Arhiv tekstova

Vrtić je omiljeno mjesto svakog djeteta, jer se tamo stječu iskustva koja se nose kroz cijeli život. Naučene pjesme i igre još dugo ostaju u sjećanju, a čupkanje djevojčica za kosu i zadirkivanje dječaka, možda još i dulje. 

Lijepih uspomena na predškolsko doba imaju i Tavankućani, koji se, između ostalog, mogu pohvaliti svojim vrtićem, koji je, prvi i jedini u našoj zemlji, imao grupu na hrvatskom jeziku 2002./2003. godine i uspio održati kontinuitet sve do danas. Ove godine upisano je petero djece, koja će od jeseni postati dio »hrvatskog vrtićkog tima«. 

U vrtiću postoje još dvije skupine na srpskom jeziku, a odgojiteljice lijepo surađuju, što je od bitnog značaja za dobrobit djece, koja se svakodnevno međusobno druže.

Grupu na hrvatskom jeziku »Leptirići« trenutačno čini dvanaestero djece, od kojih su dječaci u manjini, jer ih je samo četvorica, ali ne daju se – trude se biti ravnopravni s djevojčicama, ako ni u čemu drugom, onda bar u glasnoći i broju nestašluka. Međutim, njihova odgojiteljica Dejana Balažević, ima za mališane puno razumijevanja i kaže kako za njih ima samo riječi hvale. 

Ova mala, skupina djece, rado dolazi u vrtić, jer su tamo svako jutro igračke, prijatelji koji im s nestrpljenjem žele ispričati što im se sve jučer dogodilo, te njihova Dejana, da im s osmijehom na licu pokaže koliko ih voli.

Od svega, kako kažu, najviše vole crtati i učiti nove pjesmice, ali da im je i ples omiljena aktivnost, pokazali su vježbajući za završnu svečanost u vrtiću. Repertoar im je, mora se priznati, raznovrstan – od dječjih, preko meksičkih, do pjesama hrvatske rock glazbe, sve oni plešu, a neka od djece su i članovi najmlađe folklorne skupine u HKPD »Matija Gubec« u Tavankutu. 

Osim toga, vrijedno uče hrvatski jezik, o čemu svjedoče i njihovi roditelji, koji zamjećuju kako su mrkva, rajčica, tanjur i žlica, doputovali vlakom u njihov dom, tijekom protekle dvije godine. »Kroz učenje i druženje, nastojim djeci prenositi hrvatski jezik, kako bi ga ona što više usvajala i na taj način pokušala koristiti u svom govoru«, dodaje odgojiteljica, Dejana Balažević.

Puni su energije, dječje radoznalosti i živahnosti, a na njihovih 1000 ZAŠTO?, katkad je teško odgovoriti. Međutim, odgovor na to, što je glavna osobenost njihove male skupine, oni sami daju – svojim osmijesima i zagrljajima, pokazuju koliko su međusobno povezani.

Uskoro se bliži raspust i sedmero »Leptirića«,  napušta vrtić i odlazi u školu. No, prije toga, budući prvaši ovih dana idu na prvi susret s učiteljicom Slavicom Ivković Ivandekić. Upoznavanje s učiteljicom i školskim obvezama ih veseli, te željno čekaju što prije odletjeti u školu i naučiti pisati i čitati. Prvi razred unijet će u njihove živote nova saznanja i izazove, ali prva prijateljstva, prva šaputanja i simpatije, te prvi, ostalima prepoznatljivi crteži, ostat će zauvijek u nekom šarenom kutku njihova vrtića.

 

Marija Matković