Arhiv tekstova

Planinarski maraton, trideset i prvi po redu, odražan je na Fruškoj gori 10. i 11 svibnja. Ova vojvođanska planina ugostila je tada preko 10.000 osoba svih starosnih dobi i kondicijskih sposobnosti. Kako je istaknuto prije početka maratona na svečanom otvorenju, maraton nije bio natjecateljskog karaktera nego se svatko nadmetao sam sa sobom i planinom, a pobjednik je bio svatko, tko je svojom stazom stigao do cilja. Na sudionicima je bilo da, ovisno o kondiciji i zdravstvenom stanju, izaberu jednu od 12 obilježenih staza. Na najkraćoj stazi – »Stazi radosti i zadovoljstva« – dugoj 3,5 kilometra, sudjelovala su samo djeca predškolskog uzrasta, dok su odrasli pješačili od 17 do čak 103 km. Za divljenje su svakako najspremniji, koji su se odvažili i prešli ultramaraton od 103 kilometara. Među 200 sudionika ultramaratona bilo je i desetak dama.

Mi »malo manje« spremni obišli smo mali maraton od 33 kilometra, koji bih svakom preporučila. Ova se staza laganom šetnjom pređe za oko 8 sati, a organizirana odmorišta postoje na svakom četvrtom-petom kilometru. Ugodno iznenađenje nas je čekalo nakon dvadeset i prvog, jedva pređenog kilometra, na koti broj 20 na Brankovcu. Tamo su članovi planinarskog društva »Poštar« maratoncima dijelili grah, voće, sok, čaj i vodu koji su svima dobro došli. Čuli smo kako su i na drugim stazama na nekima od odmarališta pripremane slične ugode, ali sigurno je ovo bila staza prave radosti i zadovoljstva. S bolovima u nogama i mišićima svi smo uspješno završili maraton u nadi da ćemo još godinama biti pravi planinari. 

Marija Mandić