Arhiv tekstova

U organizaciji Hrvatskog akademskog društva, u četvrtak 12. lipnja, u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici predstavljena je knjiga eseja »Minimum in maximis: Zapisi s ruba o nerubnome«, publicista i književnika Tomislava Žigmanova. Riječ je o knjizi filozofskih eseja koja je objavljena prošle godine u nakladi izdavačke kuće AGM iz Zagreba. Njezin autor je dobitnik nagrade »Zvane Črnja« za najbolju knjigu eseja 2007. godine u Hrvatskoj.

Književnu večer otvorio je direktor nakladničke kuće AGM Bože Čović. »Sama tema o manjinama upućuje na to otkuda autor odlazi, ali način na koji je obrađuje apsolutno je europski način. To je ono što, recimo, čini svijet kada kaže Mittel Europa. Vrlo često to ponavljamo bez promišljanja, o tome neki govore, a da nemaju ni svijest o čemu je zapravo riječ. Ova knjiga budi potrebu da promišljamo što je to što nas čini Mittel Europljanima, i da vidimo koji je naš doprinos tome. Ako svoje postupke prepoznamo kao nešto što čini prirodu potrebnog poimanja života i življenja, to bi nas trebalo činiti sretnim«, rekao je Čović. 

Urednica knjige Grozdana Cvitan istaknula je kako se pitanja kojima se autor bavi u ovom trenutku mogu objaviti svugdje u Europi. »To mi je bilo silno drago jer mi se uvijek činilo kako je pitanje središta – pitanje neke silne važnosti. Ja bih voljela da, između ostalog, Antonio Skármeta  (pisac hrvatskog podrijetla, prim. ur.) iz Čilea dobije Nobelovu nagradu, što nije nemoguće, i tako pokažemo kako nikad ne znamo otkud će doći doista neke veličine«, rekla je Grozdana Cvitan.

Germanistica Snežana Ilić iz Zrenjanina je izrazila žaljenje što jedna ovakva knjiga, nakon Zagreba i Subotice, bar za sada neće doživjeti predstavljanje u Beogradu. Prema njezinom mišljenju, to bi značilo početak jedne nove ere u srbijanskoj kulturnoj politici – ere otvorenosti, inkluzivnosti i novog razumijevanja između većinske i manjinskih kultura. Govoreći o sadržaju knjige, Ilićeva je istaknula sljedeće: »Etablirani stavovi i uobičajeni pogledi na stvari koji izazivaju radoznalost autora i koji bude kod njega skepsu i opiranje, brojni su i raznovrsni. Počevši od destrukcije metafizike unutar suvremenih filozofskih stajališta, preko recepcije multikulturalnosti kao tek jedne od političkih teorija koje premrežavaju suvremenu političku praksu, preko teme Srednje Europe kao različito izmaštanog kulturnog i političkog prostora, mehanizama moći u čije su zupce uhvaćene i manjinske kulture i manjinski pisci, pa do krize ekumenskog dijaloga i duha, poraznih razarajućih društvenih pojava, sve do vječnih tema kao što su vrijeme, strah, ljubav ili utočište.«

Filozof Alpár Losoncz iz Temerina ocijenio je kako je u Žigmanovljevoj knjizi pozicija manjinskog čovjeka shvaćena u širem kontekstu.  »Ovdje znate gdje se nalazite, znate locirati kontekst ovih eseja, a istodobno ovi konkretni, partikularni, za neke parohijalni, momenti, sjajno se povezuju s univerzalnim pretpostavkama«, rekao je Losoncz, dodavši kako takav  manjinski diskurs predstavlja hrabro i definitivno nadvladavanje manjinskog provincijalizma.

O knjizi je govorio i filozof Dragan Prole iz Novog Sada: »Poruka ove knjige bila bi jedna vrsta nezadovoljstva načinom na koji funkcioniraju naše zajednice, načinom na koji smo mi zajedno i potrebom da se uspostavi neki humaniji i primjereniji način zajedničkog obitavanja«, rekao je, među ostalim, Dragan Prole. 

D. B. P.