Arhiv tekstova

U hrvatskome se jeziku riječi lično i osobno često navode i rabe kao sinonimi iako one to nisu. Lice je dio čovjekove glave, a riječju osoba označujemo osobine čovjeka kao pojedinca. Riječi lice često se daje još jedno značenje, a to je ličnost. Iako se od devedesetih godina riječ ličnost u hrvatskome jeziku zamjenjuje riječju osobnost ili osoba, moramo napomenuti da ličnost nije isto što i osobnost. 

Riječ ličnost rabit ćemo kada želimo istaknuti kojega važnog pojednica, dakle ova se riječ rabi kada želimo označiti osobu koja je intelektualno, moralno izgrađena ili je ugledna, utjecajna i poznata.  Stoga možemo reći da je netko bio jaka ili slaba povijesna, športska, javna ličnost. Riječ ličnost ima u sebi i stilsku vrijednost i izražajnost jer je »popularna ličnost« popularnija od »popularne osobe«.

 

Pravilno je:

Papa Ivan Pavao II. snažna je povijesna ličnost koja je obiljelježila 20. st.

Ili:

Josip je Broz bio najistaknutija i najglasovitija ličnost bivše države. 

Riječ osobnost odnosi se na na cjelokupnost osobina neke osobe. Stoga treba reći:

Osobna pogrješka, a ne lična greška.

Osobna ocjena, a ne lična ocena.

Osobno sam se uvjerio, a ne lično sam se uverio.

Osobne zamjenice, a ne lične zamenice

Glagolske osobe, a ne glagolska lica.

Iz navedenih primjera možemo vidjeti da su riječi lice, ličnost, osoba i osobnost u uporabi u hrvatskome jeziku te samo treba znati kada koju od njih valja rabiti.