Arhiv tekstova

Za rudarski se kruh kaže da je sa sedam kora, a paorski s pet. Ako je tomu tako, onda je novinarski odmah nakon njih. Novinarski poziv s jedne je strane popularan, zanimljiv i kreativan, a s druge vrlo stresan, materijalno i fizički nesiguran.

U Srbiji danas radi više od 8 000 novinara. Najveći problemi s kojima se suočavaju predstavnici ove struke jest nemogućnost stalnog zaposlenja. Većina mladih novinara danas radi na autorski ugovor. To, kao i u svakoj drugoj profesiji, povlači niz pitanja i problema: kako dobiti kredit, kako otići na bolovanje, a ne dobiti otkaz, kako ostvariti uvjete za mirovinu? Stanje u novinarstvu u tom je pogledu alarmantnije nego u drugim profesijama. Komercijalizacijom medija ova je problematika postala izraženija. Nemogućnošću stalnog zaposlenja, uposlenik na određeno vrijeme dobiva zvanje »slobodni novinar«. U Vojvodini preko 800 novinara radi honorano, a u elektroničkim medijima ih je čak do 90 posto.  Mediji se oslobađaju utjecaja politike i dolaze pod utjecaj vlasnika, a ovi drugi su opasniji jer ih je teže uočiti. Prelazak iz državnog  vlasništva nije garancija slobode medija. Privatizacijom se također otvara prostor za samovolju jer je osnovni interes profit. Ako govorimo o manjinskim medijima, postoji drugi problem. Oni su također u procesu privatizacije, no njih je najteže privatizirati. Zbog malog auditorija, a samim tim i suženog reklamnog prostora nisu zanimljivi investitorima. Iz tih razloga 2004. godine AP Vojvodina je svoje vlasništvo nad tiskarskim manjinskim medijima prenijela na Nacionalna vijeća. To je izazvalo velike polemike jer se dogodilo da je jedna politička institucija zamijenila drugu. Privatizacija višejezičnih elektroničkih medija još nije završena jer se traži neki drugi model privatizacije, kao bolje rješenje. 

ISTRAŽIVANJE: U organizaciji Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS-a) provedeno je  najsveobuhvatnije istraživanje o našem novinarstvu. Istraživanja ukazuju da  stanjem  medijima nisu zadovoljni graženi, a ni predstavnici struke. Velika većina njih smatra da je novinarstvo ispolitiziranim. Glavni izvor ograničene slobode novinara su, prije svega, politički pritisci na uređivačku politiku kuće koju postavljaju vladini predstavnici i tajkuni, zatim sama uređivačka politika te nedostatak hrabrosti urednika. Najveću odgovornost za takvo stanje, prema mišljenju većine ispitanika, imaju političari i razni moćnici. Zadatak medija je  kontrolirati vlast, no u praksi se događa suprotno. 

Glavni izvor informacijaje televizija, stoga je ona  najkontroliraniji medij. Radio  gubi utrku s drugim medijima. U predizborno vrijeme političke propagande, marketinške agencije zaobilaze radio. Razlog tomu je što je televizija uzela primat kao medij koji se u najvećoj mjeri sluša i gleda. Takav trend bilježi se u cijelom svijetu. 

Kada je riječ o informativnom programu, građani Srbije najviše povjerenja imaju u B92, televiziju koju u najvećoj mjeri smatraju nezavisnom. Ova je radiotelevizija povjerenje gledatelja činjenicom da se bavi istraživačkim novinarstvom. Emisijom »Insajder« otkrivene su mnoge malverzacije, pokrenuti su sudski sporovi, a došlo je i do uhićenja.  Statistika pokazuje da novinari, nakon pokusnih pilota, imaju najkraći životni vijek. Slavko Ćuruvija ubijen je zbog istinitih trvdnji koje je pokušavao izreći u Miloševićevo vrijeme. Novinar zagrebačkog »Jutarnjeg lista« Dušan Miljuš pretučen je prije nekoliko dana jer je ukazivao na probleme podzemlja. 

TEŽAK ZANAT: Novinarstvo nije zanat kojim se lako i brzo može ovladati kratkim tečajevima, nego je profesija za koju je neophodno fakultetsko obrazovanje i permanentno stručno usavršavanje.

U Srbiji velik broj novinara nema završen fakultet. Prema ocjeni predstavnika Bete za Vojvodinu i priznatog novinara Dinka Gruhonjića najbolja institucija za školovanje novinara na području bivše Jugoslavije je fakultet Političkih znanosti u Zagrebu. 

O stanju u hrvatskim medijima za Radio 101, prije samo nekoliko dana, govorio je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić rekavši: »Medijima upravlju dvije firme, a monopol praktički drži jedan čovjek. To nije dobro za demokraciju«. Mesić smatra da je u Hrvatskoj previše korupcije te da se ona ne može iskorijeniti jer uvijek netko nekoga štiti. 

Bili mediji u privatnom vlasništvu ili manjinski, sa sigurnim izvorom financiranja, osnovna svrha im je jednaka – pronaći put do korisnika i poslati mu poruku kojom će izgraditi međusobno povjerenje.                                                  g