Arhiv tekstova

LUKA KAPETAN I LJUBA BARJAKTAR

Sinoć knjiga Luki Sučić stigla
Od Budima, od careva grada,
Da on iđe na carevu vojsku,
Da brez Luke vojevat s’ ne more.
On će poći, ako će ne doći.
Al se Luka skoro oženio,
U njega je umiljata ljuba,
Moli mu se ko mizinče majki:
»Molim ti se, Luka gospodaru,
Povedi me sa sobom u vojsku!
Bit ću tebi barjaktar prid vojskom,
Nosit ću ti barjak o ramenu,
Britku sablju u desnoj ruci,
Tursku pušku o svilen-pojasu«.
To je Luka poslušao ljubu,
Poveo je sa sobom na vojsku:
Bila mu je barjaktar prid vojskom,
Nosila mu barjak o ramenu,
Britku sablju u desnici ruci,
Tursku pušku o svilen-pojasu.
Vojska pada do Budima grada:
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja ko gora zelena,
A barjaci kano i oblaci.
Izlazile Budimke divojke,
Pa gledaju stasite junake,
I beside Budimke divojke:
»Otkako je Budim postanuo,
Još ovakve vojske ne vidismo,
Što je danas Luke kapetana
I njegova mlada barjaktara.
Dale bi mu po Budima grada
I budimsku najlipču divojku«.
Al besidi ljuba barjaktare:
»Što će meni po Budima grada
I Budimka najlipča divojka,
Kad sam sama mlađana nevista,
Koja ljubim mladoga junaka
Mlad junaka Luku kapetana?«



Zapisao Ilija Kujundžić, a čuo od slijepog Stipe, franjevačkog pjevača u Subotici.