Arhiv tekstova

U prošlu subotu, 7. lipnja, u župi Presvetog Trojstva održan je seminar za vjeroučitelje. Na seminaru je sudjelovalo dvadeset vjeroučitelja iz Subotičke biskupije i iz Srijema. Prvi ovakav seminar održan je u Subotici, i poslije toga dva puta u Somboru, te spada u ciklus seminara predviđenih kao trajno obrazovanje za vjeroučitelje školskog vjeronauka. Tema je bila »Stručnost i osobnost vjeroučitelja u vjeri«.

Domaćin i profesor katehetike na TKI preč. Josip Pekanović na samom  je početku sudionike uveo u tematiku i problematiku današnje škole, govoreći o važnosti vjeronauka,   istaknuvši važnost vjeroučitelja. Borba oko udžbenika je jedan od problema na koje je preč. Pekanović ukazao i istaknuo kako je važan moment stručnost i spremnost svakoga vjeroučitelja u promjenama vremena i promjenama problema, te pripremljenost i osposobljenost  djeci u školama u Bačkoj, Srijemu i Banatu, dati odgovore na životne probleme i pitanja. To je smisao rada vjeroučitelja i smisao njihova okupljanja.

Seminar su činila dva temeljna predavanja. Prije podne je predavanje održao profesor  dr. Josip Ivanović na temu »Vjeroučitelj – stručna i kompetentna osoba«. On se u svom predavanju dotaknuo problematike škole i nužnosti vjeroučitelja da bude dobar teolog, poznavatelj Svetog pisma, nauka i povijesti Crkve i nužnosti biti dobar pedagog i metodičar. Naveo je razloge zbog kojih vjeronauk mora poštivati sve principe koje škola nameće i ujedno zadovoljiti potrebe zbog kojih svaki vjeroučitelj prima poslanje od Crkve, odnosno biskupa, jer je vjeroučitelj svjedok u ime Crkve.

Poslije predavanja radilo se u skupini u kojoj su vjeroučitelji – animatori  predstavili praktičan rad obrađujući nekoliko tema predviđenih nastavnim planom i programom, koristeći se pri tom različitim metodama.

U poslijepodnevnim satima predavanje na temu »Duhovna zrelost vjeroučitelja« održao je p. Bernardin Viszmeg. On je uz iskustvo pojedinih značajnih mislilaca kršćanske duhovnosti, a na poseban način velikog nadbiskupa Karla Marije Martinija, govorio o dimenziji onoga koji naviješta vjeru, koji je svjedoči i živi.

Iza toga je vjeroučiteljima ponuđena meditacija u kojoj je tema bila poslanje kršćana i molitva za ono što ih u svijetu, a za vjeroučitelja konkretno u školi, očekuje. Svatko je dobio mogućnost određenom karakteru djeteta pokušati dati vrlo konkretan odgovor na njihove probleme. 

Na kraju seminara je ostavljen prostor za zajedničku analizu dana, zaključke, prijedloge i sugestije. Osvrnuvši se na protekli dan, zaključeno je da je ovo bio  veoma uspješan seminar, s jednom zamjerkom, da je trajao prekratko.

Z. Gorjanac