da dobijemo udžbenike koji su prilagođeni našim potrebama. Dobra volja matične države s tim u svezi postoji, glede pomoći oko samog tiskanja udžbenika, budući da je Školska knjiga kupila BIGZ. E sad, budući da bi tiraža tih udžbenika bila mala, za razliku od udžbenika na srpskom jeziku, država bi tu razliku u cijeni trebala dotirati. Nedavno je potpisan protokol o tiskanju udžbenika na hrvatskom jeziku, ali to je samo suglasnost, tako da ostaje pitanje kada će to biti i realizirano. Jer, mnoga prava postoje samo na papiru, a ako ih sam nećeš tražiti, nećeš ih niti dobiti. Dakle, to ovisi i o razumijevanju nove vlasti u Srbiji, koja tek treba biti formirana.

HR: Što je s prijevodima svjedodžbi i dnevnika za potrebe nastave na hrvatskom jeziku?

Svjedodžbe na hrvatskom jeziku za gimnaziju imamo, premda nismo sasvim zadovoljni njima. Što se tiče osnovne škole, imamo ih za peti razred, koji idu po novom programu. Za šesti razred to nemamo, jer oni idu po starom programu, tj. svjedodžbe će dobiti kad završe osmi razred. Izrada prijevoda je u tijeku, te očekujemo kako ćemo za iduću školsku godinu imati svjedodžbe i dnevnike na hrvatskom. 

HR: Prema Vašim saznanjima i dosadašnjim iskustvima, koji su razlozi što nema većeg broja djece u hrvatskim odjelima? Imate li neku strategiju kako bi se situacija poboljšala?

S jedne strane, mi možemo reći da smo zadovoljni brojem djece, jer ovo je na neki način tek početak školstva na hrvatskom jeziku. Šest godina nije dugo razdoblje. Mišljenje Odjela HNV-a za obrazovanje je da se u tom smislu mora staviti naglasak na predškolsko obrazovanje. Ne možemo biti zadovoljni brojem djece u vrtićima na hrvatskom jeziku. Naime, imamo 21 dijete u Vojvodini, u dva objekta – u vrtiću »Marija Petković« i u vrtiću u Tavankutu. Dakle, potrebno je otvoriti više skupina u predškolskom uzrastu. Primjerice, u Mjesnoj zajednici Aleksandrovo ili u nekim prigradskim naseljima, gdje bismo tražili da dobijemo skupine s manjim brojem djece. Posebno bi bilo dobro da to budu skupine koje rade po Montessori programu – kao u vrtiću »Marija Petković«, što bi nam omogućilo da ljudi to prepoznaju i kao posebnu kvalitetu, te ih ne bi trebalo dodatno uvjeravati. O tim mogućnostima razgovarat ćemo s upravom Predškolske ustanove »Naša radost«.

HR: I ove je godine bilo riječi o otvorenju odjela na hrvatskom jeziku u Sonti i Bačkom Monoštoru, gdje solidan broj učenika sluša sate izbornog predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Međutim, do toga neće doći niti ove godine. Imate li neku strategiju pomoću koje bi u budućnosti ipak došlo do uspostave redovite nastave na hrvatskom jeziku u tim mjestima?

Svakako da je jedan od ciljeva više se okrenuti i prema problemima hrvatskog školstva u Podunavlju, ali i Srijemu. Takva su nastojanja postojala i prije, ali vidimo da nisu dala rezultate, tako da nešto moramo mijenjati. U tom smislu, ideja je da uz dvije postojeće profesorice hrvatskog jezika i književnosti, od Republike Hrvatske tražimo još jednu osobu, koja bi radila upravo na tom području. 

HR: Kakvi su Vaši kontakti s Republikom Hrvatskom? U kolikoj mjeri će ona dalje pomagati u edukaciji ovdašnjih kadrova, opremanju školskih prostora, u svemu onome u čemu nastavnici i škole oskudijevaju?

Pomoći nikad dosta, jer potrebe su enormne, budući da smo s obrazovanjem na hrvatskom jeziku krenuli nedavno i praktički od ničega. S Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Subotici imamo dobru suradnju. Što se tiče pomoći, i tu bismo neke stvari trebali ustaliti, kao što je odlazak nastavnika na sajam knjiga i učila Interliber, gdje nastavnici mogu sebi kupiti potrebne udžbenike i učila. Takav odlazak se prošle godine pokazao kao pun pogodak. Kad bi se ta praksa nastavila, nastava bi bila bolje opremljena, što bi, svakako, utjecalo i na njezinu kvalitetu. 

Također, važno je da se ustale i posjeti učenika Republici Hrvatskoj, ali da to budu više susreti s njihovim vršnjacima, poput sudjelovanja na kvizovima, radionicama... Dakle, da oni tamo, osim što nešto uče i rade, budu u izravnom kontaktu i svoj hrvatski jezik usavršavaju. Dosadašnja praksa nam je pokazala kako se učenici tek tada oslobode i praktički ozbiljnije »progovore« hrvatski. 

Tu je važno napomenuti kako mi ne možemo sve očekivati od Republike Hrvatske. Već, naravno, i od ove države, čiji smo građani i porezni obveznici. Tu bi se moglo, naravno, govoriti i o reciprocitetu. 

HR: U ovoj se godini očekuje završetak izrade Platforme o obrazovanju, koju priprema tročlani tim. Što možemo očekivati od ovog dokumenta i što bi on trebao urediti u hrvatskom školstvu u Vojvodini?

Dosta dugo se o tom govori. Platforma je u izradi, ali nije završena. Ovo pitanje trebate pitati autore. Naravno, mi ćemo pomoći da se njezina izrada okonča. To je dokument koji moramo imati. 

HR: Hoće li od jeseni biti formiran odjel osmog razreda u OŠ »Matko Vuković« u Subotici i OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu?

U OŠ »Matko Vuković« odjel osmog razreda na hrvatskom jeziku bit će sigurno formiran, dok se za OŠ »Matija Gubec« još ne zna sa sigurnošću. Imamo nekoliko zainteresiranih učenika i ja ću, kao ravnateljica, tražiti suglasnost za formiranje tog odjela, ali još ne mogu tvrditi hoće li biti dovoljno djece.

HR: HNV je od ove godine preuzeo na sebe posao koordinacije učenika koji žele studirati u Hrvatskoj. Što ova zadaća podrazumijeva?

To nam je jedan veliki, dodatni i vrlo odgovoran posao. Zainteresiranih za studij u Hrvatskoj ima, ove godine je to tridesetak studenata. Naša je zadaća pripremiti ih za odlazak na pripreme za prijamni, kao i rješavanje ostalih tehničkih pitanja, poput prijevoda svjedodžbi, osiguravanja smještaja u domu tijekom priprema za prijamni i kvalifikacijskih ispita. Svakako, pripreme nisu obvezne. Znači, učenik na prijamni može otići sam, ali veliki dio potrebnih informacija može dobiti u HNV-u.

Svi studenti gravitiraju Zagrebu, gdje su najteži uvjeti za upis. A postoje i fakulteti u Osijeku, Rijeci, Splitu, koji pružaju jednako dobre uvjete studiranja. Inače, mišljenja sam  da bi studenti trebali imati nekog koordinatora u HNV-u, koji bi, osim organiziranja priprema, pratio i njihov rad tijekom studiranja, imao neku vrstu baze podataka o njima i održavao kontakte.      g