Arhiv tekstova

Iako je akademski likovni umjetnik s mjestom rođenja u Subotici, u kojoj je završio osnovnu i srednju elektrotehničku školu, Goran Kujundžić (1976.) je malo poznat ovdašnjoj javnosti. Možda je razlog tome to što je nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (gdje je na smjeru grafike diplomirao u klasi profesora Miroslava Šuteja) stečeno znanje usmjerio ponajprije na pedagošku djelatnost, »zapostavivši« vlastito stvaralaštvo. Naime, nakon studija, 2003. preselio se u Osijek, gdje se zapošljava u jednoj osnovnoj školi. Trenutačno radi u Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku i kao vanjski suradnik na tamošnjem Učiteljskom fakultetu, gdje predaje likovnu kulturu s metodikom. Živi u mjestu Darda s obitelji, otac je dvoje djece. 

Koji su motivi bili presudni da upišeš ALU u Zagrebu, što ti je pošlo za rukom 1999. godine? Kako si se pripremao za prijamni?

Glavni »krivac« što sam upisao akademiju u Zagrebu je slikar i likovni pedagog Stipan Šabić. S dvadeset sam godina krenuo na likovnu sekciju HKC »Bunjevačko kolo«, gdje sam htio nešto crtati – kada već znam crtati, no, nakon susreta sa Stipanom Šabićem sve je dobilo drukčiju i ozbiljniju dimenziju. On mi je natuknuo takvu mogućnost i pomogao da se cijela ta ideja realizira. U nekim trenucima, kada sam bio spreman odustati od pripremanja za akademiju, on me je svojom ustrajnošću uspio zadržati na tome putu. Također mi je puno pomogao i u likovnom razvoju, tj. da se na pravi način pripremim za prijamni ispit.  

Za prijamni sam se ozbiljnije počeo pripremati tek tri mjeseca prije upisa. To je, inače, malo vremena za pripreme, no, ja sam tada imao dovoljno slobodnog vremena za intezivniji rad. Isto tako sam imao veliku pomoć prijatelja, koji su rado pozirali, i nikada nisam radio sam. Pripremao sam se zajedno s prijateljem Sanjinom Spasojevićem, te smo uvijek mogli porazgovarati o tome što radimo. Analiza i kritika su bitni za bolje razumijevanje osobnog rada.

Kojim se temama baviš i u kojim tehnikama realiziraš svoje radove? Kao umjetnik, stvaraš li trenutačno? 

Unatoč tome što sam akademski slikar-grafičar, niti slikam niti izrađujem grafike. Crtež je ono što me je oduvijek fasciniralo pa sam se zadržao na crtačkim tehnikama: olovka, tuš i pero, drvene bojice.

Što se motiva tiče, često sam se divio ornamentu – grčki, keltski, arapski i drugi, no, on je gotovo isključivo u funkciji drugih predmeta, uglavnom arhitekture. Tako sam krenuo u izučavanje ornamenta kao samostalne likovne vrijednosti. Trenutačno se time bavim, no, imao sam jednu veću pauzu u radu nakon završetka akademije, i bilo je poprilično teško ponovno se aktivirati i uopće otkriti što želim raditi. 

Koji su umjetnici presudno utjecali na tvoj izričaj? Što nastojiš poručiti svojim djelima?

Tijekom studiranja moj je rad bio vrlo blizak europskoj grupaciji umjetnika pod nazivom Nove tendencije. Oni su stvarali tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća i Zagreb je na neki način bio centar tih zbivanja zbog izložbi, koje su priređivane i broja hrvatskih umjetnika, koji su na njima sudjelovali. Ovdje je pripadao i Miroslav Šutej, profesor u čijoj sam klasi diplomirao. Jedna od karakteristika ove umjetnosti bila je čistoća izričaja i geometrijski pristup djelu.

Što se tiče razmišljanja o biti umjetnosti, veliki je utjecaj na mene imao švicarski umjetnik Paul Klee. No, ne bih se ograničavao na jedan oblik umjetnosti, jer svaki izričaj daje nešto kvalitetno za umjetnost i uvijek se može pronaći nešto za problematiziranje i ispitivanje.

Što se tiče poruke, svojom umjetnošću zaista ništa ne nastojim poručiti. Za mene je umjetničko djelovanje jedno intimno ispitivanje likovne problematike kojom se bavim, i na neki način upoznavanje samog sebe. 

Skupno si izlagao u – Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, Velikoj Gorici, Pečuhu i Subotici, ali nisi imao samostalnu izložbu. Koji su razlozi toga i planiraš li se samostalno predstaviti u neko skorije vrijeme? 

Samostalnu izložbu sam trebao imati 2003. godine u Zagrebu u Galeriji Studentskog centra (SC), no, zbog određenih razloga sam odustao od nje. Prošle, 2007. godine, imao sam jednu manju samostalnu izložbu u Pečuhu, u Mađarskoj. Naravno, volio bih se predstaviti i na nekoj većoj izložbi, ali tek kada budem zadovoljan s onim što trenutačno radim. Proces likovnog rada treba biti jedna zaokružena cjelina, a ja još nisam došao do te faze. 

Uposlen si u Školi za primijenjenu umjetnost u Osijeku. Kaži nam nešto više o svojem poslu, kao i samoj školi?

Za razliku od osnovne škole gdje sam radio dvije godine, u Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti je vrlo ugodno raditi. Predajem predmete ilustraciju i crtanje i slikanje na odjelu grafičkog dizajna. Radim s malim skupinama učenika koji su uglavnom talentirani, a školu su upisali bez »prisile« roditelja. Odnos učenika i nastavnika je na drukčijoj razini u odnosu na neke druge srednje škole. Komunikacija je slobodnija i manje formalna. Nastavni programi škole su vrlo kvalitetni, pa učenik koji želi nešto naučiti to doista može i postići. Škola ima, osim usmjerenja za grafički dizajn, i usmjerenja za slikarski dizajn, kiparski dizajn, dizajn unutrašnje arhitekture i dizajnere odjeće.  

Budući da radiš kao likovni pedagog, što bi poručio mladima koji žele upisati likovnu akademiju?

Tijekom rada u školi i tijekom studiranja zapazio sam da je talent ono što je dano i što uvelike pomaže u ostvarivanju nekih želja i ciljeva u životu, ali često se događalo da oni manje talentirani svojim trudom, radom i upornošću prestignu one talentirane i postignu na neki način veće uspjehe u životu. Stoga je preporuka da se istinski treba usmjeriti na ono što se želi, pa će na taj način i svaki cilj biti bliži ostvarenju.

I za kraj, koji su ti profesionalni planovi?

Većih planova nemam, trenutačno sam zadovoljan što uopće nešto stvaram i povremeno izlažem. Nadam se da ću u skorije vrijeme imati više vremena za rad i konačno se na neki način prezentirati javnosti.                                    g