Arhiv tekstova

U Ustavu samostalne Crne Gore Hrvati su zastupljeni kao ravnopravan narod sa svim ostalim narodima, a hrvatski je jezik jednako u uporabi kao i crnogorski, srpski, albanski i bošnjački. Hrvatska zajednica u Crnoj Gori načelno je zadovoljna ustavnim i zakonskim rješenjima, kaže  predsjednica političke stranke Hrvatska građanska inicijativa Marija Vučinović, ali ističe kako manjine trebaju posebnu i stalnu zaštitu, ne samo zakonsku već i praktičnu.

Kao i sve nacionalne manjine u Crnoj Gori, tako i hrvatska manjina na političkoj sceni djeluje preko svoje političke stranke na republičkoj razini, te preko općinskih odbora u gradovima gdje živi značajan broj Hrvata, a to su Tivat, Kotor, Bar i Podgorica. Sjedište stranke je u Tivtu, gradu s najvećim brojem Hrvata. Ova je stranka zahvaljujući predizbornoj koaliciji s Demokratskom partijom socijalista Mila Đukanovića 2006. godine osvojila jedan zastupnički mandat te je tako njihov zastupnik Božo Nikolić ušao u povijest kao prvi Hrvat u crnogorskom parlamentu izabran kao pripadnik hrvatske stranke. Prema riječima Marije Vučinović, osim ovog zastupničkog mjesta u tijeku je realizacija izbora pomoćnika ministra za nacionalne manjine, te za Hrvate u Crnoj Gori veoma važna četiri mjesta u upravi policije Crne Gore.

 

HR:  Kako je Ustavom i zakonima reguliran položaj manjina u Crnoj Gori, i jeste li kao predstavnica hrvatske nacionalne manjine zadovoljni postojećim zakonskim rješenjima?

Na svom putu prema Europskoj Uniji Crna Gora ubrzano dovodi svoje zakonodavstvo u sklad s normama EU. Tako su u Ustavu samostalne Crne Gore Hrvati zastupljeni kao ravnopravan narod sa svim ostalim narodima, a hrvatski je jezik jednako u uporabi kao i crnogorski, srpski, albanski i bošnjački. Shodno tome hrvatska zajednica u Crnoj Gori načelno je zadovoljna ustavnim i zakonskim rješenjima, premda znamo kako manjine trebaju posebnu i stalnu zaštitu, ne samo zakonsku već i praktičnu.

HR: U kojoj mjeri su manjine općenito, osobito hrvatska nacionalna manjina, ravnopravno pozicionirani u političkom životu Crne Gore?

U Crnoj Gori sve nacionalne manjine na političkoj sceni djeluju preko svojih političkih stranaka. Među njima je Hrvatska građanska inicijativa koja djeluje kao parlamentarna stranka na republičkoj razini te preko općinskih odbora u gradovima gdje imamo značajan broj Hrvata, a to su Tivat, Kotor, Bar i Podgorica. Sjedište stranke je u Tivtu gradu s najvećim brojem Hrvata.

HR: Hrvatska građanska inicijativa je, zahvaljujući predizbornom ugovoru s Đukanovićevom Demokratskom partijom socijalista, 2006. godine dobila jedno zastupničko mjesto i Božo Nikolić je ušao u povijest kao prvi Hrvat u crnogorskom parlamenu izabran kao pripadnik hrvatske stranke. Osim zastupničkog mandata, što su Hrvati dobili tim sporazumom?

Točno je da smo preko koalicijskog sporazuma s DPS-om prvi put u povijesti Hrvata ispred hrvatske stranke dobili zastupnika u crnogorskom parlamentu. Gospodin Božo Nikolić kao parlamentarni zastupnik ispred HGI-a bio je i član Ustavnog odbora, a sada je i član u Odboru za zakonodavstvo. Svojim aktivnim sudjelovanjem u parlamentu postigao je da se 32 amandmana HGI-a usvoje i postanu sastavni dio raznih zakona. Osim mjesta parlamentarnog zastupnika u tijeku je realizacija izbora pomoćnika ministra za nacionalne manjine, te za nas veoma važna četiri mjesta u upravi policije Crne Gore.

HR: Postavlja se pitanje tzv. velikih stranaka i manjinskih stranaka, odnosno mogućnosti manipuliranja manjinskim zajednicama njihovim glasovima ili predstavnicima. Kakvo je vaše iskustvo?

Uvijek su u povijesti »veliki«  manipulirali »malima«. To je dokaz da se manjine trebaju i u tom dijelu posebno zaštititi. To nije uvijek moguće uraditi zakonima. Gdje je to dobro regulirano zakonima, odnos prema manjinama je civilizacijsko, ali i moralno pitanje. Ima pozitivnih pomaka u tom dijelu iako ti pomaci idu sporije nego zakonski.

HR: Nakon dvije godine, što su učinci postojanja hrvatskog zastupnika u crnogorskom parlamentu?

Kako sam već ranije navela, za nas je najvažnije da su po prvi put u povijesti Crne Gore Hrvati zastupljeni u Ustavu Crne Gore kao ravnopravan narod, kao i hrvatski jezik. Osim toga usvojeni već gore navedeni amandmani vezani su za opće dobro Crne Gore. Između ostalog, pojedini amandmani odnose se na područja gdje Hrvati čine značajan broj u populaciji. Tako je grad Tivat u generalni urbanistički plan Crne Gore uvršten kao grad od izuzetnog značaja. Također je usvojen i amandman o revitalizaciji pomorske trgovačke flote, a za nas je to od posebnog značaja, jer je ogroman broj Hrvata poslom opredijeljen na pomorstvo.

HR: HGI je utemeljen kao udruga građana, a tek je kasnije registriran kao politička stranka. Koji su razlozi takve transformacije?

Odgovor na ovo pitanje nazire se iz prethodnih odgovora. Naime, udruga građana, ili sada djelovanje kroz NVU, ne može dovesti do toga da jedan narod politički djeluje, za to mora biti politički organiziran. Organiziranjem političke stranke HGI Hrvati danas imaju svog autentičnog predstavnika u Skupštini Crne Gore, kao i vijećnike u lokalnim parlamentima Tivta i Kotora. Nije zanemariv niti rad NVU i ne može se reći da i to nije dio politike, ali ako nismo okupljeni oko stožera, koji se zove politička stranka, i nema sinkroniziranog djelovanja prema vani, onda nastaju problemi koji se zovu djelovanje »velikih na male«. 

HR: Ima li podataka o tome koliko se Hrvata iselilo iz Crne Gore tijekom ratnih 90-ih?

Točnih, egzaktnih podataka u javnosti nema, ali znamo da su se samo iz Tivta tijekom ratnih 90-ih iselile 352 osobe. Predratni popis stanovništva iz 1990. godine govori o brojci od 23 posto Hrvata u Tivtu, a 2003. o brojci od 19,7 posto. Slična je ili ista situacija i u svim gradovima gdje Hrvati žive u značajnom broju.

HR: Prema službenim podacima broj Hrvata u Crnoj Gori je 7100. Je li to stvaran broj, imajući u vidu da je u onim krajevima gdje žive Hrvati izrazito veliki broj »neopredijeljenih« ili regionalno opredijeljenih – Bokelja itd.? 

Broj Hrvata je veći i po našim saznanjima, a i po podacima naše Biskupije ta brojka je značajno veća. Među neopredijeljenima i Bokeljima prepoznajemo i veliki broj Hrvata. 

HR: Postoji li strah danas izjasniti se Hrvatom u Crnoj Gori i politički se angažirati u nacionalno-manjinskoj stranci?

Strah je ljudska osobina, kao i odvažnost. Negativno djelovanje kroz 70 godina zasigurno je ostavilo traga, ali je uvijek kroz povijest bila zadaća jakih predvoditi i nikada se ne odreći nikoga svoga. Nekada je naša borba trnovita, ali je cilj veličanstven i naravno ne treba odustati, bez obzira na povremene padove.

HR: U kojoj mjeri Hrvati u Crnoj Gori očekuju od Republike Hrvatske pomoć u njihovom opstajanju kao Hrvata u Crnoj Gori?

Moramo navesti da je dobivanje hrvatskih dokumenata za naše prilike preskupo te da se predugo čeka na njihovo rješenje. Pomoć iz Hrvatske očekujemo  u rješavanju ovog problema. Kroz rad hrvatske škole očekujemo očuvanje hrvatskoga jezika i učenje hrvatske kulture i povijesti. 

HR: U kojoj ste mjeri zadovoljni potporom  Republike Hrvatske i u čemu se ona očituje?

Ovdje želim istaknuti kako imam dobru komunikaciju i rad s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Podgorici, konkretno s veleposlanikom gospodinom Petrom Turčinovićem, kao i s djelatnicima Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Kotoru, od generalnog konzula gospodina Boža Vodopije do njegovih prvih suradnika. Potpora se očituje u rješavanju kako individualnih problema, tako, na primjer, i određivanja broja zagarantiranih studenata koji žele nastaviti svoje školovanje u Hrvatskoj, a nerijetko i mogućnosti pravovremenog komuniciranja sa Zagrebom.

HR: Što je Vas osobno motiviralo za politički angažman u nacionalnoj-manjinskoj hrvatskoj stranci? 

Motiv za bavljenje politikom u HGI-u bio je jedan – osjećaj pripadnosti. Mislim da svaki čovjek koji ima ovaj samo jedan motiv može dati svoj doprinos u radu stranke, a on u konačnici donosi sve ono što smo apsolvirali u prethodnim pitanjima. Želim napomenuti kako do početka svog političkog angažmana u HGI-u nikad nisam bila članicom ni jedne druge političke stranke.

HR: U Tivtu je 29. ožujka održan sastanak Hrvatsko-crnogorskog međudržavnog savjeta kojemu ste, kao predsjednica HGI, bili domaćin. Što je do sada postignuto kroz ovo tijelo i što se planira?

Hrvatsko-crnogorski međudržavni savjet ima zadaću pomoći u realizaciji projekata iz kulture, gospodarstva i slično, Hrvata u Crnoj Gori kao i Crnogoraca u Hrvatskoj, i to isključivo onih projekata koji će potencirati potpunu i ravnopravnu integraciju ovih manjina u objema državama. To podrazumijeva i ostvarenje nekih preduvjeta koji su potrebni za normalan život manjinske zajednice. Tako je na sastanku u Tivtu na inicijativu predsjednika Hrvatsko-crnogorskog međudržavnog savjeta Veljka Bulajića definitivno dogovorena izgradnja dva hrvatska doma, jednog u Kotoru, a drugog u Donjoj Lastvi-Tivat. Osim toga, načelno je dogovoren i projekt o susretu mladih iz mediteranskih zemalja, a domaćin bi bila Crna Gora.

HR: Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore je formirano. Kakvu će ulogu imati u budućim aktivnostima? 

Hrvatsko nacionalno vijeće je formirano i njegova je osnovna zadaća u budućem radu biti kohezijskim faktorom na objedinjavanju svih Hrvata u Crnoj Gori. Pristupanje svih organiziranih udruga i političke stranke daje nam nadu da će budući rad biti više sinkroniziran.

HR: Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Srbiji često su prisutne podjele i poteškoće organiziranog djelovanja na zajedničkim interesima. Kakva je situacija među Hrvatima u Crnoj Gori?

Sve što se događa u Bosni i Hercegovini i Srbiji događa se i u Crnoj Gori, malo više ili malo manje, ali ipak smo mi jedna geografska cjelina i do skora i jedna država. Podjele među nama su obično interesne. Često su generirane i izvana. Zbog toga ljudi koji vode udruge i političku stranku moraju imati samo jedan interes, a to je interes ostvarivanja zajedni-štva hrvatskog puka.                                                          g