Arhiv tekstova

Premda ne vrijedi praviti račun bez krčmara, svi su izgledi da bi Srbija uskoro mogla dobiti vladu. I to ne bilo kakvu, nego proeuropsku, ako se to tako može reći. Jer, s SPS-om kao bitnom (stožernom?) strankom te vlade, put od samoizolacije 90-ih do EU 2012. teško može proći bez skepse koje ne manjka kod onih, koji ne zaboravljaju tako lako i čije svjetonazore nije pojeo politički pragmatizam. 

Definitivno je jasno sljedeće: za koaliciju Demokratske stranke s SPS-om i satelitima Boris Tadić je dobio zeleno svjetlo svoga glavnog odbora, za istu je koaliciju glasovalo i vodstvo G17 Plus, a takvu je vladu podržalo i najviše tijelo SPS-a. Ostali se manje pitaju. Vlada je, dakle, na pomolu, a to što radikalsko-narodnjačka oporba pokušava opstrukcijom spriječiti izbor te vlade, te to što LDP nastoji probuditi svijest i savjest građanstva, vrlo je moguće, neće donijeti nikakve izmjene. Europa zdaj! I s SPS-om, ako već ne može drugačije.

DS i SPS ZAJEDNO ZA EU: Formaliziranje dugih »neformalnih« i kratkih formalnih pregovora  koalicije Za europsku Srbiju i koalicije oko SPS-a trebalo je biti obavljeno u utorak izborom Slavice Dukić-Dejanović za predsjednicu Narodne skupštine Srbije. Izbor je spriječen radikalski izazvanim prekidom sjednice, ali političke su odluke donesene već ranije, pa je samo proglašenje u srbijanskom parlamentu još početkom tjedna bilo više nego izvjesno. 

Nesporno je, dakle, da bi vladu u idućem mandatu trebale činiti stranke oko DS-a, te stranke oko SPS-a. Dogovori o vlasti su, naravno, mogući bez obzira na političke programe i stranačka opredjeljenja, ali u ovom slučaju riječ je o formiranju zajedničke vlade koja bi Srbiju trebala uvesti u Europsku Uniju. Boris Tadić i međunarodna zajednica misle da je to moguće s SPS-om, a ostali čekaju da se u to uvjere. 

Raspodjela resora u novoj vladi predmetom je spekulacija u srbijanskim medijima još od završetka izbora 11. svibnja. Prvo se nagađalo tko će što biti u radikalsko-narodnjačko-socijalističkoj vladi, no nakon ovotjednog TV-rukovanja Tadića, Dačića, Krkobabića i Palme, jasno je kako ministre treba tražiti u novoformiranom političkom združenom taboru. 

Sve su najave, što beogradski Blic, kao list najbliži Demokratskoj stranci, gotovo svakodnevno i objavljuje, kako će nezanemariv dio kolača u državnoj vlasti činiti kadrovi iz Miloševićeva vremena. Pitanje je, među ostalim, je li Ivica Dačić, kao potpredsjednik vlade zadužen za unutarnje poslove (i BIA?), najbolja osoba za tu dužnost, i je li njegovo ime jamstvo da će glavni uvjet za srbijanske EU integracije (Den Haag, Karadžić i Mladić), biti ispunjen. Čedomir Jovanović (LDP, oporba) smatra kako se vlada s takvim ministrom neće niti usuditi ući u ozbiljnu borbu s organiziranim kriminalom.

LJUDI HOĆE REZULTATE: No, kako se god stvar raspetljala, srbijanski se izbori kreću nekakvoj svojoj završnici, pri čemu je optimizam sada prijeko potreban opijum. Neophodno je formirati vladu, koja će ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, i koja će kao javni cilj postaviti ulazak zemlju u Europsku Uniju. Kako će se tim krivudavim brdsko-dolskim putom ići, neka razmišljaju oni koji su za odluku o DS-SPS-ovskoj koaliciji preuzeli odgovornost. Građanima je, za sada, očigledno dovoljna forma (formiranje vlade), no ta dovoljnost neće dugo trajati. Nakon svega u prethodnih 20 godina, ljudi konačno hoće rezultate. Prazne priče sada se troše puno brže, stvari su sve jasnije, a želje racionalnije. Ako se netko opet misli poigrati budućnošću ove zemlje, ne može računati na nagradu, to je gotovo sigurno. Ili će se, dakle, Miloševićevi nasljednici strogo držati pod kontrolom, ili će Europa odavde postati dalja nego što jest. Izbori su ionako na ovim prostorima tradicionalna manifestacija. 

 

Zvonimir Perušić