Arhiv tekstova

U nedjelju 1. lipnja, Tuzla je bila prijestolnica Šokadije. Više od tisuće šokačkih Hrvata  s prostora bačkog dijela Podunavlja, Slavonije i BiH hodočastilo je u Tuzlu, kako bi pokazalo svoje štovanje Gospi Radosnoj gradovrško-bačkoj. Svi su nazočili prvoj središnjoj manifestaciji u sklopu projekta obilježavanja 320. obljetnice odlaska skupine  Hrvata iz Gradovrha u Bač. Ovaj projekt zamišljen je kao niz manifestacija, koje bi se odvijale od polovice svibnja do konca studenoga ove godine, s dvjema središnjim manifestacijama: prvom, upravo održanom u Tuzli, i drugom, koja će biti organizirana u Baču 4. i 5. listopada. Cilj projekta je obilježavanje sjećanja na  sudbonosan događaj iz 1688. godine. Prema povijesnim podacima jedna veća skupina Hrvata iz okolice Tuzle, predvođena franjevcima, doselila je na područje grada Bača, povlačeći se ispred turskoga zuluma. Sa sobom su ponijeli i sliku Gospe Radosne iz samostana Gradovrh, koja je do danas sačuvana i nalazi se u franjevačkom samostanu u Baču. 

SUSRET OBITELJI OKO RODITELJSKOG OGNJIŠTA: Slavlje je započeto svečanom procesijom ulicama Tuzle, od župne crkve sv. Petra i Pavla do Crkvišta, gdje je održana svečana sveta misa. U procesiji, u čijem je prvom dijelu, ispred brojnih fratara, nošena i ružama urešena reprodukcija slike Gospe Radosne, sudjelovali su i vjernici – članovi udruga kulture obučeni u narodne nošnje, uzvanici iz politike, diplomacije i kulture i hodočasnici iz Bačke, Slavonije i BiH. Misu je najavio gvardijan tuzlanskog samostana fra Zdravko Anđić, a predvodio provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan. »Bogu smo zahvalni za današnji naš susret. To je susret obitelji oko roditeljskoga ognjišta nakon dugog vremena, vremena izbivanja. Prije 320 godina, veliki broj katolika-Hrvata, predvođenih svojim dušobrižnicima franjevcima prošli su dug put i našli svoj dom u bačkom dijelu Podunavlja. Otišli su pritisnuti mnogim nedaćama, ponijevši sa sobom milosni lik Gospe Radosne, kao znak svoje vjere i pouzdanja u Boga i zaštitu nebeske majke«, rekao je, između ostaloga, u pozdravnom obraćanju vjernicima pater Zdravko. Napomenuo je i kako se tuzlanska dolina zbog četiri marijanska svetišta naziva i Marijinom dolinom. Napomenuo je i da samo onaj koji čuva svoju prošlost, koji je otima zaboravu, ima i budućnost, a potom zamolio oca provincijala da započne misno slavlje. Fra Mijo Džolan je pozdravio sve nazočne, uz nadahnut govor o njihovim zajedničkim povijesnim korijenima, a isto tako i o čvrstoj vjeri zajedničkih predaka, koja je jednu veliku skupinu i odvela put Slavonije i Bačke, a koja ih je isto tako ovoga dana okupila u okrilju obiteljskih ognjišta. »Isusov koncept života govori nam kako njemu ne smeta ukoliko je čovjek grešan, njemu smeta samo i ne može s nama ništa, ukoliko smo se zatvorili za poruku koja bi trebala promijeniti naš život i učiniti nas novim ljudima. Tu smo danas da stanemo pred ove izazove i pokušamo kao vjernici u molitvi i u kajanju odgovoriti,« zaključio je uvodno obraćanje vjernicima fra Mijo Džolan. Molitva, pjesma, a osobito nadahnuta propovijed provincijala tijekom misnoga slavlja ispunjavali su duše vjernika. Na koncu mise fra Zdravko Anđić je svima zahvalio na dolasku i prisustvu ovom veličanstvenom susretu, a osobito je pozdravio uzvanike: provincijala Bosne Srebrene fra Miju Džolana, dekana Tuzlanskog dekanata preč Peru Iljkića, gvardijana somborskog karmelićanskog samostana fra Anđelka Jozića, župnika iz Bača vlč. Josipa Štefkovića, župnika iz Bačkog Monoštora vlč. Gorana Vilova, kulturno-umjetnička društva i hodočasnike iz Bača, Plavne, Vajske, Bođana, Sonte, Bačkog Brega, Bačkog Monoštora i Sombora, te goste iz Slavonije, folklorce iz Donje Bebrine i članove »Šokačke grane« iz Osijeka na čelu s Verom Erl i predstavnicom Turističke zajednice Osijeka Evom Abratović, te članove KUD-ova iz tuzlanske regije.  Osobito je pozdravio predstavnike političkoga života i diplomacije: doministra sigurnosti pri Vijeću ministara BiH Miju Krešića, ministricu pravosuđa u Vladi Tuzlanskoga kantona Jasminku Mijatović, predstavnike općinske vlasti Tuzle, zastupnika u Hrvatskom saboru Ivu Andrića Lužanskog, generalnoga konzula RH u Tuzli Josipa Jurasa, konzulicu gerant RH u Subotici Ljerku Alajbeg, predstojnika Ureda HMI u Vukovaru Silvija Jergovića i predsjednika Organizacijskog odbora subotičke »Dužijance« Grgu Kujundžića, te najavio kulturno-umjetnički program bačkih, slavonskih i BiH KUD-ova. 

NE DAJ DA ZABORAVIM: Mikrofon i voditeljsku palicu preuzela je novinarka Ankica Stjepić-Ćosić, a na samom početku gosti iz Bačke predali su svoje darove provincijalu fra Miji Džolanu, uz molitvu predsjednice Organizacijskog odbora bačkih Hrvata Stanke Čoban: »Bože, molim Ti, ne daj da zaboravim faljen Isus i uvik faljen, askurđele i Gospu Radosnu, koja im je davala snagu da sačuvaju križ i viru našu. Ne daj da zaboravim plodne njive ove naše pitome ravnice, pitomije od same zore kad polako sviće i najavljiva novi dan. Bože, molim Ti, ne daj da zaboravim ambare pune žita, čardake pune kukuruza, kace pune grožđa, podrume pune vina. Ne daj da zaboravim škripu kola i topot konja, kandžije i kočijaše, sonice, snig, salaše, toplinu zidane peći, meris podmazane sobe. Bože, molim Ti, ne daj da zaboravim Badnjak, molitvu, pletenicu, slamu, pivače, Betlem i crkvena zvona kad zovu puk na pološnicu. Ne daj da zaboravim ovo naše blago koje se brižno čuva u ormana i sanduka, skute svilom i zlatom izvezene,  šljokama nakitite, šešire i šokačke gaće, čižme i šarene pepule, kožuške i opaklije. Bože, molim Ti, ne daj da zaboravim pisme, tambure i šokačko kolo, svatove, običaje, prela i divane. Al od svega Ti najviše molim, Bože, ne daj da zaboravim divanit. Divanit lipo, lagano, šokački. Divani nako kako je divanijo moj dada, moj dida i prandida. Vako kako divanim ja, tako nek divanu i moja dica njeva dica i njeve dice dica. I zoto, moj narode šokački, faljen Isus i Marija... i divani, divani, dok je svita i vika.«  Nakon molitve na binu su se popeli članovi svih šest udruga kulture šokačkog Podunavlja, kako bi zajednički otpjevali autorsku pjesmu »Šokadija« Božane Vidaković iz Sonte. Gromoglasan i dug pljesak pokazao je kolike je emocije ova pjesma izazvala. Potom su se na pozornici smjenjivali plesači i pjevači HKUPD »Mostonga« iz Bača, IFS Dokanj, HKPD »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Bačkog Brega, GKUD »Bosna« iz Tuzle, HIS »Husino« iz Husina, KUDH »Bodrog« iz Bačkog Monoštora, »Šokačke grane« iz Osijeka, KPZH »Šokadija« iz Sonte, KUD »Kolo« iz Donje Bebrine, RH, HKUPD »Dukat« iz Vajske i HKUPD »Matoš« iz Plavne. Ove skupine pokazale su nazočnima svo bogatstvo šokačkoga folklora, bogatstvo sličnosti, ali i bogatstvo različitosti, a cijela manifestacija pokazala je i što se može kad se Šokci slože. 

g