Arhiv tekstova

Treća sreća!!! Tako bi se u dvije riječi mogla opisati najnovija aktivnost Šokačke grane u Osijeku – Međunarodni okrugli stol »Urbani Šokci III.«, čija je tema »Ugledni Šokci i Bunjevci«. I ova je šokačka sesija okupila dvadesetak sudionika iz Hrvatske, Mađarske i Srbije, bolje reći Vojvodine, pa je udruga Šokačka grana pokazala kako u četiri godine postojanja, s više od 500 članova, može biti čimbenik zbližavanja Šokaca i Bunjevaca na ovim prostorima s obiju strana Dunava.

»U velebnoj dvorani novootvorenog ZOO-hotela na lijevoj obali Drave, okupili su se danas Šokci i Bunjevci, i jedni i drugi Hrvati duhom i dahom, kako to voli reći naš književnik Vladimir Rem, a ima nas iz Pečuha, Subotice, Sombora, Sonte, Bača, Novog Sada, Vinkovaca, Broda, Zagreba i Osijeka, kako bismo iz novoga kuta osvijetlili naše pretke, stvaratelje u raznim oblastima života i rada, koji su nedovoljno ili nikako zabilježeni, a poneki i zaboravljeni«, rekla je u uvodnoj riječi predsjednica Šokačke grane Vera Erl i dodala kako ne gaji iluzije da je današnjom sesijom ova tema iscrpljena, dapače, morat ćemo joj se vraćati i u nekim drugim oblicima i sadržajima. Vera Erl je zatim pozdravila sve goste i nazočne i zaželjela im dobrodošlicu. U drugome dijelu ovog prekrasnog događaja predstavljen je Zbornik radova s Drugog međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci, čija je tema bila Šokci i tambura, a održana je u svibnju prošle godine u čast 160. obljetnice Tamburaškog zbora Paje Kolarića, 70. obljetnice Hrvatskog tamburaškog saveza i 30. obljetnice Festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku. Govorili su Julije Njikoš, Goran Rem i Vera Erl, a s tamburašima »Šokačke duše« nastupili su Vera Svoboda, ženska vokalna udruga »Druge«, pjevačka skupina »Šokice«, te Franja Verić na samici.

SESIJA O UGLEDNIM ŠOKCIMA I BUNJEVCIMA: Prvi sudionik, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici msgr. Stjepan Beretić, govorio je o životu i djelu fra Beata Bukinca, koji je svojim djelom zadužio ne samo rodni Bač, već i čitavu Bačku, ali i Slavoniju i dijelove Mađarske i Rumunjske gdje žive Hrvati, a riječ je o ulozi bosanskih franjevaca u seobama hrvatskoga puka u 16. i 17. stoljeću. I opet me je msgr. Beretić zadivio svojom rječitošću, baš kao i ranijih godina kada smo se susretali na Dužijanci i večernjoj misi u Subotici.

Sesija je okupila još trojicu sudionika iz Subotice: Stevan Mačković je govorio o životu i djelu Matije Evetovića,  Alojzije Stantić je imao zapaženo izlaganje o trima generacijama obitelji Bešlić, o usponu i padu poznate bunjevačke obitelji, dok je Milovan Miković predstavio rad i djelo Blaška Rajića, istaknutog svećenika i javnog i kulturnog djelatnika, stranačkog prvaka i zastupnika, sakupljača usmene predaje, pisca i urednika i nakladnika novina.

Hrvatska glazbena legenda, Julije Njikoš, govorio je o dr. Josipu Andriću, rodom iz Bukina kod Bača, koji je djetinjstvo provodio u Šarengradu i Moroviću, a školovao se u Požegi i Zagrebu. Sistematično je prikupljao i bilježio narodne melodije bačkih Šokaca u čak 1300 takvih zapisa. Skladatelj je simfonija, uvertira i opereta, uglazbio je Sačuricu i Šubaru Ilije Okrugića i skladao bunjevačku operu Dužijanca.

Zanimljivo je izlagao i Vladimir Rem na temu »Tko je i zašto osporavao Matošev šokački identitet?« Rem baca novo svjetlo na život i djelo Srijemca i Tovarničana, A. G. Matoša, iz mnogima nepoznatog kuta, brišući stereotipe da je Matoš bio bećar i bekrija, ženskar i ispičutura, dezerter i što sve ne. On citira Matoševu »Autobiografiju«, objavljenu, na žalost, 17 godina poslije piščeve smrti u časopisu Književnik (1931.), gdje Matoš govori o sebi: »Nije mi bilo suđeno da u Tovarniku orem i idem za ovcama, da pjevam, pijem i tučem se po vašarima, padam od umora nakon naporne žetve i pravim djecu ko svoj gazda… Moje je građanstvo tek na mojemu odijelu, pa shvaćam jasnije no ikad da sam u duši ostao Šokac i paor«.

ČITANJA BAŠTINE: Iz Pečuha nam dolazi dvoje već poznatih sudionika: Milica Klaić-Taradžija je govorila o Nikoli Tordincu, autoru pjesama i pripovijetki iz Pečuha i okolice, dok je Stjepan Blažetin govorio o sudbini Matije Kovačića, čija je knjiga pod naslovom »Mrvice moga života«, objavljena tek posthumno, 1999. godine.

Iz Sombora je došla Marija Šeremešić, predsjednica novosnovane udruge »Urbani Šokci«, i kao što se dalo očekivati, govorila je o poznatim Šokcima iz Bačkog Monoštora, karmelićanima, o. Ladislavu Markoviću i o. Ivanu Keravinu.

Prof. Kata Ivić iz Osijeka predstavila je život i djelo Vilima Korajca, koji je bio svećenik i književnik, odgojitelj i profesor, poznati znanstvenik, ali i satiričar i humorist, čiji se životni put može pratiti od rodnog Kaptola i Požege do Đakova i Zemuna.

Više i manje poznati zavičajnici – Ivica Ćosić, Ilija Maoduš, Goran Pavlović, Ana Muhar i Mira Petrović – skrenuli su pozornost na zavičajne veličine u Vrbanji, kakav je bio odvjetnik i znanstvenik Josip Purić, učitelj i pučki pisac iz Divoševaca kod Broda Stjepan Perčević,  književnik, publicist, kazališni kritičar i pisac scenaria i radio drama  iz Račinovaca Luka Pavlović,  te pjesnik i kulturni djelatnik iz Đakova Pavo Mišković. Ljubica je Gligorević iz Vinkovaca predstavila dvoje kulturnih pregalaca iz Ivankova, dida Jozu Rajtića i baku Ružu Gorjanac.

Darko Vukašinović-Soljačić ponovno je, iz novoga kuta, osvijetlio životni put svojega oca Šime Vukašinovića, glazbenika i gospodarstvenika, koji se s istim žarom posvetio i jednom i drugom pozivu. Svoje su radove, zbog nemogućnosti sudjelovanja na okruglom stolu, priložili Jasna Melvinger iz Petrovaradina, Ljiljana Kolenić iz Osijeka, Vlasta Markasović iz Vinkovaca i Miroslava Hadžihuseinović iz Zagreba.

Moderator skupa bio je književnik Goran Rem, pa kako je vrijeme već odmaklo, samo je kratko predstavio temu svojega rada i rada kolegice Helene Sablić-Tomić, naslovljenog kao »Slavonske književne eksplozije«, naglasivši kako sva ta nagomilana energija unutar prostora slavonskog teksta hrvatske književnosti, ponovljena čitanja baštine i suvremenosti, determiniraju i čitav niz autora, od Ilije Okrugića i Josipa Lovretića, Ivana Kozarca i Vanje Radauša, Mare Švel-Gamiršek do Mace i Đuke Galovića, a posebice je istaknuo Jasnu Melvinger, koja je ovoga proljeća okićena prestižnom književnom nagradom, Goranovim vijencem.

Vera Erl je kratko prezentirala svoj rad o drenovačkom glagoljašu fra Marku Japundžiću, ali je zato istaknula, kako je ovo najbolje organiziran okrugli stol do sada, no tema nije iscrpljena i morat ćemo joj se vraćati, naravno, u drugom obliku i drugim sadržajima. 

Ovu lijepu aktivnost Šokačka je grana zaokružila prelijepom šokačkom zabavom, u isto tako lijepom prostoru ZOO-hotela u Osijeku, a Šokice i Šokci su napunili dvoranu i zabavljali se. Tamburaši nisu žalili žice, pa se pjesma šokačka orila dravskim obalama, a ostao mi je u pamćenju stih Joze Franca, člana uprave Šokačke grane: A sad neka bećarac se ori / vjera, inat iz nas neka zbori / čuvat ćemo roda šokačkoga / običaje i vjeru u Boga!

 Slavko  Žebić