Arhiv tekstova

U petome razredu osnovne škole učimo vrste riječi. Tada naučimo da postoji deset različitih vrsta riječi; pet promjenjivih i isto toliko nepromjenjivih. Nepromjenjive vrste riječi su: prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i čestice. Peti razred, kao i cjelokupno obrazovanje, brzo prođe, a naučeno se lako zaboravi pa tako nastanu problemi s uporabom priloga i prijedloga. Kako bismo obnovili svoje davno stečeno znanje, reći ćemo ponešto o ovim dvjema, mnogima sličnim i lako zamjenjivim, vrstama riječi. Prilozi su riječi koje se najčešće prilažu glagolima određujući okolnosti vršenja glagolske radnje. Razlikujemo: mjesne, vremenske, načinske, količinske, uzročne i druge priloge. Prijedlozi stoje uz imenice i označuju odnose među riječima. 

Npr.

- Šetam sa sestrom.

- Idem k baki.

Posebnu pozornost treba posvetiti pisanju prijedloga s/sa. Ovaj prijedlog rabimo ispred imenice koja označuje društvo. Nije svejedno hoćemo li uporabiti oblik s ili sa. Prošireni oblik sa rabimo samo kada sljedeća riječ počinje suglasnicima z,s,ž,š ili suglasničkim skupovima ps, ks. Tako ćemo reći:

- Prijateljujem sa Ksenijom. 

- Na ljetovanje idem sa sestrom.

Prijedlog s/sa ne rabimo uz imenice kojima označujemo sredstvo. Stoga valja reći:

- Na more putujem vlakom.

- Napisala sam razglednicu nalivperom.

Podjednako oprezno trebamo rabiti priloge jer ćemo njihovom pogrješnom uporabom krivo izreći svoju misao. 

Često čujem ovakav razgovor:

- Gdje ideš?

- Idem kod bake. 

U ovom primjeru imamo dvije pogrješke, jedna je u pitanju, a druga u odgovoru. 

Pitanje gdje? postavljamo kada nas zanima mjesto gdje netko ili nešto jest, a ukoliko nas zanima cilj kretanja valja nam postaviti pitanje: kamo?

- Kamo ideš?

Druga je pogrješka u uporabi prijedloga k i kod. Prijedlog k  ili prošireni oblik ka (ukoliko sljedeća riječ započinje suglasnicima k ili g) upotrijebit ćemo kad imenica znači cilj kretanja ( Idem k baki.), a prijedlog kod kada glagol ne označava kretanje

(Živim kod bake.).

Kuda ideš?             Ovuda. Kroz Učku.           (pravac)

Kamo ideš?            Idem u grad. Na more.    (smjer, cilj kretanja)

Gdje si?                 Ovdje. Na brdu.                (mjesto)        

 

Upamtite!     

Svako ljeto idem u Split.    (kamo, u koje mjesto?)

Svako ljeto ljetujem u Splitu. (gdje, na kojem mjestu?)

 

No ni to nije sve što bismo trebali upamtiti. Muče nas i prilozi kojima označujemo mjesto na kojem se što nalazi ili radi, a to su: ovdje, tu i ondje.

Prilog ovdje pokazuje da je nešto blizu osobe koja govori – govornika. Stoga, kada vas na sastanku ili u školi prozovu valja reći:

– Ovdje sam. 

Nije dobro reći: – Tu sam   jer prilog  tu pokazuje da je nešto blizu sugovorne osobe što bi značilo:  – Tu negdje, u blizini.

Prijedlogom ondje kazujemo da je nešto udaljeno od govornika i sugovornika.

I za kraj ćemo ponoviti po čemu razlikujemo priloge od prijedloga. Prijedlozi stoje uz imenske riječi i uz njih možemo postaviti padežno pitanje, stoga iza prijedloga uvijek mora stajati riječ u nekom od kosih padeža (genitivu, dativu, akuzativu, lokativu ili instrumentalu). Za razliku od prijedloga, prilozi uvijek stoje uz glagole koji im otvaraju mjesto. Prilozi odgovaraju na pitanja: kako, kada, dokad, otkad, zašto, kako...