Arhiv tekstova

U danas najvećem šokačkom selu u Bačkoj, Sonti, uključujući i okolne salaše, postoji još svega nekoliko starinskih kuća od zemljanoga naboja. U odnosu na one kasnijih godina građene, zidane od tvrdog materijala, starinske kuće su niske, s jako malim prozorima, građene od zemljanog naboja i pokrivene trskom. Stara sonćanska obiteljska gospodarstva uklapala su se postojeću panonsku arhitekturu, koju su u 18. stoljeću utemeljile austrijske vlasti na ovim prostorima. Planskim naseljavanjem pučanstva iz doline rijeke Rajne mijenja se ne samo etnička struktura, nego i izgled naselja koja su ranije bila razbijenoga tipa. 

Grade se sela »ušorenoga tipa«, a vremenom se formiraju duž širokih ulica, raspoređenih po pravilnoj geometrijskoj shemi. Austrijske su vlasti čak i administrativnim mjerama određivale ne samo izgled naselja, nego i strukturu i opremljenost kuća i dvorišta. Upravo tada razvila se seoska kuća s čeonom fasadom na ulici, dugačkim trijemom i krovom »na dvi vode«.

SEOSKA KUĆA: Ovakve kuće, skupa s gospodarskim objektima, činile su  obiteljsko gospodarstvo, koje se sastojalo od triju funkcionalnih cjelina. Prvu cjelinu tvorilo je prednje dvorište, kojim je dominirao stambeni objekt, odnosno kuća i ambar.  Stambeni objekt bio je najčešće izgrađen od nabijene zemlje, pokriven trskom. Ovisno o materijalnom stanju domaćina kuća je imala 2, 3 ili više prostorija, odnosno soba. Po cijeloj duljini, kuća je imala uži ili širi trijem, šokački rečeno gank, iz kojega se u nju i ulazilo »na vrata od kujne«. Iz kuhinjske prostorije se ulazilo »i u pridnju i u straž-nju sobu«. Ispred trijema  obično je bila posađena loza,  tzv. lomača, koja je ljeti »držala ladovinu«, a s jeseni bi davala slatke plodove. Ispred lomače ženska su čeljad pravila »baščicu«, kojom su dominirale vrste niskog, a šarenog i mirisnog cvijeća. U ambaru su se čuvale zalihe zrnaste hrane cijele godine. 

Druga cjelina bio je »stražnji dvor«, u kojemu su se nalazili pomoćni objekti. Izravno na kuću naslanjali su se spremište za hranu – »vojat«, štala i otvorena šupa, u koju su se smještala kola i poljodjelske alatke. U zadnjem dvorištu su se gradili i svinjac, kokošinjac, staja za zimski smještaj ovaca, čardak za čuvanje kukuruza u klipu, kamarila se slama, smještala se »kuba kukuruzovine«, pravio se »drnjak«, odnosno mjesto za skladištenje, piljenje i cijepanje drva. Na granici između »pridnjega i stražnjega dvora« obično je bio bunar s đermom u zadnjem dvorištu. 

Treća cjelina bila je vrtni dio, odnosno »bašča«. Vrtni se dio sastojao od vinograda s voćnjakom između trsova i dijela za povrtlarske kulture. 

POMOĆNI OBJEKTI: Svako kućanstvo u svojem je vrtu proizvodilo sve povrtlarske kulture potrebne za prehranu cijele godine, a isto tako uzgajalo je i voćke od kojih se pekla rakija, pripremao kompot i kuhali razni domaći džemovi. Poznata rakija »dudovača« pekla se od ploda ovoga drveta, koje je raslo u drvoredima na tadašnjim sonćanskim ulicama, a u mnogim kućama gajila se i svilena buba, koja se hranila dudovim lišćem. U vrtovima su se gradili i »trapovi«, dobro zaštićene zemunice, u kojima su se zimi skladištili krumpir, stočna repa, mrkva, peršin, pastrnjak i celer, odnosno povrće koje nije trpjelo zimsko smrzavanje. Trap bi se pokrivao slojem slame, pa slojem zemlje, a cijele zime preko njega se nabacivao pepeo. 

Stambeni i pomoćni objekti građeni su od zemlje, najčešće pokrivani trskom,  kasnije biber-crijepom. Dvorišni objekti građeni su od materijala kojega je domaćin imao na raspolaganju. Građeni su »na jednu vodu«, obično od drveta, trske, »simenjače«, a pokrivani su slamom ili kukuruzovinom. Siromašnije obitelji su svoje gospodarstvo ograđivale konopljanim stabljikama, takva ograda zvala se »latež«, ili tarabom koja se gradila od cijepanih oblica. Imućnije su obitelji do ulice gradile bedeme od opeke ili nepečene opeke – »cerpića«. Dijelovi prednjega i zadnjega dvorišta i nogostupi popločivani su opekom. Ovako građene kuće, topla gnijezda naših  predaka, neumitno nestaju iz naših života. Nažalost, danas je jako malo uščuvanih objekata ovoga stila gradnje. Rijetke starinske kuće, mahom nenastanjene, ne održavaju se, posljedica toga je njihovo urušavanje, grubo rečeno, posljedica je uništenje jednoga dijela lokalne povijesti, jednoga dijela naše bogate tradicije. Pameti ćemo se, vjerojatno, prizvati jednoga dana kad ne budemo imali što čuvati.

g