Arhiv tekstova

Danas je pred nama jedan velikan Katoličke crkve: sveti Antun Padovanski. Putovao sam puno i jedva sam našao crkvu bez njegova lika – slike ili kipa. Svakako je istina da je teško govoriti koji je svetac veći, da je to čak neukusno. Svaki je svetac velik u Bogu. Ali govoriti o tome koji nam je svetac bliži i ne treba jer to i sami osjećamo. Tko ne poznaje svetog Antuna? Moram reći, malo tko ga poznaje, ali ga svi znamo po zagovoru, molitvi i štovanju. Njegov blagdan me potiče da razmišljamo o pojavi svetaca – zagovornika – u našem životu i da jasno shvatimo da nisu od nas štovani drugačije nego samo kao vjerni vršitelji volje Božje i uzori koje valja nasljedovati. Na svetost je pozvan svatko tko je kršten u Isusu Kristu, a sveci su dokaz da je to moguće.

Čovjek živi od vjere. Vjeru u njemu bude i jačaju argumenti, riječi koje se potvrđuju u stvarnosti, životi koji svjedoče. Da bi vjernicima bilo olakšano vjerovati riječima Svetog pisma, Katolička crkva je svaki dan u godini obilježila nekim od svetaca, mučenika ili proroka, u čijim je životima bilo vidljivo kako doista Božja riječ daje ono što obećava. Sveci su oživotvorenje Božjih riječi, oni su jasna slika kakvi možemo biti ako pođemo za Isusom iz Nazareta, oni su snaga koja privlači, oni su pomoć koja nam se pruža, oni su prijatelji ljudi i osobito vjernika. Tako kršćani svaki dan imaju sveca prijatelja koji ih želi uzeti za ruku, ispričati im svoj život i što mu je donijelo povjerenje u Isusa Krista, moliti za njih i pomoći da pođu za Isusom.

SVECI ZAŠTITNICI: Među svecima u crkvenoj godini ima manje i više poznatih. Postoje oni koje ljudi zazivaju za razne prilike, koji su zaštitnici raznih zvanja, staleža i poslova. Za sv. Josipa se kaže da je čuvar kuća i obitelji, za sv. Antuna Pustinjaka da blagoslivlja domaće životinje, za sv. Franju da je zaštitnik prirode, za sv. Tomu da je zaštitnik i zagovornik učenjaka, studenata i profesora. Radnici odabiru sv. Josipa za svoga zagovornika, sv. Kristofor je zaštitnik putnika, anđeo Rafael bolesnika, sv. Kamilo je zaštitnik liječnika i medicinskog osoblja, sv. Florijan vatrogasaca, sv. Juraj vojnika. Mnoge svece su odabrali pojedini gradovi i sela za svoje zaštitnike, s njima ti gradovi putuju kroz generacije svoje povijesti. Kao veliki zaštitnik Dubrovnika pokazao se sv. Vlaho ili sv. Blaž, zaštitnik grada Splita je Dujam, drugi sveci su patroni sela i gradova.

Ima, pak, svetaca koje svi ljudi osobito časte i od njih traže pomoć. Bilo bi zanimljivo istraživati zašto se ljudi, primjerice, osobito utječu sv. Antunu Padovanskom. Jedni kažu kako im je uvijek pomogao kad su nešto izgubili, osobito ključ ili neku drugu stvar. Drugi kažu kako im je pomogao kad su bili siromašni, da im je darivao pomoć poput sv. Nikole, zaštitnika mornara i siromašne djece. Treći kažu kako im je taj svetac osobito mio, a da ni sami ne znaju reći zašto. U zemaljskom životu sv. Antun doista nije bio pronalazač izgubljenih stvari, nije bio ni Karitasov radnik ni član Crvenog križa ili neke dobrotvorne udruge. Bio je franjevac, profesor na fakultetu i veliki propovjednik. Je li to vjernička mašta načinila od njega pomoćnika kod izgubljenih stvari i ljudi, ili je to doista plod njegovih zagovora koje ljudi jedni drugima svjedoče? Za sv. Jurja se zna da je bio vojnik, no pučka je mašta od njega napravila izbavitelja ugrabljene djevojke i pobjednika nad velikim zmajem. Za sv. Josipa se zna da je bio radnik i stoga je normalno da zaštićuje radnike. Za sv. Izidora se zna da je bio seljak, poljoprivrednik, te je stoga normalno da zaštićuje seljake. Za anđela Rafaela je zapisano da je pomogao Tobiji da njegov slijepi otac progleda, te ga stoga zazivamo u raznim bolestima. No, za sv. Kristofora se samo priča kako mu je jednom došao Isus kao dječak i zamolio ga da ga prenese preko rijeke. Svetac ga je uzeo na ramena, no nasred rijeke je počeo tonuti, jer je pretežak bio teret koji je bio na njegovim ramenima. Jedva se izvukavši na drugu obalu, upitao je dječaka otkud toliki teret u njemu. A Isus je odgovorio: »Nije čudo, jer si nosio čitav svijet na svojim ramenima«. Narodna mašta je učinila sv. Kristofora zaštitnikom vozača. Zapravo nema ljudske situacije za koju kršćanski puk nije pronašao ili zaštitnika ili, pak, neko svetište u kojem se osobito može dobiti pomoć. 

BOG DOSTUPAN SUSRETU: U Lourdes odlaze bolesnici ozdraviti. Invalidi će otići na hodočašće u razna Marijina svetišta tražiti pomoć. Postoje sveci kojima je nebo bliže, postoje mjesta kao što su hodočasnička svetišta, gdje je nebo osobito prisutno. Kao da je Bog sebi odabrao mjesta na kojima poziva ljude da izađu ne samo iz svojih kuća, iz svojih sela i gradova, nego iz svojih grijeha, nevjera, sumnji i bezočnosti, iz svojih grižnji savjesti i muka, bolesti i smrti, te dođu k njemu kako bi ih on oslobodio, učinio zdravima, čistima, slobodnima i humanima. Tako je Bog na osobitim mjestima i u osobitim ljudima postao prisutan, dodirljiv, dostupan susretu.

Očito je da Bog voli čovjeka i čezne natopiti zemlju mirom, blagostanjem, povjerenjem. Molitva, sveta misa, Sveto pismo, dobrota i ljubav nisu uzaludni, sveci i razna mjesta na zemlji su svjedoci toga. Bog čuje naše molitve, rado ih uslišava, ali najprije tako da dolazi on k nama, da mijenja naše savjesti, naše srce, da nas učini humanima, čovjekoljubivijima, a tek onda nam daje i materijalnu pomoć. To je Božja pedagogija s čovjekom. Sveci i njihove moći, hodočasnička mjesta, crkve, kapelice, križevi, slike, krunice, oltari, samo su Božji glas koji nas zove k njemu, koji čovjeka ljubi, želi mu pomoći, želi ga ozdraviti i dovesti ga kući.

Mnogi će danas, dakle, pohrliti do svetog Antuna. Ne zaboravite, on je zagovornik, koji nam jasno pokazuje put do Boga. Sve što imamo i dobivamo, Božji je dar. Sveti Antun je jednako tako jedan veliki Božji dar, ali postoji jedan temeljni zahtjev: ne može ga se štovati, a da ga se ne nasljeduje. Stoga danas, kad promatramo taj lik, potiče nas na vršenje evanđelja i temeljnu molitvu: neka bude volja Tvoja!