Arhiv tekstova

U Hrvatskoj se već dugi niz godina mogu čuti oba oblika riječi. Čovjeku, koji se ne bavi jezikom, nije posve jasno zašto je tomu tako i kojemu od ova dva, slična oblika, treba dati prednost. Često me pitaju u čemu je tako značajna razlika i zašto je potrebno reći šport kada je riječ sport sasvim dobra, hrvatska, razumljiva.

Uistinu je, kada ne znamo neke činjenice o kojima ću pisati, sasvim svejedno hoćemo li rabiti oblik sport ili šport jer su oba oblika tuđice davno usvojene u hrvatskome jeziku, te tako pripadaju hrvatskom rječničkom blagu. No pitanje je koji je oblik bio prvi i zašto je bio izbačen iz jezika? Kako su se početkom devedesetih godina uveliko u hrvatski jezik počele vraćati riječi koje su godinama sustavno bile potiskivane ili čak zabranjivane, vraćena je i riječ šport. Logično je, dakle, s obzirom da je vraćena u jezik da je riječ šport bila ranije prisutna u njemu.

Riječ kojom se označila tjelesna i natjecateljska djelatnost pojavila se krajem 19. stoljeća. Da nam ta riječ treba danas, sigurno bi glasila sport jer bismo je posudili iz engleskoga jezika, no u ono vrijeme Hrvati s Englezima nisu imali previše doticaja niti je engleski jezik imao utjecaja na hrvatski. Tada smo živjeli u Austro-Ugarskoj pa je logično da smo preuzeli austrijsku inačicu ove engleske riječi koja glasi šport. Potvrdu ovoj tvrdnji pronalazimo u nazivu mnogih onodobnih športskih klubova kao što su: POŠK, Plivački omladinski športski klub, ili još poznatiji HAŠK, Hrvatski akademski športki klub. Dakle, naša jezična tradicija nalaže uporabu oblika šport. 

O nasilnim promjenama hrvatskoga jezika, iz broja u broj, možete čitati u rubrici Povijest hrvatskoga jezika te na temelju pročitanoga zaključitit da su krajem 19. stoljeća i početkom 20. učinjene mnoge nepravde hrvatskome jeziku koji je, kao već gotovo potpuno razvijen jezik s bogatom književnom tradicijom, nasilno mijenjan i približavan srpskome jeziku. U slučaju riječi šport političkim nasiljem i pokazivanjem moći učinjena je nepravda te je 1947. ova riječ izrijekom zabranjena. Nije poznato tko je i zbog čega izdao ovakvu naredbu, štoviše s drugim riječima nije bio takav slučaj, one su se puno perfidnije uklanjale iz jezika. Tako je oblik sport postao književnojezična norma kao da oblik šport nikada nije postojao.

Kako bismo ispravili davno nanesenu nepravdu našemu jeziku, valja upotrebljavati oblik šport, tim više što je ova, potpuna nedužna riječ, tako nasilno uklonjena iz jezika demonstracijom sile i terora.