Arhiv tekstova

Stari Sonćani su u većini bili sirotinja, ali sirotinja poštena i puna duha. Čovjek bi postao pravi domaćin kad bi uspio za svoju obitelj izgraditi zasebnu kuću, kolikogod ona bila mala i neugledna. »Svoje je svoje«, prokomentirali bi ljudi. Sve bi počimalo »pisanjem placa na novoga gazdu«. Prvi korak bio bi okup-ljanje mobe i nabijanje zidova nove kuće, no glavobolje za nove domaćine tek bi počele. Na naboj je trebalo što prije postaviti krov, kako iznenadna kiša ne bi graditeljima pokvarila račune i domaćinu radost. Prvi u fazi postavljanja krova bili bi tesari, stari Šokci su ih zvali bradvari, da bi kasnije ovaj naziv zamijenili germanizmom cimermani. O prvom nazivu svjedoči i nadimak jedne obitelji – Bradvarovi, upravo i nastao modifikacijom naziva zanimanja. 

MATERIJAL ZA KROV: Drva za građu domaćin bi osigurao godinu i pol do dvije prije gradnje, kako bi se, kad je dovezu iz šume, osušila. Sirotinja bi za podizanje krova rabila najčešće topolovu ili vrbovu građu, koja je bila najjeftinija, a oni imućniji čamovinu ili bagrem. Tada nije bilo daščara, nije bilo kupovine već okrojene građe četvrtastoga profila. Iz šume bi se dovozila stabla, a nakon sušenja, bradvar bi od njih tesanjem izvlačio četvrtaste grede, tetive i rogove potrebne debljine. Na potrebnu duljinu skraćivali bi se velikom pilom, a svi urezi radili bi se malom pilom, koja je bila precizna i s tankim rezom poput žileta. Jedan od rijetkih Sonćana koji i danas posjeduju sav tesarski alat, Antun Krstin, bliži se sedamdesetoj godini, no, po potrebi i po pozivu još ga uvijek i rabi. »Današnjim majstorima je lako. U daščarama se nudi već obrađena građa svih profila, oni je samo skraćuju na potrebnu duljinu i rade spojeve uz pomoć motornih ili električnih pila. Mi smo sve radili ručno, pa ipak smo istjerivali preciznost, a dobro smo pazili i na finoću obrade«,  priča nam Krstin, dok se priprema za demonstraciju rada u svojemu dvorištu. 

DEMONSTRACIJA: Jedan valjkasti stup željeznim »klamfama« pričvršćuje za dva poprečna trupca, kako ne bi klizio za vrijeme obrade. S dva čavla i »šnjurom« obilježava rub po kojemu će tesati jednu od strana buduće grede. »Tesanje se radi velikom sjekirom, ‘bradvom’, ili kako su je kasnije zvali ‘blankačom’. Na svakih desetak centimetara pravi se okomiti urez, kako bradvu ne bi povukao pravac vlakana drveta. Kad se oteše jedna strana, klamfe i šnjura premještaju se na drugu, pa se teše suprotna, potom treća i četvrta, tako da od oblice dobijemo gredu s četvrtastim profilom. Fina obrada vrši se ‘bradvicom’, pa greda izgleda poput one strojno uglačane«, objašnjava nam Krstin. Tako obrađene grede stavljale su se na zidove, paralelno, na međusobnoj razdaljini od 1 do 1,20 m. Uzdužno, po sredini prostorije, ispod greda bi se stavljala »tetiva«, koja je bila puno deblja od njih, a čija je funkcija bila sprječavanje krivljenja greda zbog velikoga tereta.  Na grede bi se poprečno polagao sloj trske od desetak cm, preklop od tridesetak cm pravio bi se na metlici. Dalju obradu ovakvoga stropa preuzimali bi zidari. Kasnijih godina, tetiva se stavljala »u tavan«, odnosno s gornje strane greda, koje su se s njom vezale jakim, željeznim vijcima, a umjesto trske, za kostur stropa stavljale bi se »vitle« od crvene vrbe. Bočne  strane greda bi se žljebile, a vitle su, jedna do druge, stavljane u te žljebove.  Rogovi se nisu tesali, montirali su se onakvi kakvi su dovezeni iz šume, jedino bi se skraćivali na potrebnu duljinu. »Za rogove su birana tanja stabla, što spravnija, kako se ne bi morala tesati. Majstor bi ih razmjerio po zamišljenim dimenzijama, uradio potrebne ureze malom pilom, koja je imala tanak i ravan rez poput žileta i bradvicom. Postavljali bi se i spajali na tavanu, na međusobnoj razdaljini istoj kao i grede, a na sljemenu bi se spajali ‘čepovanjem’, odnosno žljebljenjem, uz uporabu drvenih klinova. Na njih bi se poprečno stavljale motke od vrbe ili jasena i one bi bile podloga za trščani krov«, završava priču o bradvarskom dijelu posla Krstin. Kao potvrdu svojih riječi pokazuje nam dvorišne objekte, koje je, kako sam kaže, sagradio s puno ljubavi i za koje je vlastitom rukom istesao svu građu.                                 g