Arhiv tekstova
Četiri dana u inozemstvu, unutar vlastite države
Ljeto je već počelo i sezona organiziranih događanja pod otvorenim nebom je tu pred nama. Dok sunce služi, društveni i kulturni život preseljen van, ponudit će razne načine da se čovjek osjeti bolje ili da vlastiti boljitak nekako unaprijedi. Jedan od takvih događaja jest i glazbeni festval EXIT. On se ove godine po četvrti puta desio svima onima sa snažnim apetitom za dobar zvuk, ali i svima onima koji su se bilo kojim drugim povodom tamo pojavili. Jer programa doista nije manjkalo!
Festival je trajao četiri dana, od 1. do 4. srpnja, a domaćini Petrovaradin i Novi Sad ponovno su dobili priliku da pokažu sve svoje vidljive i skrivene ljepote. Posjećenost je bila standardno velika: 135 tisuća posjetitelja za četiri dana. Najviše stranih gostiju došlo je sa susjednih ex-jugoslavenskih prostora (Slovenija, Hrvatska, Bosna, Makedonija…), solidan broj iz zemalja jugoistočne Europe, ali i iz zemalja nama daljnjih svjetskih meridijana. Hodajući po Petrovaradinskoj tvrđavi, mogli ste čuti razne jezike, nama ponekada i vrlo teško prepoznatljive. Ipak, univerzalni jezik glazbe i specifična frekvencija dobrih vibracija spajala je ljude, pretvarajući ih, na četiri dana, u »državljane« jedne iste stvari, države EXIT (State of Exit).
Dan za danom: Prvi dan Exita donio je jedan euforični nalet festivalske populacije. Exit je svečano otvoren vatrometom, uz govor poznatog glumca Zorana Cvijanovića, podržan bubnjevima Dragoljuba Đuričića i njegove prateće ritmičke skupine. Glavne zvjezde su bili velikani trip-hopa Massive Attack, a za zagrijavanje publike bila je namijenjena »svježa« britanska hit atrakcija Goldfrapp. Iako je temperatura iščekivanja rasla, ovi bendovi, po svojoj prirodi sporiji i introvertniji, izazvali su, kod onih gostiju koji nisu znali šta ih čeka, doživljaj opadajućeg intenziteta. Savjet za sljedeću godinu: gospodo, dobro se pripremite da ne dođe do razilaženja između očekivanja i dobijenog sadržaja. Sve u svemu, puno ženskih vokala, rijetkih ambijentalnih dometa i ritma za meditativno njihanje. U rangu zvijezda, uz vrlo zapažen i posjećen nastup, nastupio je velikan narodne glazbe Zvonko Bogdan. On je zajedno s osam tamburaša Janike Balaža locirao Petrovaradin kao ravnopravnu točku na mapi world ethno glazbe. Doista za ponos!
Drugi dan je donio prije svega meteorološke nepogodnosti u obliku kiše. Ali država Exit je imuna na takve neprilike. Najvažniji Main Stage donio je bučne Brazilce Soulfly koji su više nego dovoljno zagrijali publiku. Malo romantike uz soul i r’n’b ponudili su te večeri Brand New Heavies. Poslije njih binom je zablistala stara diva Neneh Cherry, koja je s Virgin Souls provela njene obožavatelje kroz povijest i sadašnjost plesne glazbe.
ČISTOKRVNI ROKENROL: Treći dan je, vjerojatno, najviše privukao ljubitelje novije i starije crnačke glazbe. Mladi i stari uživali su uz opuštajuća reggae sazvučja skupine The Wailers, nekadašnji prateći sastav pokojne reggae legende Boba Marleya. Dinamiku su zatim umnogome uvećali hip-hop momci sa zapadne američke obale Cypress Hill. Publika u zraku, svi skaču, posebice oni mlađi kojima je ova forma zabave ipak mnogo bliža.
Posljednji, četvrti dan festivala bio je posvećen pobornicima čistokrvnog rokenrola. Partibrejkersi su bili odlična uvertira svemu što je slijedilo te večeri. Kanađanka Peaches je svojim »vrelim« nastupom pomaknula rokenrol u 21. stoljeće, a scenskom performansom teško da je koga ostavila ravnodušnim. Inauguracija večeri desila se izlaskom žive legende Iggy Popa pred publiku. Ovog puta on je došao podsjetiti nas koliko dugo je prisutan na glazbenoj sceni, dižući iz prošlosti njegov prvi veliki bend The Stooges. Energija, koju ovaj čovjek sa svojih blizu šezdeset godina posjeduje, je ogromna, ona je te večeri bila dovoljna da zapali i popne na binu veliki broj onih kojima bi on mogao biti djed. Te večeri svi smo se vozili na praskavom zvuku ovih veterana.
Važno je napomenuti da je ovaj programski osvrt samo jedan dio, moj osobni fragment iz Exit iskustva. Mnogo ljudi je na drugim binama, doživjelo predivne senzacije, na različite načine. Raznolikost glazbenih žanrova, a samim time i svojstvenih načina zabave, bili su nam dostupni. Ali zakoni fizike su jasni, čovjek ne može u isto vrijeme biti na dva mjesta. Nažalost.
Uvijek nešto novo: Novine u postojećem stejdž kolažu donijeli su sljedeći punktovi. Blues & Jazz Stage, je odvojio ova dva žanra i tako uspio naći svoju »pravu« publiku. East Point Stage pružio nam je orijentalni ugođaj uz egzotičnu glazbu i plesove Istoka. Latino Stage je pratio istu ovu ideju inspirirajući se, u ovom slučaju, baštinom latino svijeta. Electronic Culture Space je zvukom približio naučnu fantastiku svima onima koji su ga posjetili. Za odmor u rane jutarnje sate odlično je poslužio Cafe Del Bahia. I na kraju, sport. Ljubitelji aktivnog provoda, tj. praktikanti ekstremnih sportova imali su također svoj kutak u kome su mogli prezentirati svoju vještinu. To je bio takozvani Extreme stage.
Osjećaj pripadnosti: Kada sam bio mlađi, odlazio sam u Mađarsku, kako bih vidio jedan pravi glazbeni festival. Tada mi se činilo da je to miljama daleko od tadašnje SiCG, ali ovih dana i u protekle četiri godine, stvari su se ipak promijenile na bolje. Pokazano je i dokazano da smo i mi dio cjeline sposobne za takve izazove tj. da pripadamo svijetu i da smo, pokraj velikih osujećivanja, uvijek bili dio jedne civilizirane ideje. Glazbene svetkovine su od davnina bile potrebne čovjeku, one nisu samo trans ili samozaborav u masovnom okupljanju. One su susret i približavanje. Exit festival za neke može biti i naporno iskustvo, ali sve je to samo pitanje stanja duha, a time i tijela. Država Exit, za one u istinskom traganju, iako samo četiri dana trajanja, postaje stanje svijesti i time gubi svoju kratkotrajnost. Nadam se da se vidimo i sljedeće godine…
