Arhiv tekstova

Župa Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima jedna je od manjih vjerskih zajednica, koja ujedno može biti primjer onim većima kako se treba organizirati. Župna crkva u središtu glavnog karlovačkog trga spomenik je kulture prve kategorije. Iza njenih monumentalnih baroknih vrata kriju se jedne od najstarijih orgulja u Vojvodini, čija se restauracija upravo privodi kraju. Neposredno pokraj crkve nalazi se župni ured star preko 200 godina. Pod župu potpada i Kapela Gospe od Mira, objekt poznat diljem svijeta, mjesto gdje je potpisan Karlovački mir koji je označio kraj Velikog bečkog rata. Obnavljanje Kapele, kao i njeno obogaćivanje raznim sadržajima tek se iščekuje. U intervjuu za Hrvatsku riječ dr. sc. vlč. Ivica Čatić, župnik ove župe, govori o ovim projektima, o svojoj župi i župljanima. 

 

HR: Malo je poznato da se jedne od najstarijih orgulja u Vojvodini nalaze u vašoj župi, u crkvi Presvetog Trojstva. O kakvim je orguljama riječ, u kakvom se stanju one nalaze i kako je došlo do njihove obnove?

Smatra se da su naše orgulje najstarije u Vojvodini. Iz zapisnika Kanonskih vizitacija, o čemu je izašla knjiga Državnog arhiva iz Osijeka, imamo svjedočanstvo da su 1768. godine postojale orgulje na koru, nabavljene za 230 forinti. Zapuštene su unatrag nekih desetak godina, krpljene su i nisu bile u uporabi. Dobrotom bivšeg ministra vjera Milana Radulovića, koji je bio u posjetu Karlovcima, dobili smo značajnu donaciju od 10.000 eura. Kako to nije bilo dovoljno, još smo 2000 eura dobili od Općine Srijemski Karlovci. Popravak orgulja se upravo završava. Kolaudaciju, svečano uvođenje orgulja, planirali smo za deveti mjesec. Očekujemo da će doći netko iz Ministarstva, iz Općine, i došao bi Vladin povjerenik za orgulje iz Hrvatske prof. Armano. On drži seminare za štimanje i restauraciju orgulja, koje je i naš restaurator Đerđ Mandić pohađao.

 

HR: Osim najstarijih orgulja u Vojvodini, i ulazna vrata vaše crkve su nadaleko čuvena. Recite nam nešto o tome.

Kažu kako su ulazna vrata na našoj crkvi svojevremeno bila najkićenija, najraskošnija vrata u »Sriemu«. Tako stoji u Monografiji karlovačke crkve, povjesničara umjetnosti Vojislava Matića.

 

HR: Čuvena Kapela Gospe od Mira, u kojoj je kraj Velikog bečkog rata imao završnu epizodu, također potpada pod vašu župu. Nakon višegodišnjeg zapostavljanja ove baštine od svjetskog značaja, počela je i njena obnova. Tko je zaslužan za to?

Kapela Mira je veoma zapušten objekt, ne samo objekt, nego i institucija, mogli bi smo reći. Na njoj su za ovu godinu predviđeni građevinski radovi od temelja do krova. To podrazumijeva zamjenu krova, obijanje zidova, izolaciju... Mi smo za Kapelu od Pokrajine dobili 260.000 eura, a od Vlade Hrvatske 130.000 eura. Dar Pokrajine bi trebao pokriti građevinske radove, a dodatno bismo uradili i ogradu, te električne sustave, gromobran, videonadzor, rasvjetu. Rok za izvođenje ovih radova je do konca godine. Naša nadanja i planovi su: za sljedeću godinu uraditi opremanje interijera, točnije popravak orgulja, nove klupe, restauraciju oltara. Kapela bi izgledala kao i prije, samo bi trebala biti obnovljena. 

 

HR: Na koji se način Republika Hrvatska svojom donacijom uključila u ovaj projekt obnove Kapele?

S gradonačelnikom Srijemskih Karlovaca Milenkom Filipovićem imali smo planove u svezi s Kapelom, našli smo se i razgovarali. Razlog tomu je njezin internacionalni potencijal, kako s povijesne, kulturne strane, tako i s turističke, radi promocije Karlovaca i Pokrajine Vojvodine tj. cijele Republike Srbije na međunarodnom planu. Za Kapelu Mira zna se u cijelom svijetu. Kada se na Google utipka »Chapel off Peace« iziđe mnogo napisa o Kapeli. U Americi i na svim kontinentima zna se kako je ovdje sklopljen mir i da je za uspomenu na taj mir sagrađena kapela. Složili smo se kako je to ono što bi ovo mjesto trebalo znati iskoristiti za svoju promociju. Gradonačelnik je lobirao da se iz Pokrajine dobiju sredstva za obnovu, a ja sam s druge strane, kao župnik, upravitelj tog objekta, poslao dopise veleposlanstvima zemalja potpisnica, Ministarstvu kulture Srbije i predsjedniku Hrvatske. Budući da to ne spada u ovlasti predsjednika, on je to prebacio na Vladu RH, pa su se tako oni odazvali. 

HR: Mogu li se, uz ove velike radove, možda očekivati još neki projekti u vašoj župi?

Ovo je prva etapa radova na Kapeli. Iduće će se godine tražiti sredstva za drugu etapu radova, koji podrazumijevaju rekonstrukciju kuće domara, čuvara kapele i gradnju dokompleksa, koji dosad nije postojao. Taj bi kompleks podrazumijevao caffe, za smještaj turista koji dođu, jedan manji amfiteatar za godišnje manifestacije, te suvenirnicu. Na moj zahtjev razmišljali smo utemeljiti centar za kulturu, da objekt ne bude samo u turističke svrhe, nego da bude i centar za kulturu mira. Tako nam tek predstoji kompletiranje donacija, osoblja, programa i umrežavanje s postojećim organizacijama sa sličnim afinitetima. Taj projekt planiramo za iduću godinu. O tematici mira možete pročitati na mojoj internet stranici www.kapela-mira.com, koja trenutačno nije u funkciji. Kulturni centar imao bi sekcije s tematikom o miru. Kao prvo, imali bismo studijske dane na visokoj razini, gdje očekujemo angažman veleposlanika. Oni bi animirali svoje intelektualce, te bi pokušali organizirati godišnje ili dvogodišnje studijske dane. To bi bio mir na globalnom planu, politika, pravo, filozofija. Zatim, druga bi sekcija bila mir na osobnom planu. Želja mi je doći do nekog psihologa koji bi povremeno držao predavanja, pa bismo izdali neku njegovu brošuricu. Drugi dio mira na osobnom planu bila bi duhovnost mira. Za to već pripremam materijal. Treća bi sekcija bila biblijska duhovnost, tj. mali institut koji bi imao ekumensku konotaciju. To su planovi za budućnost.

 

HR: Kakvu suradnju imate s lokalnom samoupravom?

Jako dobru. Suradnja s gradonačelnikom prelazi one osnovne zahtjeve koje zakoni i običaji nameću. Upravo zbog suradnje oko Kapele Mira, jer tu vidimo potencijal na kome treba raditi, susrećemo se i radimo na više stvari nego što bi zakon zahtijevao. Idemo u pozitivu razvijajući ovaj projekt i to je nešto čime smo zadovoljni. 

 

HR: Kako je organiziran vjeronauk u vašoj općini, koliko je mladih u crkvi, i postoje li neki dodatni sadržaji za njih?

Naša župa je mala. Smatra se kako ima do 1000 župljanja. Redovito imamo liturgijske službe. U našem mjestu ima oko 10 posto Hrvata, tako da bi ih trebalo biti do 1200. Imamo 30-ak djece vjeroučenika, s tim što ne idu svi na vjeronauk. Žao mi je što djeca ostanu bez pouke, ali iz raznoraznih kompromisa unutar obitelji te stvari otpadaju. Imamo raznih druženja i aktivnosti. Mali smo, ali smo živahni.

 

HR: Uvijek se kulturni život vjernika odvijao uz duhovni. Postoji li neko kulturno-umjetničko društvo s kojim surađujete ?

Dio naše župe je angažiran u Njemačkoj udruzi za dobrosusjedske odnose »Karlowitz«. Društvo nije isključivo za Nijemce, ali oni koji se osjećaju Nijemcima, mahom članovi naše župe, uključeni su u to društvo. Imamo lijepu suradnju. Nisu imali prostor gdje se okupiti, pa sam im ustupio prostorije gdje mi imamo vjeronauk da se okupe kada je loše vrijeme. Bilo je inicijative za osnutkom i hrvatskog kulturno-umjetničkog društva, ali ta je inicijativa propala. Naši župljani koji se ne osjećaju Nijemcima, pristupaju tome društvu i doprinose mu na razne načine. To je lijepa gesta, jer ako je negdje nešto zaživjelo nema razloga da se ljudi ne okupe. Oni su se i deklarirali kao otvoreno društvo.

 

HR: Na koji su se način događaji 90-ih odrazili na vašu župu s obzirom da su vojvođanski Hrvati osjetili najgore posljedice upravo ovdje u Srijemu? Kakva je struktura stanovništva nakon tih događaja i u kojoj se mjeri ona promijenila? 

Ja sam ovdje došao prije dvije godine, tako da mi je teško govoriti o tome, o tim godinama samo sam čuo. Vlč. Marko Kljajić u svojoj knjizi »Kako je umirao moj narod« iznio je popis o tome. Ne volim o tim vremenima govoriti, jer sam došao u vrijeme kad se to počelo zaboravljati. Čovjek se da u neka druga gibanja i nitko te teme ne načinje. Spomene se nekada kako nas je bilo više, ali to su samo priče. Ja nisam pravio istraživanja. Nemamo crkvenu knjigu u kojoj se tako nešto službeno vodi. Iz tih razloga na temelju neslužbenih podataka ne govorim o tome koliko ih se iselilo. Otišli su oni koji su zadnji došli nakon Drugog svjetskog rata, kažu da je puno Bosanaca i Hercegovaca otišlo. Oni su inače biološki najvitalniji, imaju više djece od domaćih starosjedilaca. Teško je o ovome precizno govoriti.

 

HR: Kako vidite suživot različitih naroda i kultura u budućnosti na ovim prostorima i koji doprinos Crkva može dati u tome?

Crkva inače ima poslanje kada se radi o univerzalizaciji pojedinačnih nazora na život. Naš je prostor specifičan upravo zbog tih događanja koji su kulminirali 90-ih i zbog toga što su se ljudi dali teoretski indoktrinirati, premalo poznavajući svoju vjeru. Dali su se indoktrinirati da je taj rat bio vjerski, ili su razne konfrontacije i sukobe tumačili religioznim motivima. To dakako nije istina. Lijepo je rekao jedan pravoslavni svećenik iz Bosne: »Vjerski rat nije mogao biti, jer tamo gdje ima rata, Boga nema«. To mnogima nije jasno, jer ne poznaju svoju vjeru osim s razine običaja, tradicije i znakova identifikacije. Vjera u svojoj srži uči čovjeka kritičkom sagledavanju njegovih granica koje je do sada postavljao. Tako bi trebalo autentično biti i u naviještanju i u prihvaćanju vjere. Tu je uloga Crkve ako se radi o autentičnom kršćanstvu, drugačije biti ne može. Ja se u ovom mjestu ne osjećam ograničeno, mislim da se lijepo živi.

 

HR: Kakvu suradnju imate sa Srpskom pravoslavnom crkvom, s obzirom da je središte Karlovačke mitropolije upravo ovdje u Srijemskim Karlovcima?

Tendencija gleda u pozitivnom smjeru. Prvo što bi se konkretnije trebalo dogoditi je koncert duhovne glazbe početkom kolovoza, u okviru ljetne škole u Karlovačkoj gimnaziji. U sklopu toga profesor glazbe s Bogoslovije napravio je program zapadne duhovne glazbe, te smatra kako je najzgodnije to izvesti u katoličkom ambijentu. To je projekt u kojem bismo se našli u jednom od naših objekata. Kad se bude organizirao ekumenski dio u Kapeli, namjera mi je pozvati predstavnike Srpske pravoslavne crkve, što sam i spomenuo vladiki. Načelno je već odgovorio pozitivno, pa očekujemo da će sudjelovati.

 

HR: Čitaju li Karlovčani »Hrvatsku riječ«?

Moram reći da se slabo čita. Dobivali smo je dok smo bili pod donacijom. Sada više tu donaciju nemamo. Ljudi se ne interesiraju, kao niti za vjerski tisak. Imamo samo jedan službeni župni primjerak »Glasa koncila«, kao i liturgijski časopis »Živo vrelo«. Samo nekoliko osoba dođu i posude taj primjerak. Predlažem da se napravi neka promocija ovdje u Karlovcima, nešto slično kao što je Radio Marija radila ispred crkve, dijeleći letke na svom štandu. Dođite, mi ćemo vas rado ugostiti.                g