Arhiv tekstova

Na hrvatskoj se književnoj sceni prošle godine pojavilo još jedno novo ime. Kako je riječ o autorici, čini se »prirodnim« njezinu knjigu potražiti na policama gdje je smješteno ono što ujedinjuje zajednički naziv »chick lit«.

Naći će se tu imena i naslova koji vrlo lako nalaze put do čitatelja. Ukratko, »chik lit« je dio književnosti koji ima podosta poklonika, a u posljednje vrijeme je i sve više onih što se žele okušati u pisanju baš ove vrste literature. Njezine začetke valja potražiti u »Dnevniku Brigite Jones«, popularnost duguje »Seksu i gradu«, a hrvatska se književnost može pohvaliti kako i mi konje za tu trku imamo. Za čitatelje koji nisu bili dovoljno odrješiti da se u silnim gužvama pred knjižarama što prodavahu ovakve umotvorine izbore za svoj primjerak knjige Lane Biondić, nadasve originalnog naslova »Nova knjiga Lane Biondić«, bilo je i drugih prilika. Mogla im je Arijana Čulina otkriti »Što svaka žena treba znati o onin stvarima« a i Milana Vlaović napisala je »Blato« za pametne cure koje nisu znala kako otvoriti vrata uspjeha. Biografije i autobiografije mlađahnih cura, poznatih po tome što nitko ne zna zbog čega su popularne, ne treba ni spominjati.  

I NEŠTO NOVO: No, za one što se ne daju tek tako dati uvući u vrzino kolo uvijek istih savjeta i promišljanja muško-ženskih odnosa, poput onih što ih Žuži Jelinek neštedimice otkriva u ženskim časopisima, pojavio se novi primjerak »chik lita«. Željana Giljanović nudi nam »Bananu Split«, obećavajući i već pročitano i viđeno, ali i ostavljajući prostora za nešto novo, čega se nisu dosjetile ostale autorice. Tako je, naime, ovaj roman predstavljen u javnosti – kao »chik lit« koji to zapravo i nije.

Ovo je prvi roman autorice rođene u Splitu. U stilu svojih junakinja koje znaju da su samo mladost i ljepota vrijedne pozornosti, u biografiji spominje samo nadnevak svog rođenja. Godina je, kaže, zaključana u sefu izdavača. Diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, pa se i po tome uklapa u suvremene trendove koji traže da su ženski likovi »mlade, samosvjesne i obrazovane žene«.

Popularna serija »Seks i grad« polazište je romana Željane Giljanović. Zapravo, riječ je o »seksu i gradu« na hrvatski – zagrebački i splitski način. U pogovoru se ističe da djelo ne treba promatrati kroz prizmu planetarno popularne serije jer je »Banana Split« originalno djelo. Trebalo bi ga dakle čitati s blagom nevjericom da je Candice Bushnell zbilja prva izmislila ono što na visokim potpeticama hoda njezinom knjigom i serijom. Možda bi isti takav svijet neovisno otkrila i Željana Giljanović da je u tome nisu pretekli, ali se ona dosjetila jadu pa svoje junakinje smjestila u naše podneblje i ponudila da uživaju u čarima Zagreba, ne zaboravljajući i »najlipši grad na svitu« kakav je Split. 

MED I MLIJEKO: Njezine junakinje, Karla, Lola i Sara, zaposlene su i dobro zarađuju, posjećuju teretane i otmjene kafiće. Od obveza bježe kao vrag od tamjana i za ljubavnike uglavnom biraju oženjene muškarce jer su oni manja gnjavaža. Na djecu, obitelj i slične gluposti ne misle trošiti vrijeme jer kasne tridesete, u kojima trenutno uživaju, neće do vijeka. Da bi ugođaj »seksa i grada« bio potpun tu je i četvrti lik iz ovog društva, Klement, koji s curama odlazi na modne revije, a one ga za uzvrat tješe kada ga ostave njegovi ljubavnici. Dakle, užitak do užitka, novi par cipela u pravilnim razmacima, tijelo što se održava u teretanama – slojevi su što ih autorica razvlači u našem seksu i gradu. Gotovo bi se reklo poput tijesta za pitu bundevaru, ali takva bi usporedba bila svetogrđe i teška uvreda za junakinje što nemaju vremena za kuhanje i slične gluposti. Nema tu mjesta ni vremena niti za bolesti, kredite, djecu i njihove probleme ili ostarjele roditelje, ali to ionako pripada nekoj drugoj vrsti književnosti. Med i mlijeko teku ovim romanom pa bi možda i to bio zgodan naslov za djelo u kojem je slomljeno srce najveće zlo koje se može dogoditi pod kapom nebeskom.       

Ono što daje šarm životnosti ovom djelu valja potražiti u jeziku kojim je pisan. Razgovor glavnih junakinja obojen je i splitskim i zagrebačkim koloritom, svjež i duhovit, lako ulazi u uho i budi misao kako je ipak riječ o umjetnosti riječi. A ako smo »Banana Split« pokusali do kraja, možda ćemo se u sljedećem djelu ove autorice sladiti sacher tortom u, primjerice, Krapini ili salatom od radiča u Novskoj, i dalje se diveći curama koje na svijet gledaju s visine svojih potpetica.                                          g