Arhiv tekstova

U povodu obilježavanja 320. obljetnice doseljavanja velike skupine Šokaca iz Soli u Bač, a u okviru zajedničkog projekta institucija kulture Hrvata-Šokaca iz bačkog Podunavlja »Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.«, osim dviju središnjih manifestacija: prve, održane 31. svibnja i 1. lipnja u Tuzli; i druge, koja će biti održana 4. i 5. listopada u Baču, predviđen je i niz manifestacija lokalnog i regionalnog ranga u Bačkoj, Slavoniji i BiH. Jedna od njih održana je 11. lipnja u Osijeku. Udruga urbanih Šokaca »Šokačka grana« organizirala je u svojim prostorijama književnu večer »Baču u čast«. Osim stihova najistaknutijih pjesnika bačkog Podunavlja, ovu večer oplemenile su pjesme kantautorice Božane Vidaković iz Sonte, pjesme ženske pjevačke skupine »Šokice« i muške pjevačke skupine »Šokci«, uz pratnju samičara Franje Verića i gajdaša Tomislava Livaje, te svirka i pjesma tamburaškog sastava »Šokačka duša«.

KNJIŽEVNA VEČER:  Književ-nu večer otvorila je predsjednica »Šokačke grane« mr. sc. Vera Erl. Pozdravila je dužnosnicu odjela za društvene djelatnosti poglavarstva Osječko-baranjske županije dr. Jasminu Lovrinčević, voditeljicu odsjeka za kulturu osječkoga gradskoga poglavarstva dipl. oec. Ljerku Hedl, voditelja područnoga ureda HMI u Vukovaru Silvija Jergovića, gvardijana franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli fra. Zdravka Anđića, tajnika Hrvatskog kulturnog društva »Napredak« župe Soli, prof. Jurja Novosela, predstavnicu udruge »Hrvatska žena« iz Tuzle Nadu Madžarević, župnika Bača i Plavne vlč. Josipa Štefkovića, vlč. Ivicu Jurića iz Osijeka,  Matu Batorovića iz Iloka i druge goste. Ljubitelji lijepe riječi i duboke misli do posljednjega su mjesta ispunili prostor u kojemu je književna večer održana. »Hvala i našoj županiji, hvala i ovom gradu, gradu koji je uvijek imao razumijevanja za sve naše potrebe, koji nas je uvijek podržavao i to ne samo ‘Šokačku granu’, podržavao je i sve naše aktivnosti, osobito aktivnosti vezane za Vojvodinu, Suboticu, Sombor, Sontu, Bač i da ne navodim sva ona mjesta s kojima surađujemo. Konačno, pozdravljam sve Hrvate, sve Šokce i Bunjevce, sve one kojima je potrebna ne samo pomoć, nego i ona domaća, topla, ljudska riječ, ona zajednička, hrvatska riječ«, rekla je, između ostaloga, gospođa Erl, a potom predstavila sudionike večeri: pjesnike Podunavlja Ivana Andrašića i Božanu Vidaković iz Sonte, Stanku Čoban iz Bača, Josipa Dumendžića iz Bođana  i Antuna Kovača iz Sombora. 

PJESNIČKE RIJEČI: Na samom početku pjesničkoga dijela večeri čuli smo »Molitvu« Stanke Čoban i pjesmu »Šokadija«, koju je otpjevala njezina autorica, članica KPZH »Šokadija« iz Sonte Božana Vidaković.  Ivan Andrašić se nazočnima obratio riječima: »Rode moj šokački, ako imaš vrimena za zazjavat, poslušaj mi malo. Vako štogoda ne može niko ni kazat, ni natrukovat, može samo naj pravi, starovirski Šokac, Šokac tvrda dlana a mekana srca, Šokac iroš, Šokac bećar, Šokac koji će i zapivat i zaigrat i fićnit i podviknit i za lipom snašom oko bacit, al će friško i bricu za svoje vadit... ne dajte se zavest mojim jakim glasom, nisam ja baš tako rđav, a nisam ni bisan. Duša mi je široka ko va ravnica i svi možete stat u nju. Puno vas je ošlo koikud, pa i zaboravilo divanit vako lipo, ko što divanimo mi paori. U divanu sve ništa vučete na gospocki, vaj naš starovircki ste zaboravili ščim ste se najili bila  kruva, pa mi se ismijavate kad kažem da niko ide i ništa nosi... sad i mi paori znademo i pisat i trukovat, pa ćete nas, vada, malo lakše razumit. Ako ne razumite, pročitajte još nikoliko put. Ako ni onda ne razumite, nekate više ni čitat... ajd, uzdravlje!«, a nakon uvodne riječi, pročitao je i nekoliko svojih pjesama. Osobit dojam na nazočne ostavila je premijerno pročitana angažirana pjesma »Kažite«. Uslijedila je još jedna glazbena numera Božane Vidaković, autorska pjesma »Svirajte mi tamburaši«. 

U elegičnim stihovima Josipa Dumendžića prevladavala je ljubav prema domovini i rodu šokačkomu, a Antun Kovač je svojim prepoznatljivim kozerskim stilom uspio do suza nasmijati nazočne. U završnici pjesničkoga dijela, Božana Vidaković je pročitala svoje stihove posvećene onima koje voli svom svojom dušom, dušom širokom poput njezine ravnice, o kojoj tako rado i često pjeva. I mislim da nije ni potrebno reći kako ovi pjesnici pišu i govore starom šokačkom ikavicom, neknjiževnim dijalektom hrvatskog jezika. Na koncu, burnim pljeskom je pozdravljena i pjesnikinja iz Tuzle Nada Madžarević, koja se predstavila čitanjem svojih pjesama. Svojim  skladnim pjevanjem između pjesničkih točaka za dinamiku programa pobrinuli su se »Šokice«, »Šokci«, Franjo Verić, Tomislav Livaja i »Šokačka duša«. Zapažen je bio i vlč. Josip Štefković, koji je na neposredan način, svima blizak i razumljiv, nazočnima izložio prošlost Bača. O povijesti franjevaca Bosne Srebrene govorio je fra Zdravko Anđić i zahvalio Bogu što i pokraj svih povijesnih vjetrova koji su šibali ovaj puk i danas živi sjećanje na pretke i danas nije zaboravljena njihova praiskonska ikavica. Na samom kraju, sve koji sudjeluju u projektu obilježavanja 320. obljetnice doseljavanja Šokaca iz Soli u Bač, fra. Zdravko je biranim riječima pozdravio i uručio im zahvalnice. »Proživjeli smo svašta, a danas na djelu pokazujemo kako nismo zaboravili svoje korijenje. Tisuću sam puta rekao kako narod koji želi imati budućnost, nikako ne smije zaboraviti svoju prošlost, ne smije zaboraviti tko je i što je. Dokle god budemo imali snage i vjere u Boga i božju providnost, vjerujem da ćemo ostati duhom bogat narod«, kaže za Hrvatsku riječ fra. Zdravko Anđić.

K. P.