Arhiv tekstova

Obično nakon ovakog naslova slijedi jedan poduži tekst o veličanstvenoj svetkovini koja se desila u nekom mjestu. Navode se zvučna imena poznatih gostiju, imena poznatih zborova  i kulturno umjetničkih društava koji su svojim pjevanjem i izvođenjem djela poznatih kompozitora ili tradicionalnih folklornih izvedbi uzveličali misno slavlje ili prigodnu akademiju koja je eventualno održana. I dobro je da je tako u župama  koje su brojne vjernicima  koji su spremni angažirati se i učiniti nešto lijepo za svoju župu i svoj narod.

Dragi čitatelji »Hrvatske riječi  ovaj put ću vam pisati o takvim proslavama koje su se desile u Srijemu među napaćenim srijemskom  pukom, koji premda je pretrpio brojne progone i ponižavanja, brojne strahove i frustracije i dalje ostao odan vjeri pradjedova i svojoj slavnoj tradiciji. Na misama nisu brujale orgulje, nije se čulo polifono pjevanje, nisu svirali tamburaši niti su se sela šarenila od liciderskih šatri, a seoski putevi bili zakrčeni brojnim automobilima. Takva vremena su davno iza nas i u nama bude sjećanja na dane kada su se kirbajevi u tim selima slavili svečano, radosno i pobožno. Ali neka se ne misli da su proslave koje su se desile u ova dva sela za nas Srijemce imaju manju važnost ili ih smatramo manje vrijednim zato što nisu tako pompezne i glamurozne. Naprotiv, u želji  da ljudima koji su ostali u tim selima  pružimo podršku i pokažemo da nisu sami i zaboravljeni uputili smo se na hodočašća u ta mjesta jer vjernicima u Gibarcu i jednoj jedinoj obitelji koja je ostala u Kukujevcima već godinama nitko osim nekoliko vjernika iz Šida ne dolazi u goste.

Tako je petak 16. lipnja proslavljen je u Gibarcu blagdan svetog Ivana Nepomuka zaštitnika crkve i župe. Sveto misno slavlje predvodio je preč.  Eduard Španović mitrovački župnik i dekan srijemskomitrovačkog dekanata u koncelebraciji sa vlč.  Ivicom Zrno župnim vikarom u Srijemskoj  Mitrovici i vlč. Duškom  Milekić upraviteljem župe u Šidu, dok je u nedjelju na svetkovinu Presvetog Trojstva slavljena sveta misa u Kukujevcima. Misnim slavljima nazočio je lijepi broj vjernika iz Šida, Srijemske Mitrovice i okolnih mjesta. Pjevali su i molili svi zajedno svjedočeći vjernost Trojedinom Bogu i diveći se svijetom primjeru Ivana Nepomuka. Bila je to i prilika da se prisjetimo  naših rođaka i prijatelja sa koje smo nekada posjećivali i sa kojima smo ove blagdane nekada slavili.

Vjerujem da će čitatelje zanimati činjenica da je kukujevačka župna crkva približne veličine kao i subotička katedrala sv. Terezije Avilske. Tolika građevina je danas potpuno prazna, bez ikakvog crkvenog mobiliara s krovom koji prokišnjava, prozorima koji su bez stakala. Župa broji samo jednu mladu obitelj s dvoje djece koji se brinu o crkvenom dvorištu i groblju. U plodnoj srijemskoj ravnici stoje gibaračka i  kukujevačka crkva i svjedoče o nekom minulim vremenima, stoje kao »gradovi na gori«, kao stupovi stare slave koje više nema. Okrenuti ka budućnosti ostajemo i dalje na ovim prostorima radeći i nadajući se boljoj i sretnijoj sutrašnjici                       nezaboravljajući minule dane i ljude koji više nisu sa nama.

Ivan Cingeli