Arhiv tekstova

Članovi Povijesno-istraživačkog odjela HKUPD »Matoš« u Plavni pronašli su  još jedan stari zapis o narodnim običajima i nošnji, kojeg je prema kazivanju pokojnog zvonara naše župne crkve Kuzme Mišića, vjerojatno započeo pisati naš nekadašnji župnik Stipan Bošnjak, potkraj prošloga stoljeća.

O momčenju i ženidbenim običajima Hrvata Šokaca u selu Plavna ovaj zapis kaže: 

»Kada dječak priđe petnaest godina, onda se počne momčiti. Svake nedilje prije podne u devet sati lipo se spremi i krene u selo. Momak obuče na sebe košulju i to lipu bilu čistu dereklijanu s imenom i prezimenom izvezenim naprid. Zatim obuče lipe štofane pantalone i svileni prosluk. Na glavu stavi crni šešir. Od mame dobije bilu ili šarenu maramicu a na noge obuče šarene čarape i lipe sandale. Mama isprati momka na šor. Prid crkvom se skupilo već više momaka, koji međusobno razgovaraju. Na jednoj strani stoje momci a na drugoj divojke. Kada zazvoni treće zvono momci idu gore na kor, a divojke naprid prid veliki oltar. Po završetku mise razilaze se momci i divojke svojim kućama. Posli podne se sastaju momci kod jednoga od njih i zatim zajedno svi idu u selo. Stariji momci su navečer išli na igranku u bircuz, mladi momci i divojke nisu smili ići nego su se sastajali kod jednoga od njih, šalili se, pivali i svirali, tako je nediljno veče brže prolazilo. 

PROŠNJA S JABUKOM: Kad momak navrši osamnaest godina onda se ubraja među prve momke u selu. Svi momci koji mogu doći u crkvu nediljom su dolazili, a bili su obučeni u bile dereklijane košulje opeglane i šlingane sa svilenim proslukom na ramenima. Svaki momak koji je bio za ženidbu, a bio je malo mogućniji, lipo se nosio. Po završetku devetnaest godina momak bi došao ocu i rekao mu da bi se ženio. A otac bi ga pitao – je li našao divojku. Momak bi odgovorio da je našao i morao je opisati ocu iz kakve je obitelji i koja je to divojka. Ako bi roditelji pristali da se momak oženi tom divojkom, išli su kod roditelja divojke raspitati se hoće li oni dati divojku za njihova momka. Ako su se složili i roditelji divojke pristali, onda su ugovorili kada će momak doniti jabuku. Ugovorenoga dana otac i majka momka, i momak sam, uzeli su jednu lipu jabuku i novaca i otišli kod divojkine kuće u prošnju. Kad su došli u divojkinu kuću lipo su se pozdravili s roditeljima divojke, a zatim su rekli zašto su došli, to jest, je li oni imaju divojku za udaju? Ako su roditelji divojke rekli da imaju, pitali su hoće li se udati za njihova momka. Ako je ona dala potvrdan odgovor, svekar je pružio jabuku okićenu  novcem, a momak koji je došao sa svojim roditeljima stavio je divojki prsten u znak da je zaručena. Tako je cura isprošena za momka. Odmah su se dogovorili kad će biti svatovi. Nedilju dana prije nego će biti svatovi, diverovi su pozivali svatove i to ovako: ‘Hvaljen Isus i Marija, pozdravili su vas snaša i đuvegija i zovu vas u svatove, na vinčanje koje će biti slideće nedilje.’ Zatim su otvorili čuture i ponudili ukućane rakijom ili vinom.

SVATOVI: Ugovorenoga dana ujutro već rano, kupe se svatovi kod đuvegije, a i kod snaše. Prije nego će poći snaši i na vinčanje, diverovi sa svircima idu po kuma kući kumovoj. Kad je kum došao kod đuvegije, svi svatovi idu zajedno kod snaše, snašinoj kući. Putem se vesele. Kada stignu snašinoj kući, ulazna vrata su zaključana. Na vratima stoje četiri divojke i traže otkupninu za snašu. Kum i diver se pogađaju za snašu. Kad su se pogodili, kum plaća divojkama novac za koji su se pogodili. Sada snašin diver (većinom je to njezin brat rođeni ili najbliži rođak) izvodi snašu prid svatove. Svatovi krenu na vinčanje. Snaša ide s diverom, a đuvegija s diverušom. Prvo se vinčaju u mjesnom uredu, a potom idu u crkvu. Kad je završeno vinčanje u crkvi, izlaze iz crkve i sada idu po prvi put ruku pod ruku snaša i đuvegija.

Na ulasku u dvoranu di će se održati večera, reduše su na vrata postavile korito i u njemu vode, i svatko tko želi ići unutra mora platiti (baciti koji novčić u korito). Kada se dođe u dvoranu snaša i đuvegija sidnu u pročelje za stol, sa strane đuvegije – njegovi svatovi počevši s kumom, a sa strane snašine – njezini svatovi s njezinim kumom. Sada slidi večera, a iza večere se prikazuju darovi koje je snaša dobila prigodom vinčanja. Darove prikaziva prikumak. Kada prikaže dar on kaže: ‘Svim svatovima na glas, a snaši na dar!’ Prid ponoć se igra takozvani »snašin tanac«. Igru započima diver a zatim se iza njega riđaju drugi svatovi, koji plaćaju za igru sa snašom. Kada su se svi svatovi izriđali igrajući sa snašom, dođe đuvegija i odvede snašu. Snaša se sada preobuče iz biloga u nošnju udane žene. Ujutro bi se snaša obukla u šokačku narodnu nošnju i sa svim svatovima bi išla kroz selo, prema svom novom domu. Iza toga bi se  svatovi razišli svojim kućama.«

Pronađeni će dokument zasigurno sačuvati izvornost običaja u našem selu.

 

Priredio: Zvonimir Pelajić