Arhiv tekstova

U ljeto prošle godine Andrija Kopunović (1982.) otisnuo se put mora, odlazeći na sezonski rad u Selce. Nakon četiri mjeseca, odlučio je ostati i potražiti stalno zaposlenje. I uspio. Danas živi u Rijeci i radi u mesnoj industriji »Agro Rijeka«. Tijekom prvosvibanjskih praznika posjetio je rodnu Suboticu i na naš upit pristao podijeliti svoje dojmove o svojoj velikoj životnoj promjeni.

 

Nakon završenog sezonskog rada i ljetne sezone, odlučili ste ostati u Hrvatskoj i pokušati osigurati egzistenciju. Kako je došlo do odluke koja je u mnogome promijenila vaš dotadašnji život?

 

U Subotici nisam imao mogućnost pronalaženja stalnog zaposlenja, a ujedno sam poželio promijeniti životnu sredinu. Prvo sam prihvatio ponudu za sezonski rad, te nakon četiri mjeseca donio odluku o trajnijem ostajanju u Hrvatskoj. Uz pomoć i preporuku prijatelja dobio sam priliku za zaposlenje u mesnoj industriji »Agro Rijeka«, prihvatio posao i ostao.

 

O kakvom se poslu radi i kako izgleda jedan vaš radni dan?

 

Posao koji radim u ovoj mesnoj industriji je pomalo specifičan jer podrazumijeva tzv. »leteću ulogu« u nekoliko dijelova same proizvodnje. Angažiran sam na poslovima oko održavanja strojeva, ali radim i na pakiranju samih proizvoda. Radni dan počinje rano ujutro, već oko pet sati i traje do četiri sata popodne. Opet ovisno o količini posla, obzirom kako je u pitanju industrija, nekad radimo i do navečer. Malo je naporno, ali mi nije teško raditi.

 

Je li teško izdržati ovakav svakodnevni radni ritam?

 

Nije mi teško izdržati jer sam u kolektivu okružen dobrom radnom sredinom koja me je u startu lijepo primila i u mnogome mi olakšala privikavanje na novu sredinu. Svakodnevni ritam zna biti ponekad naporan, ali sada sam već jednostavno navikao. Želio sam ustrajati u svojoj odluci, od samog početka, prihvaćajući svaku obvezu koja je stavljena pred mene. Osobito zato što imam stalno zaposlenje, a to je iznimno važno u ovakvoj situaciji.

 

U kom dijelu Rijeke živite i kakav je osjećaj zamijeniti ravnicu morskim krajolikom? 

 

Živim kao podstanar na Trsatu, a do posla imam desetak kilometara. Rijeka je veliki lučki grad i to nije neka razdaljina za tamošnje pojmove. Na sreću, kolegica s posla živi u blizini i vozi me svakoga dana. A što se tiče usporedbi ravnica – more, upravo zbog veličine grada, i nemam neki osobiti osjećaj kako živim na moru. No, u slobodno vrijeme i tijekom vikenda, kada imam priliku otići na neku od brojnih plaža u okolici, osjećam blagodati života u morskom predjelu.

 

Kako provodite slobodno vrijeme, kojega zbog prirode posla kojim se trenutačno bavite i nemate baš previše?

 

Volim prošetati gradom, jer sam za proteklo vrijeme već poprilično upoznao Rijeku, ponekad izađem negdje s prijateljima, idem u nabanu. Nedavno sam bio na nogometnom susretu Rijeke i Hajduka, a otkad je otvoren i kino kompleks »Cinestar« ponekad odem pogledati i neki film. U biti, nedjeljom najviše uživam u slobodnom vremenu jer tada imam priliku nadoknaditi propušteno tijekom radnog tjedna.

 

Možete li reći kako ste se posve privikli na novu životnu sredinu?

 

Vjerujem da jesam. Dobro sam prihvaćen u neposrednoj radnoj i životnoj okolini, imam stalno zaposlenje i planove za budućnost. Trenutačno nemam previše vremena, zbog brojnih radnih obveza, ali planiram u bližoj budućnosti nastaviti obrazovanje na Višoj školi ili fakultetu na smjeru managementa.

 

Jeste li, za sve tijekom proteklih mjeseci, pomišljali o povratku u Suboticu?

 

Nisam. U ovom životnom trenutku rad i život u Rijeci me posve ispunjava, a moja odluka i želja za potpunim osamostaljenjem pokazala se pravim izborom.

g