30.05.2008
Fotografije ostaju zauvijek
»Nisam imao posao, a želio sam probati nešto novo u svom životu«, započeo je Zdravko Križanović (1981.) priču o svom boravku na velikom turističkom brodu. »Za potencijalni angažman na nekom od brojnih svjetskih cruisera (kako se ovi brodovi nazivaju) sve informacije sam prikupio putem interneta i prijavio se na natječaj preko kompanije Employment Power u Zagrebu. S obzirom da sam aplicirao za mjesto fotografa na brodu, morao sam pripremiti i osobni portofolio, te životopis, a na prvom susretu s organizatorima posla morao sam pokazati i potrebno znanje engleskog jezika. Nakon svih pripremnih formalnosti i sređivanja nužnih stvari za potrebe budućeg radnog angažmana, prošlo je otprilike još šest mjeseci do konačnog ukrcavanja na brod Fantasy u New Orleansu. Bilo je to u rujnu prošle godine.«
OBUKA I POČETAK RADA: »Brod na kojemu sam započeo svoju fotografsku karijeru pripada tzv. srednjoj klasi plovila, s 12 katova i 960 zaposlenih osoba koje opslužuju potrebe 2500 gostiju. Na Fantasyiju sam proveo 3 tjedna pohađajujući college fotografije, kako se naziva tečaj na kojemu se uče sve neophodne vještine za obavljanje ovog posla. Po uspješnom završetku collegea, dobio sam i odgovarajući certifikat, te sam transferiran na brod Extasy, na kojemu sam radio sljedećih šest mjeseci. Radno vrijeme brodskog fotografa, tijekom svakog radnog dana u tjednu (nema slobodnih dana) u prosjeku iznosi oko 10 sati, jer smo prema ugovoru obvezni raditi 70 sati tjedno. Smjena započinje oko 8.30 izjutra i njezin prvi dio traje do podneva, potom slijedi pauza, a rad se nastavlja prvo od 17 do 19 sati (u photo shopu), a potom slijedi fotografiranje na tzv. Promenadi sve do 22.30. U takovom rasporedu, s rijetkim kraćim stankama, bio sam angažiran gotovo cijeli dan.« Zdravko dodaje kako je, i pokraj svega, posao dinamičan i zanim-ljiv, ali treba imati i dobru kondiciju za cjelodnevnu aktivnost. Brod na krstarenju plovi 5 dana do Zapadnih Kariba i Meksika, a gosti ovakav vid odmora plaćaju od 400 do 700 američkih dolara, ovisno o kategorizaciji smještaja i aranžmana koji su izabrali.
»Moj smještaj, zahvaljujući okolnosti što sam bio član STAFFA (struka), bio je u dvokrevetnoj kabini s kupatilom, istina bez prozora, ali članovi CREWA (posade) imaju još manji komoditet i spavaonice bez sanitarnog čvora. Pogodnost radnog mjesta koje sam obavljao ogledala se i u činjenici da sam imao pristup svim brodskim sekcijama, što nema baš veliki broj uposlenika, ali sam se među gostima u njihovom prostoru kretao isključivo radi potrebe posla. Naime, uposlenici na brodu imaju i svoj zasebni dio, u kojemu se nalaze dva bara i bazen, gdje provode i najveći dio svog (kratkog) slobodnog vremena. Ipak, prilikom pristajanja na kopno, kada gosti obilaze turističke znamenitosti određene destinacije, i mi smo imali nekoliko sati ‚slobode‘.«
VELIKO ISKUSTVO: »Zanat koji sam izučio i solidno usavršio radeći proteklih nekoliko mjeseci na ovim turističkim brodovima smatram izuzetno dragocjenim i vrijednim životnim iskustvom. Upoznao sam mnogo ljudi s različitih podneblja, na brodu primjerice rade pripadnici više od 60 različitih naroda, vidio sam jedan dio svijeta i upoznao se s brojnim različitim kulturama. Zarađeni novac nije pretjerano velik (1000 do 1200 američkih dolara na mjesec), ali na brodu nema drugih troškova, osim 30 dolara mjesečno za spremanje kabine i može se uštedjeti solidan iznos. Moj ugovor je istekao sredinom travnja, kada sam se, po iskrcavanju, i vratio doma u Suboticu. Volio bih se i dalje baviti fotografijom, a na koji način će to biti, još uvijek ne znam. Kako stvari trenutačno stoje, ne planiram se ponovno vratiti na brod, ali tko zna«, završio je svoju kratku brodsku storiju Zdravko Križanović, fotograf na cruiseru. g