Arhiv tekstova

Gotovo se svi katkad osjećamo potištenima, obično zbog nekog uznemirujućeg događaja u našem životu. No, depresija koja traje, poznata kao teška depresija, druga je stvar. Depresija u nekom svom obliku pogađa 25 posto svih žena, 10 posto muškaraca i 5 posto adolescenata širom svijeta. Radi se o najučestalijem psihološkom problemu koji, primjerice, u SAD-u zahvata oko 17,6 milijuna ljudi svake godine. 

Depresivna reakcija (blaža i često privremena depresija) obuhvaća normalne osjećaje deprimiranosti ili potištenosti koji se javljaju kao posljedica specifične životne situacije. Simptomi mogu biti teški, no liječenje obično nije potrebno i oni se vremenom smiruju – nakon dva tjedna do šest mjeseci.

Distimija (blaža, kronična depresija), nalik depresivnoj reakciji po svojim simptomima i stupnju patnje, traje duže – najmanje dvije godine.  

Teška depresija, ili depresivna bolest, ozbiljan je poremećaj koji može dovesti do nemogućnosti funkcioniranja ili čak samoubojstva. Bolesnici ne samo što prolaze kroz razdoblje potištenosti i lošeg raspoloženja, nego izražavaju i štetnije simptome, uključujući nezainteresiranost za svoje uobičajene aktivnosti, krajnji umor, tegobe sa spavanjem ili osjećaj krivice i bespomoćnosti. Kod njih je veća vjerojatnost da će izgubiti dodir sa stvarnošću, katkad doživljavajući i halucinacije. Depresivna bolest se može liječiti, no, često izmak-ne dijagnosticiranju zato što je se miješa s depresivnom reakcijom. Radi se o cikličnom oboljenju, tako da, iako se većina pacijenata oporavi od prvog napadaja depresije, stopa njezinog ponavljanja je visoka – možda čak 60 posto unutar dvije godine i 75 posto unutar deset godina. Teška depresija obično se javlja spontano, naizgled ničim izazvana, i često nestaje također sama od sebe, obično za šest do dvanaest mjeseci. Zbog njezina onesposobljujućeg djelovanja ili mogućnosti samoubojstva, tešku depresiju treba liječiti. 

Depresija se može pojaviti u bilo kojoj dobi, uključujući djetinjstvo. Ispitivanja vođena u SAD-u pokazuju kako 1,8 posto djece u predpubertetu i 4,7 posto mladih između 14 i 17 godina ima neki oblik depresije. No, dob u kojoj bolest često nastupa jesu rane srednje godine, a depresija je osobito raširena među starijim osobama, kao reakcija na činjenice vezane uz starenje – smrt supružnika ili prijatelja, tjelesna ograničenja vezana uz dob i suočavanje sa smrću koja je sve bliža. 

Depresija je bolest za koju se čini kako ima različite uzroke. Depresivna reakcija, ili »normalna depresija«, javlja se kao posljedica određenog događaja. Depresivna raspoloženja mogu biti i popratna pojava lijekova, hormonskih promjena ili bolesti – poput gripe ili virusne infekcije.

Iako točni uzroci teške depresije i distimije nisu poznati, istraživači trenutačno smatraju kako su oba oblika posljedica poremećaja živčanih prijenosnika (neurotransmitera) u mozgu, kemijskih tvari (osobito serotonina) koje usklađuju raspoloženja. Čini se da ovaj poremećaj ima snažnu genetsku komponentu: u jednom ispitivanju 27 posto djece s depresijom imalo je bliske srodnike koji su bolovali od poremećaja raspoloženja. 

Premda je vrlo česta, depresiju se često zanemaruje ili krivo dijagnosticira i nikako ne liječi. Takva nepažnja može biti opasna po život.

Kod teške depresije možda ćete iskusiti četiri ili više sljedećih simptoma:

• ustrajna tuga, pesimizam

• osjećaj krivice, bezvrijednosti, bespomoćnosti i beznađa

• gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti, uključujući spolni život, ili nemogućnost nalaženja zadovoljstva u njima

• otežana koncentracija

• nesanica ili pretjerano spavanje

• dobivanje ili gubljenje na težini

• umor, nedostatak energije

• tjeskoba, uznemirenost, razdraž-ljivost

• usporen govor, usporeni pokreti

Mnogi oblici  liječenja – konvencionalni i alternativni – dostup-ni su u slučaju depresije. Oblici liječenja mogu se razlikovati s obzirom na uzrok depresije i njezinu težinu. Konvencionalne metode uključuju psihoterapiju, sredstva  protiv depresije i elektrokonvulzivno liječenje (ECT).