Arhiv tekstova

Pjesnici »naivci« su veoma hrabri ljudi. Oni se ne ustručavaju iznijeti na papir ono što nose na srcu i tako, kao na dlanu, razotkriti svoju nutrinu. Često su njihovi stihovi nakvašeni suzama, obliveni znojem paora, obojani slikama salaša koji nestaju. Ali i te crno-bijele slike tuge odišu svježinom i vedrinom i dišu davnim uspomenama. Iako su već mnogi salaši i salašari stopljeni sa zemljom od koje su nastali, iako se prah iskona u prah vratio, srebrni prah sjećanja svjetluca u pjesnikovim očima i ostaje zabilježen grafitnom olovkom, penkalom ili naliv-perom u jednostavnim bilježnicama i na papirima, koje pjesnici djetinje duše sa strahopoštovanjem  čuvaju u drvenim ladicama. I tko zna gdje bi završili ovi stihovi, ove tuge i radosti, tko zna bi li ikada dotakli srca širokog čitateljstva da nisu sačuvani od zaborava u knjigama »Lire naive«.

Za objavljivanje jedne zbirke pjesama, kao što je »Lira naiva«, osim nikada dosta financijskih sredstava potrebno je puno rada, odricanja i ljubavi. Tu ljubav prema stvaralaštvu svoga hrvatskog naroda u sredini u kojoj nosi pridjev »manjina«, ima osoba koja ljubav prema stvaralaštvu svoga naroda pokazuje na mnogim kulturnim poljima. To je voditeljica Hrvatske čitaonice u Subotici prof. Katarina Čeliković. Ona je pokrenula »Liru naivu«, koju danas  možemo nazvati manifestacijom. Do danas je objavljeno pet ovakvih zbirki pjesama, a 28. lipnja u Sonti će biti promocija šeste zbirke pjesama »Lira naiva«.

SUSRETI PJESNIKA: Prvi svezak objavljen je 2003. godine, kada je sudjelovalo 15 pjesnika iz naroda, da bi se ova brojka iduće godine povećala na 26 pjesnika, 2005. godine na 32, zatim 2006. na 42 pjesnika, a prošle godine se ovaj broj utrostručio u odnosu na prvu godinu, kada je na susretu pjesnika »Lira naiva« 2007. sudjelovalo gotovo 50 pjesnika! Mali svezak polako postaje knjiga.

Susreti pjesnika naivaca su do sada održani u – Subotici, Somboru, Golubincima, Vajskoj i Bačkom Monoštoru, a ove godine održat će se u Sonti. Tako pjesma iz godine u godinu putuje u mjesta gdje živi hrvatski narod i dotiče duše pjesnika, koji međusobno razmjenjuju stihove, ali i duše slušatelja, koji u društvu pjesnika i sami postaju pjesnici. Mnogima je dar pjesništva urođen i mnogi ga nose, ali ga, na žalost, ne umiju prenijeti na papir. Te osobe u okruženju pjesnika samo slušajući stihove stvaraju svoje slike u boji na bijelom platnu duše, koje rijetko koga ne dotaknu. Moramo se upitati, nije li možda  pjesništvo stanje duha i nisu li pjesnici svi oni koji imaju smisao za lijepo, bez obzira znaju li to prenijeti na papir ili ne? Nije li pjesnik onaj koji se raduje novom jutru i kapljici rose na latici ruže? Nije li pjesnik onaj koji s ljubavlju na svojim njivama presjeca brazde i u njih ubacuje sjeme koje buja novim životom? Nije li pjesnik onaj koji ljubi svoj narod, ne stidi se svojega i to pokazuje nekim drugim oblikom? Sve dobro je pjesma i oni koji svesrdno i bez interesa daruju ljubav su pjesnici!  

Vremenom su se među starije pjesnike – sudionike »Lire naive« priključile i mlade nade, djeca koja pohađaju osnovnu školu. Time je ovaj krug pjesnika, koji se stalno širi, postao još jednostavniji, iskreniji i usudio bih se reći – nesalomljiviji. Oni svojim stihovima o pčelicama, slonićima i drugim šarenim slikama iz djetinjeg svijeta u kojem žive, čine odrasle pjesnike naivce, koji ionako imaju iskrenu dušu djeteta, još jednostavnijim i iskrenijim. Rijetko se u današnjem društvu može naći skupina osoba kojima barijeru ne čine godine, naobrazba i različita razmišljanja. Svaka pjesma je jedan cvijet, svaki stil pisanja je miris cvijeta, a »Lira naiva« vrt u kojem ovi cvjetovi ne umiru, već ostaju budućim pokoljenjima.

STIHOVI IZ »LIRE NAIVE«: U našoj sredini gotovo da i nema hrvatskog kulturno-umjetničkog društva koje na svojim manifestacijama, prelima, dužijancama, kolonijama i književnim večerima nije izvadilo po koji stih iz »Lire naive«. Ni jedna smotra recitatora na hrvatskom jeziku u Subotici nije prošla bez stihova »Lire naive«. Dakle, »Lira naiva« je postala redoviti priručnik za naša kulturna događanja.

Prije nekoliko godina sam jednom čovjeku koji je svoj životni vijek proveo radeći u Njemačkoj, gdje i sada živi u mirovini, poklonio »Liru naivu« od 2004. godine. Nakon godinu dana susreo sam tog čovjeka i fasciniralo me je kad mi je rekao da tu knjigu gotovo kao molitvu čita svake večeri, slušajući tiho tamburaše na cd-u. Shvatio sam da mi ovdje nismo svjesni što znače stihovi o salašima, sokacima, crkvama, blagdanima, proštenjima i običajima onima koji su nekada ovdje živjeli, a onda trbuhom za kruhom otišli u bijeli svijet. »Lira naiva« je za njih, ustvari, zbirka uspomena, koju listaju kao davno napisani dnevnik, kao vremeplov koji ih smiruje pred san.

»Liru naivu« danas možemo nazvati međunarodni susret pjesnika, jer u njoj osim pjesnika Hrvata iz tuzemstva, sudjeluju i pjesnici Hrvati iz inozemstva. Podržimo ovu manifestaciju i svi skupa budimo pjesnici, iako svoje osjećaje možda nećemo znati prenijeti na list papira.                                                 g