Arhiv tekstova

Uvjerljivom pobjedom i u drugom krugu pokrajinskih izbora, koalicija okupljena oko Demokratske stranke dodala je gas u nastojanju da formira proeuropsku republičku vladu i ponovno ohrabrila euro optimiste. Tako je barem izgledalo početkom ovoga tjedna, kada su na valovima izborne pobjede čelnici te koalicije jačali svoju centripetalnu energiju. Hladan tuš je, međutim, stigao već u srijedu, kada su SPS-PUPS-JS s radikalima i narodnjacima potpisali sporazum o formiranju gradske vlasti u Beogradu. 

Rezultati pokrajinskih izbora do tada su se tumačili kao dodatan signal socijalistima, da bolje pogledaju što je to što građani ove zemlje žele, no oni su se o to oglušili, bar kad je u pitanju lokalna vlast u Beogradu. Dogovorom o formiranju gradske većine u Beogradu i ulaskom SPS-PUPS-JS u koaliciju s radikalima i narodnjacima, odnosi su se zaoštrili, ali to ne znači da do kraja čitava stvar ne bi mogla završiti i s polusitim vukom i s polovicom ovaca na broju.

DVOTREĆINSKA VEĆINA: Već je poznato kako je koalicija Za europsku Vojvodinu na nedjeljnim izborima ostvarila apsolutnu većinu u Skupštini Vojvodine (64 mandata od ukupno 120) i time osigurala mogućnost bez ičije pomoći formirati pokrajinsku vlast. No, već jutro nakon izbora, visoki dužnosnik Demokratske stranke Bojan Pajtić velikodušno je odbacio mogućnost samostalnog formiranja pokrajinske vlade, te je rekao kako će koalicija Za europsku Vojvodinu (DS i G17 Plus)  zajedno s dosadašnjim višegodišnjim partnerima – Ligom socijaldemokrata Vojvodine i Mađarskom koalicijom – imati dvotrećinsku većinu, te će na temelju toga konstituirati većinu u pokrajinskom parlamentu. Dapače, dodao je i kako će skupštinsku većinu, osim navedenih stranaka, činiti i dva zastupnika grupe građana, kao i jedan zastupnik Liberalno-demokratske partije, s kojima je DS postigao sporazum o međusobnoj potpori uoči drugog kruga pokrajinskih izbora.

Nešto kasnije stigla je i nova Pajtićeva najava: ako bi to bio preduvjet za formiranje republičke vlade, u pokrajinskoj vlasti nije nemoguć čak niti SPS. »Nismo razmišljali o tome da SPS uključimo u parlamentarnu većinu u Skupštini Vojvodine, tako nešto bi došlo u obzir jedino ukoliko bi to zahtijevao opći interes, odnosno konstituiranje proeuropske republičke vlade i konstituiranje proeuropskih vlasti u ogromnoj većini gradova i općina Vojvodine i Srbije, uključujući i Beograd«, rekao je Pajtić. Poslije srijede, pitanje je kakvu težinu mogu imati ove riječi.

KULE I GRADOVI SPS-u: Mlađan Dinkić, ali i mnogi drugi političari i analitičari, od ranije su upozoravali da antieuropska vlast u Beogradu ne može korespondirati s europskom vladom u republici. Ipak, primjeri iz okruženja, pa i iz Republike Hrvatske, pokazuju kako je moguće funkcioniranje države s različito obojenim vlastima na razini države i glavnog grada, premda su razlike u srbijanskim opcijama tako velike da ih je gotovo nemoguće uspoređivati s bilo kim.

I dalje je ključ formiranja republičke vlade u rukama koalicije okupljene oko SPS-a (SPS-PUPS-JS). O tome brigu vodi i europska birokracija, pa je Ivica Dačić vikend proveo u Atini, kao gost tamošnjeg šefa socijalista Jorgosa Papandreua. Europljani su spremni pokrenuti pitanje prijama SPS-a u okrilje Socijalističke internacionale, ne bi li i tako ohrabrili Miloševićeve nasljednike da za Srbiju izaberu europski put. Iz Dačićeve koalicije, opet, tjednima stižu kontradiktorne izjave, kojima se ispipava teren i javnost priprema i za jednu i za drugu mogućnost. Dragan Marković Palma i Milan Krkobabić više su nego ostali iz te koalicije, bacali pogled u smjeru europske budućnosti, ali dogovor o Beogradu cijelu je stvar vratio na početak. 

Mnogi argumenti navode čelnike SPS-a na priklanjanje DS-u kao stožeru proeuropskih snaga, ali ima i onih elemenata, koji ih od toga odvraćaju. Prednost suradnje s koalicijom Za europsku Srbiju SPS-u donosi, osim pukog ulaska u vladu i tome pripadajućih privilegija, »pranje biografije« i otkidanje teškog balasta Miloševićeva naslijeđa, prihvaćanje SPS-a u europskim krugovima, perspektivu moderne stranke europske ljevice i vjerojatnost dugog trajanja stranke. Argumente protiv čini dobar dio biračkog tijela, osobito starija i nacionalistički nastrojena populacija, koja je dva desetljeća huškana protiv demokratskih stranaka i iste te Europe. SPS-ov ulazak u pakt s radikalima i Koštunicom dugoročno bi tu stranku vjerojatno doveo do nestanka, jer se sa spomenutima nitko ne može natjecati u lažnom patriotizmu i socijalnoj demagogiji.

I iz jednog i iz drugog bloka SPS-u stižu ponude »kula i gradova«, pa je pitanje - kome će se ova stranka prikloniti, za sada još uvijek otvoreno. U donošenju teških odluka ljudi pribjegavaju kompromisima, a jedan od takvih mogao bi biti radikalski Beograd i europska Srbija. Ako se takvo što uopće i može izgovoriti, a da ne para uši. 

Zvonimir Perušić