Arhiv tekstova

»Srbiji nije potrebno ministarstvo za ljudska i manjinska prava, jer ne znam čime bi se ono bavilo. Ministarstvo znači vlast, a koja je to vlast u sferi ljudskih i manjinskih prava? Najviše garancija u oblasti tih prava daju Ustav i Zakon o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina, gdje se eksplicitno kaže kako nacionalne manjine ostvaruju svoja prava u sferi kulture, službene uporabe jezika i pisma, medija na materinjem jeziku i u zaštiti identiteta. Zar ne postoje u svim tim segmentima posebna ministarstva? Srbiji je potrebna stručna služba koja bi obavljala koordinaciju među drugim ministarstvima i vijećima nacionalnih manjina. Uostalom, recite mi jednu zemlju u EU koja ima ministarstvo za ljudska i manjinska prava«, poručuje na početku razgovora za Danas direktor državne Službe za ljudska i manjinska prava Petar Lađević, odgovarajući na pitanje – bi li u novoj vladi Srbije trebalo postojati ministarstvo za ljudska prava, što je bio slučaj do raspada SiCG, svibnja 2006.

Kako ocjenjujete stanje ljudskih i manjinskih prava u Srbiji?

To nigdje u svijetu nije zadovoljavajuće, pa niti u Srbiji.

Složit ćete se da je ovdje ipak specifičnija situacija nego u većini drugih zemalja?

Srbija jest specifična i to, prije svega, unutar zakonodavnog okvira, jer Srbija poštuje kolektivna prava nacionalnih manjina, što ne postoji u zakonodavstvima drugih europskih zemalja. Prema tome, Srbija je iskoračila dalje u području ljudskih i manjinskih prava u institucionalnom okviru, ali moramo završiti zakonsko reguliranje te oblasti. Imamo nepodijeljeno odlične ocjene u dijelu Ustava koji se time bavi. 

Međutim, nemamo zakon o načinu izbora nacionalnih vijeća i o njihovim ovlastima. Krajnje je vrijeme da se ti zakoni donesu.

Zbog čega nakon dvije godine rada to još niste uradili?

Jedan od nacrta je uradila Služba i dobili smo pristojne ocjene Vijeća Europe. O nekim nacrtima je raspravljano u Ministarstvu za lokalnu samoupravu. Služba predlaže Vladi zakonska rješenja. Politički problemi su, međutim, spriječili razmatranje i usvajanje tog zakona.

Jedan od osnovnih prigovora, koje predstavnici EU upućuju Srbiji, upravo je nedovoljno dobro stanje u području manjinskih prava.

Gdje to piše? Pokažite mi izvještaj u kojem to tako piše. Dapače. Mi nemamo obvezu prema međunarodnoj zajednici to pitanje riješiti, već je to naša državna obveza.

Zbog čega do sada niste reagirali na djelovanje skupina krajnje desnice u Srbiji, koje mnogi smatraju profašističkim?

Fašistička organizacija se po Ustavu ne može registrirati.

Uzmimo za primjer organizaciju Obraz.

Nigdje nisam vidio da su oni registrirani kao fašistička organizacija.

Njihovo se djelovanje često kao takvo tumači.

Najrazličitije organizacije najrazličitije djeluju. Imamo takozvane demokratske stranke, gdje je nacizam vrlo prisutan u iskazima pojedinih političara. Omakne im se, ne znaju što govore.

Zašto ne reagirate na te slučajeve?

Zašto bi se reagiralo na sve? Poštujem slobodu riječi.

Je li sloboda riječi – diskriminacija po nacionalnoj, vjerskoj i seksualnoj pripadnosti?

To je posebna oblast – što je to sloboda riječi? Ovdje se mnogo truća, osobito u medijima, o nekakvom govoru mržnje. Sve može biti govor mržnje.

Ne mislite da je ta vrsta relativiziranja opasna za društvo kakvo je srpsko?

A zašto vi dijelite društvo? To je, kao, opasno u našem društvu, a nije u Francuskoj?

Živimo u poslijeratnom društvu.

Pa i Francuska živi u stanju poslije Drugog svjetskog rata. Netrpeljivost je nešto drugo u odnosu na poziv na nasilje koje podliježe sankcijama kaznenog djela. Svatko ima pravo reći što misli. Jezični iskaz ne može biti sankcioniran. Ovdje odustajemo od načela liberalne demokracije uvodeći cenzuru i verbalni delikt, jer se to nekome ne sviđa.

Gdje je razlika između diskriminacije i slobode govora?

Kod nas se netko proglašava fašistom, a netko drugi demokratom, iako to nitko nije provjerio. Pogledajte grafite po zidovima u nekim drugim zemljama, na primjer u Njemačkoj. Oni vrve od govora mržnje. To se ne može opravdati, ali ne može se sloboda omogućavati parcijalno. Ljudski je neprihvatljiva diskriminacija po bilo kojoj osnovi, ali mislim da za sankcioniranje nije dovoljan samo iskaz. Sudovi i policija moraju raditi svoj posao.

A što je onda posao Službe za ljudska i manjinska prava, ako vi odbijate reagirati?

U uredbi piše da predstavnici nacionalnih manjina iznose svoje prijedloge za poboljšanje položaja i onda se odlučuje o nekim stvarima koje su zakonski zajamčene.

Zašto niste reagirali na odluku da se strankama nacionalnih manjina propiše isti cenzus za sudjelovanje na izborima kao što je slučaj kod većinskih stranaka?

Zato što je to sudska odluka. 

 

Snežana Čongradin