Arhiv tekstova

U završnici narodnog odlučivanja o tome hoće li građani ove zemlje u Europsku Uniju, ili negdje izvan nje, širom Starog kontinenta 9. će se svibnja obilježiti Dan Europe.

Danas, kada su dvojbe oko Europske Unije u ovom našem dijelu životnog prostora  vjerojatno izraženije nego ikad, nije naodmet podsjetiti na povijest nastanka državne tvorevine koja već sada okuplja pola milijarde ljudi, a koja po ekonomskoj snazi, životnom standardu i sveukupnoj perspektivi, po mnogim mišljenjima predstavlja najpoželjniji vid državnog uređenja. Čak do te mjere, da Dan Europe, iz godine u godinu, iz medija, sa svečanosti i mnogobrojnih prigodničarskih tribina u zapećak potiskuje i Dan pobjede koji se obilježava istoga dana.  

POČETAK: Prema definiciji, Europska je Unija jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država: Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske. Europska Unija u današnjem značenju formalno je uspostavljena 1. studenog 1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj Uniji, poznatijeg kao Ugovor iz Maastrichta. Europska Unija danas broji 27 država članica, prostire se na 4.325.675 četvornih kilometara i broji oko 496 milijuna stanovnika.

Pretpovijest EU počinje odmah po okončanju Drugog svjetskog rata, kada 1946. godine Winston Chuchill predlaže formiranje Sjedinjenih Država Europe, no bez uspjeha. Četiri godine kasnije, 9. svibnja 1950. godine, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predlaže ujedinjavanje francuske i njemačke industrije ugljena i čelika pod zajedničku vlast i to je dan koji se slavi kao Dan Europe. Ubrzo je potpisan ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, a s ugljena i čelika zajednica se počela širiti i na druga područja. Stupanjem na snagu Rimskog ugovora 1958. godine, konstituirana je Komisija, a odmah iza toga održana je i prva sjednica Europskog parlamenta, čiji je prvi predsjednik bio upravo Robert Schuman.

MAASTRICHT: Od 8. travnja 1965. u upotrebi je naziv Europska zajednica, i to kao zajednička oznaka za prethodno potpisane asocijacije: Sporazum o udruživanju organa EEZ-a, Europske zajednice za ugljen i čelik, te Euroatoma. Između prvih šest država 1968. godine uspostavljena je carinska unija, Europskoj zajednici 1973. godine pristupaju Velika Britanija, Danska i Irska, a 1981. i Grčka. Treće proširenje Europska je zajednica doživjela 1986. godine, kada joj pristupaju Španjolska i Portugal. U međuvremenu iz EZ-a istupa Grenland, koji je s njom bio povezan preko Danske.

Jedan od prijelomnih događaja, koji će zajednicu država usmjeriti k državnoj zajednici, bilo je potpisivanje Ugovora o Europskoj Uniji u Maastrichtu, koji je stupio na snagu 1. studenog 1993. Nakon toga, 1. siječnja 1995. događa se četvrto proširenje, kada Uniji pristupaju Austrija, Švedska i Finska. Četiri godine kasnije počinju pregovori o monetarnoj uniji zemalja članica, a 1. siječnja 2002. godine kao platežno sredstvo za 12 država tzv. euro-zone uveden je euro.

Peto i najveće proširenje EU dogodilo se 1. svibnja 2004. godine, kada je u Uniju ušlo 10 novih država članica: Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Litva, Letonija, Estonija, Cipar, Malta i Slovenija. Od prošle godine članice su i Rumunjska i Bugarska, te EU danas broji 27 država. Države koje su službeno kandidati za ulazak u EU su Hrvatska, Turska i Makedonija, a potencijalni su kandidati Srbija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Crna Gora.

UVJETI: Kriteriji za ulazak u EU posebno su poglavlje za sve države koje nastoje ostvariti europsku budućnost. Još 1993. godine postavljena su tri osnovna kriterija, i to politički, gospodarski i pravni, a 1995. pridodan je i četvrti kriterij – administrativni.

Politički kriterij predstavlja stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje ciljeva Unije. Gospodarski kriterij označava postojanje djelotvornog tržišta gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonima unutar EU. Pravni kriterij je usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU, a budući da se pokazalo kako nije dovoljno samo usvojiti pravne stečevine EU, nego ih se mora i provoditi, uveden je i četvrti kriterij – administrativni – koji kontrolira prilagodbu odgovarajućih administrativnih struktura. 

STRUKTURA: Ugovorom o Europskoj Uniji uspostavljena je trojaka struktura Europske Unije, koja se često opisuje pomoću pročelja antičkog grčkog hrama s tri stupa, a stupovi se međusobno razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama: prvi stup tvore već ranije osnovane zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik, koja je prestala postojati 2002. godine, zatim Europska ekonomska zajednica, te Europska zajednica za atomsku energiju. 

Drugi stup sastoji se od suradnje država članica u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, dok se treći stup sastoji od suradnje država članica u području u pravosuđu i unutarnjim poslovima. 

Samo je prvi stup nadnacionalni. To u prvom redu znači da u procesu donošenja odluka država može ostati preglasana, a da odluka ipak bude donesena i da obvezuje i državu koja se protivila njenom donošenju. S druge strane to znači da norme nastale na europskoj razini izravno postaju sastavnim dijelom unutarnjih pravnih poredaka svake države članice, a mogu i izravno stvarati prava za pravne i fizičke osobe. Osim toga, u internom pravu države članice zauzimaju hijerarhijski status viši od nacionalnog prava. Ta obilježja nadnacionalnosti u druga dva stupa nisu prisutna, odluke se donose jednoglasno, a njihovi učinci u internom pravu ovise o spremnosti država članica da ih provedu.

Trojaka se struktura EU zadržala do danas. 

OVLASTI: Zajednica ima ovlasti u područjima i u mjeri koju su joj dodijelile države članice prije svega osnivačkim ugovorima. Sa svakom revizijom osnivačkih ugovora države članice su sve više širile ovlasti Unije.

Prema osnivačkim ugovorima u pretežnom broju slučajeva ovlast je podijeljena između Unije i države članice, međutim postoje i određena područja koja su u isključivoj nadležnosti Unije. Budući europski Ustav taksativno nabraja područja isključive nadležnosti Unije: 1. carinska unija; 2. pravila o tržišnom natjecanju potrebna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; 3. monetarna poltika; 4. očuvanje morskih bioloških resursa u sklopu ribarske politike; 5. zajednička trgovinska politika.

POLJOPRIVREDA: Poljoprivreda je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema. Poljoprivreda se, naime, razlikuje od drugih područja gospodarstva, jer su, prije svega, cijene poljoprivrednih proizvoda jako podložne promjenama, te je stoga bitna uloga vlada u održavanju njihove stabilnosti. Jedinstveno tržište poljoprivrednih proizvoda jedno je od osnovnih načela na kojima se temelji poljoprivredna politika EU. Zajedničko reguliranje cijena, isplaćivanja pomoći i pravila konkurencije, harmonizacija propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima, kao i zajednička vanjskotrgovinska politika; prednost proizvoda Unije pred uvoznim proizvodima i zaštita unutarnjeg tržišta od poremećaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama, također su načela EU. 

Od šest proizvoda za koje su početkom 1960-ih godina bile uspostavljene, zajednička poljoprivredna politika EU danas obuhvaća gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pića. 

POVRŠINA I STANOVNI-ŠTVO: Kada se u budućnosti Europskoj Uniji priključe Hrvatska i Turska, površina EU iznosit će 5.159.209 km² a populacija oko 560 milijuna stanovnika. Prosječni bruto društveni proizvod u Uniji po stanovniku iznosi 27.000 američkih dolara. Najmanji BDP imaju su balkanske države Rumunjska i Bugarska, a najveći Luksemburg, Irska, Danska i Velika Britanija. 

Zanimljivo je da EU ima teritorije i izvan Europe, i to preko teritorija i departmana svojih država članica. Francuska ima četiri prekooceanska departmana: Francusku Gvajanu u Južnoj Americi, Gvadalupu i Martinik u Karibima, te Reunion u Indijskom oceanu. Španjolska ima Kanare u Atlantskom oceanu, kao i Ceutu i Melillu u Africi, dok Portugal ima Azore i Madeire u Atlantskom oceanu. Svi ostali izvaneuropski teritoriji zemalja članica ne spadaju u EU.

Zvonimir Perušić