Arhiv tekstova

Gradnja Hrvatskog doma u Rumi započeta je 1907. godine, a završena 1912. godine na zemljišnoj parceli, koju je za tu priliku od obitelji Pejačević kupilo Hrvatsko sokolsko društvo, za potrebe tjelovježbe. Sredstva su prikupljana dragovoljnim prilozima članova i prijatelja Hrvatskog sokola, kao i uglednih Hrvata iz Rume i Golubinaca, ali i iz Gospića i drugih gradova, kao i amortizacijom i mjeničnim zajmom kod Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Zabilježeno je i kako je 3. siječnja 1907. godine, na prijedlog starješine Hrvatskog sokola Matije Zime, odlučeno da Hrvatska čitaonica izdvoji određenu svotu novca za potrebe gradnje Hrvatskog doma. Jednako tako, u veljači 1907. godine održan je koncert u Rumi na kome je prikupljeno 616 kruna za potrebe gradnje doma, a svoj je prilog dalo i Srpsko pjevačko društvo iz Rume, na čijem je čelu tada bila Irena Nikolić. Procjenjuje se kako je čitava gradnja doma stajala oko 75.000 kruna. 

UKNJIŽBA: Akciju gradnje vodio je Hrvatski sokol, odnosno njegov odbor za gradnju, na čijem je čelu bio Antun Muha, ravnatelj njemačke (kasnije hrvatske) škole u Rumi, koji je i uknjižen kao vlasnik zemljišta na kojem se izgradio Hrvatski dom 10. listopada 1912. godine. Međutim, upis samog Hrvatskog doma u zemljišne knjige, zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, obavljen je tek 1925. godine. Kao vlasnik Hrvatskog doma uknjižena je Kreditna hrvatska seljačka zadruga, a pravo korištenja stekla su i druga hrvatska društva iz Rume – Hrvatska čitaonica, Hrvatska ratarska čitaonica i Hrvatski sokol. Razlog zbog kojeg Hrvatski sokol nije uknjižen kao vlasnik doma, premda je vodio njegovu gradnju, jest taj, što se u to vrijeme javlja ideja o ujedinjenju nacionalnih organizacija sokola u novonastaloj državi u jedinstveni – Jugoslavenski sokol, a u toj inicijativi vidjela se opasnost i da vlasništvo nad Hrvatskim domom preuzme novoosnovana organizacija, čime bi dom bio izgubljen za druga hrvatska društva u Rumi, pa se iz toga razloga donosi odluka da se u zemljišne knjige kao vlasnik upiše Kreditna hrvatska seljačka zadruga, koja je financijskim kapitalom bila vezana za Prvu hrvatsku štedionicu iz Zagreba – što je trebalo predstavljati svojevrsno jamstvo da će dom biti sačuvan. Od tada je sudbina Hrvatskog doma tijesno povezana sa sudbinom Hrvatske seljačke zadruge. Zna se kako su 25. travnja 1940. Okružnom sudu u Srijemskoj Mitrovici na registraciju predani Zadružna pravila i elaborat o radu KHSZ i da je veliki dio ovih dragocjenih dokumenata tijekom Drugog svjetskog rata uništen, ali zato postoje pristupničke izjave zadrugara od 22. prosinca 1946. iz kojih se može vidjeti tko su bili članovi zadruge u to vrijeme. 

LIKVIDACIJA KHSZ: Dana 8. veljače 1947. donesen je zaključak Okružnog suda u Srijemskoj Mitrovici (Fi 66/35-70) kojim se KHSZ poziva dostaviti potvrdu o registraciji i druge podatke radi donošenja konačnog rješenja. Kako to najvjerojatnije nije urađeno, Jovan Vladisavljević iz Sreskog saveza zemljoradničkih zadruga šalje obavijest da KHSZ mora u likvidaciju, ukoliko svoja pravila ne prilagodi sukladno Osnovnom zakonu o zadrugama i to u roku od 14 dana, a rješenje je bilo – ili spajanje KHSZ-a s drugim zadrugama u Rumi ili njegovo gašenje. U tome razdoblju Nadzorni odbor zadruge odbija dva zahtjeva vezana za Hrvatski dom, najprije zahtjev Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora Ruma od 17. svibnja 1947. da se dom ustupi za đački internat, a zatim i zahtjev Fiskulturnog društva »Budućnost« da im se dom ustupi za potrebe tjelovježbe i kulturne potrebe. Upravni odbor KHSZ-a na sjednici od 15. svibnja 1949. raspravlja o dopisu iz Sreskog saveza, donosi odluku o gašenju-likvidaciji i zakazuje izvanrednu skupštinu kako bi se formirao likvidacijski odbor. Dana 28. ožujka 1954. predsjednik KHSZ-a Josip Štimac službeno razgovara s predsjednikom Gradske općine Ruma Danilom Kravićem i traži detaljnije upute o likvidaciji kako bi sazvao izvanrednu skupštinu, koja bi o tom pitanju donijela konačnu odluku. 

ODUZIMANJE DOMA: Upravni odbor zadruge 18. svibnja 1954. raspravlja o tome, kako pravila zadruge ipak uskladiti s Uredbom o zemljoradničkim zadrugama FNRJ radi reorganizacije i otpočinjanja rada prema novim pravilima. Međutim, konačno, Narodni odbor općine Ruma (pod brojem 8408-1957) donosi Rješenje o preuzimanju preostale imovine KHSZ  i dozvoljava se uknjižba prava vlasništva na općenarodnu imovinu, a kasnije se Hrvatski dom prenosi na trajno korištenje Državnom sekretarijatu za poslove narodne obrane u Beogradu. Dana 25. travnja 1957. likvidacijska komisija KHSZ-a podnosi izvješće pod brojem 8408 o okončanju postupka likvidacije, to jest o naplati zadrugarskih potraživanja i isplati dugova, a ostala, neraspoređena imovina, u koju spada zgrada Hrvatskog doma, upisana je u z. k. ul. 3686. Savjet za društveni plan i financije NOO Ruma na sjednici od 15. 7. 1957., a na prijedlog Odjela za financije, donosi zaključak da na sjednici NOO Ruma predloži donošenje rješenja o preuzimanju neraspoređene imovine i istovremeno je predložio i predaju zgrade Hrvatskog doma za potrebe Doma JNA, što je Narodni odbor općine i usvojio 23. svibnja 1957.

Time su hrvatske udruge u Rumi definitivno ostale bez Hrvatskog doma, a danas jedini pravni sljedbenik hrvatskih udruga iz tog vremena u Rumi je HKPD »Matija Gubec«, koji je bio korisnik toga objekta sve do njegova gašenja i u njemu imao svoju kavanu. »Matija Gubec« je i jedina hrvatska ustanova danas u Rumi, jer Kreditna hrvatska seljačka zadruga i Hrvatski sokol više ne postoje.

Treba još naglasiti i to kako Hrvatski dom nije nacionaliziran nego je predan lokalnoj samoupravi kao neraspoređeni dio imovine, pa je, s tim u svezi, lokalna samouprava ovlaštena i vratiti ga jedinom pravnom sljedbeniku, a nekadašnjem korisniku, HKPD »Matija Gubec« iz Rume. Zahtjev za restituciju je podnesen i čeka se odluka mjerodavnih vlasti.

Nikola Jurca