Arhiv tekstova

Za često rabljene riječi  zvaničan i zvanično postoje u hrvatskome književnome jeziku dobre zamjene. Odnosno, točnije bi bilo reći da su i prije nametnute uporabe ovih riječi, koja se provodila sredinom prošloga stoljeća, u hrvatskome jeziku postojale riječi služben i službeno. 

Stoga nije dobro reći: 

To je zvanični proglas.

Nego: 

To je službeni proglas.

 

Postoje nazivi i za sve izvedenice pa je tako zvaničnik-dužnosnik ili službena osoba, zvaničnost-službenost. Lako je tvoriti i zanijekane oblike: nezvanično-neslužbeno, nezvaničan-neslužben…

Često možemo čuti:

Nezvanično sam saznala da sam dobila nagradu.

Ova će rečenica na hrvatskome jeziku glasiti:

Neslužbeno sam saznala da sam dobila nagradu.

Riječ zvaničan/zvanična može se čuti i u drukčijim konstrukcijama u kojima nije zamjenjiva riječju služben/službena. 

Npr. 

 Ovo mi je zvanična žena.

U ovom primjeru riječ zvanična zamijenit ćemo riječju zakonita jer je svakako bolji odabir od riječi službena. 

Dakle:

Ovo mi je zakonita žena.

 

Moglo bi se ovdje nešto reći i o riječi zvanica koja se često može čuti na ovom području. Ova riječ u srpskome jeziku označuje mušku ili žensku osobu koja je nekamo pozvana. U hrvatskome jeziku postoje riječi uzvanik i uzvanica.  Ove su riječi izvedenice od glagola uzvati. Stoga valja reći da smo na slavlju imali puno uzvanika, a ne zvanica.