Arhiv tekstova

Stari Sonćani u većini su bili sirotinja. Djece puno, kruha malo, kuće male, ali tople, pune duše. Zemlje baš i nije bilo puno, tek toliko da se jedva prehrane brojne obitelji. Nakon smrti oca, djeca su zemlju dijelila »na paklije« i tako su se ionako sitni posjedi još više usitnjavali. Bila je prava premija naslijediti dio placa u selu, tu se odmah razmišljalo o gradnji kuće. Oni bogatiji, mahom Švabe, gradili su kuće od pečene opeke velikoga formata, a isto tako i malobrojni imućniji Šokci. Sirotinja je pravila kuće od nabijene zemlje. 

GRADNJA KUĆE: Materijala koliko hoćeš, a besplatan, majstori nisu bili skupi, trebalo je platiti samo jednoga koji je vodio posao. I oko plaćanja nije bilo problema, ukoliko gazda nije imao novaca, moglo je i u naturi, žita i kukuruza svakom je trebalo. Sve ostalo radilo se »na mobu«. U Sonti su  kuće na ovaj način građene do polovice šezdesetih godina, kad je zakonom propisana gradnja kuća od tvrdih materijala. Posljednji majstor koji je imao opremu za nabijanje kuća bio je sad već davno pokojni Josip Vodeničar, u selu poznatiji kao Jožika Aćimov. Oprema se sastojala od dasaka, odnosno fosni, širine 50 cm, maljeva – rmpoša i štrangi. Materijal za nabijanje zidova – zemlja, kopala se u zadnjem dijelu dvorišta. Majstor bi već spram dimenzija buduće kuće razmjerio i  dimenzije jame koja će se kopati, pa ukoliko bi se kasnije pokazalo da je sloj uporabive zemlje pretanak, dalje bi se kopalo u širinu. Za naboj se rabila zemlja iz gornja dva sloja – crnica i ilovača, sve do pijeska, koji nije bio uporabljiv zbog pojačanoga svojstva osipanja. Temelj buduće kuće, fundament, kopao bi se do 50 cm u dubinu i ukoliko bi gazda imao, slagale su se opeke, između njih usitnjena zemlja kao vezivo, a ukoliko domaćin nije mogao osigurati opeke, fundament se nabijao od zemlje. Svi zidovi, kako noseći, tako i pregradni, nabijali su se »u cugu«, kako bi se izbjeglo kasnije međusobno odvajanje. Daske bi majstor postavljao tako što bi uz fundament na određenoj razdaljini ukopavao rogove, uz njih s unutarnje strane postavljao daske i na taj način omeđio, izvana i iznutra, sve zidove. Naspramni rogovi su dobro vezivani štrangama, kako ne bi daske »bižale«, što bi, opet, dovelo do neravnina na zidovima. U tako pripremljene »kalupe« s maljevima je ulazilo 5 – 6 ljudi,  koje bi majstor odabrao. Dvojica prvih nabijali su rmpošima samo pored dasaka, jedan  vanjske, drugi unutarnje rubove budućega zida. Ukoliko se tamo zemlja ne bi dobro  nabila,  zidovi bi se brzo počeli osipati. Iza njih su išla trojica do četvorice ljudi, koji su običnim maljevima nabijali cijelu površinu. Kad bi se nabilo sloj od 50 cm, stavljao bi se sloj trske kao vezivo, a nakon dva sloja, cjelovita konstrukcija bi se »na tamac« podizala za jedan sloj i tako do potrebne visine. 

SVE OD ZEMLJE: Zemlju bi kopalo isto 5 -6 ljudi, a od jame do mjesta nabijanja prenosile su je, obično, žene i starija djeca. Zemlja je prenošena u prikladnim posudama, najčešće drvenim zdjelama –    »karlicama« i dodavala se ljudima koji su je istresali u kalupe, pred ljude koji su nabijali zidove. Zid se nabijao do potrebne visine, bez ostavljanja šupljina za vrata i prozore. Ove šupljine su sjekirama probijane nakon skidanja kalupa. Na čeonom zidu, »od sokaka«, probijala su se dva otvora za prozore, a »iz ganka« otvor za vrata »u kujnu«, središnju prostoriju iz koje se ulazilo u »pridnju sobu« i u »sobicu«, odnosno zadnju sobu. Probijan je i otvor za vrata »u vojat«. Ovi otvori nisu se pravili po mjeri vrata i prozora, ništa nije bilo standardizirano. Otvori su formirani trokutasto, s temenom na gornjoj strani, a tek po mjerama »tišljera« koji bi kasnije ugrađivao napravljena vrata i prozore, proširivani su na potrebnu dimenziju. To bi bio kraj dijela posla kojega je organizirao pokojni majstor Jožika. Ovaj majstor je bio izuzetno cijenjen, imao je dobru opremu, a znao je i perfektno organizirati posao. Nažalost, odlaskom s ovoga svijeta, sa sobom je ponio i tajne ovoga, naizgled jako jednostavnoga posla. A ni kuće nisu ono što su bile.                                          g