Arhiv tekstova

Nekoliko godina unatrag, učenici hrvatskih odjela iz Vojvodine uključeni su u projekte Udruge »Lijepa naša« sa sjedištem u Zagrebu. Počelo je sudjelovanjem učenika na ekološkoj smotri »Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje«, koja se svake godine održava u drugom mjestu u Hrvatskoj. Suradnja s Udrugom proširena je ove godine uključivanjem učenika u natjecanje u Ekološkom kvizu »Lijepa naša«, u kojem oni ravnopravno odmjeravaju znanje sa svojim vršnjacima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Udrugu »Lijepa naša« je 1990. godine osnovala grupa domoljuba i zaljubljenika u prirodu. Raniji naziv »Pokret prijatelja prirode« proistekao je iz želje osnivača da Udruga pokrene što veći broj istinskih zaljubljenika u prirodu, opredijeljenih za zdrav okoliš i sklad u prostoru. Tako je brojnim članovima dana prilika da izvan političkih stranaka i Vladinih institucija angažiraju svoje znanje i opredjeljenje za još ljepšu i napredniju Hrvatsku. Naziv za Udrugu posudili su iz prvog stiha hrvatske himne.

Od 2001. godine na čelu Udruge je dr. sc. Ante Kutle. U intervjuu za naš list on govori o Udruzi, njezinim projektima i programima, ali i o suradnji sa školama u Vojvodini u kojima postoje hrvatski odjeli.

 

HR: Koji su osnovni ciljevi Udruge »Lijepa naša«?

Udruga »Lijepa naša« ima cilj promicati i doprinositi ostvarivanju zaštite okoliša te doprinositi provođenju učinkovite zaštite okoliša, a naročito odgoja i obrazovanja za okoliš, te promicati zaštitu kulturne baštine, promicati demografski razvoj i populacijsku politiku, uspostavljati i promicati veze s hrvatskim iseljeništvom, hrvatskim manjinama i pripadnicima hrvatskog naroda u drugim državama, te promicati domoljublje.

HR: Kao jedan od ciljeva spomenuli ste promicanje veza s pripadnicima hrvatskog naroda u drugim državama te školama koje pohađaju njihova djeca. Prema Statutu Udruge iz 2006., to podrazumijeva i poticanje njihove etničke, vjerske, kulturne i jezične samosvijesti, radi očuvanja nacionalnog identiteta. Kakva su dosadašnja iskustva Udruge na tom planu?

Udruga »Lijepa naša«, što i sam naziv sugerira, nosi naglašen nacionalni i domoljubni naboj, pa smo od samog osnutka imali osjećaj da nešto manjka među ciljevima. Taj osjećaj je ojačao nakon 2000. godine kada je počelo sve jače razvodnjavanje hrvatske politike i sve jače uvlačenje Hrvatske u zonu sumraka nekih novih balkanskih ili, da budem precizniji, zapadno-balkanskih asocijacija. Pronatalitetne mjere koje poduzima aktualna vlast su palijativnog karaktera i odnose se neselektivno na svu populaciju Hrvatske, a našu Udrugu zanima, prije svih i prije svega, boljitak i opstanak našeg hrvatskog naroda. Zato smo se, u momentu kada je Hrvatska svake godine malobrojnija za jedan Sisak ili Varaždin, osjetili pozvani promišljati ove probleme i poduzeti nešto na njihovom ublažavanju, naravno, koliko je u našoj moći. To je, prije svega, intenziviranje veza s pripadnicima hrvatskog naroda u drugim državama, iznalaženje boljih rješenja za njihov položaj, školovanje i druge probleme, kako bi barem ublažili i usporili proces asimilacije među mnogoljudnijim narodima i etničkim skupinama. Dosadašnja iskustva ulijevaju nam osjećaj optimizma, jer smo ekološki opredijeljenoj hrvatskoj djeci i mladeži dali priliku da se susretnu nekoliko puta godišnje kroz ekološke programe, a također kako bi se bolje upoznali i prepoznali.

HR: Učenici iz Vojv-odine sudjeluju u vašim projektima: smotri »Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje« i Ekološkom kvizu »Lijepa naša«. Kako ocjenjujete dosadašnju suradnju i koji su daljnji planovi?

Početak rada hrvatskih odjela u Srbiji i Vojvodini od neprocjenjive je vrijednosti. Odjeli bi mogli biti znatno brojniji da nije posrijedi strah roditelja, koji je u nekim sredinama opravdan, a u nekim sredinama, kao što su Subotica i okolica, nepotreban. Ja osobno i Udruga »Lijepa naša« zadovoljni smo počecima suradnje s hrvatskim odjelima iz Vojvodine. Nakon Bosne i Hercegovine, to je druga država iz koje učenici hrvatskih odjela ravnopravno sudjeluju u Ekološkom kvizu »Lijepa naša« i na ekološkoj smotri »Dani kruha-dani zahvalnosti za plodove zemlje«. Nadamo se, za godinu-dvije, da će se i gimnazija iz Subotice, u kojoj postoji hrvatski odjel, uključiti u ove projekte. Nadamo se da će se od iduće godine u ove projekte ravnopravno, a ne više kao gosti, uključiti i hrvatske škole iz Mađarske i Rumunjske.

HR: Osim dva navedena projekta organizirate i programe »Eko škole« i »Plava zastava«. O kakvim je programima riječ i planirate li u njih uključiti i učenike iz Vojvodine?

Programi »Eko-škole« i »Plava zastava« su intelektualno vlasni-štvo »Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš – Foundation for Environmental Education (FEE)«, na čiju provedbu u Hrvatskoj »Lijepa naša« ima licenciju temeljem punopravnog članstva u Zakladi posljednjih jedanaest godina. O ovim programima možete se također detaljno informirati na našim internetskim stranicama. 

Programe Zaklade ne možemo provoditi ni protegnuti na druge države. Bilo bi potrebno da se neka afirmirana ekološka udruga iz Srbije, a još bolje iz Vojvodine, s obzirom na tradiciju, kandidira za članstvo u Zakladi, pa bi tako program »Eko-škole« došao i do škola u kojima su uspostavljena hrvatski odjeli. Spremni smo pomoći udruzi iz Vojvodine koja bude aplicirala za članstvo u Zakladi za odgoj i obrazovanje za okoliš. Tek će se nakon toga i razgranavanjem programa »Eko-škole« u Vojvodini i Srbiji stvoriti uvjeti za cjelovitu ekološku suradnju među školama iz dviju država. Unaprijed se veselimo uključivanju škola u kojima djeluju hrvatski odjeli.

HR: Koliko je važno raditi na razvijanju ekološke svijesti kod mladih, i zbog čega?

Razvijanje ekološke svijesti kod mladih, kroz sustavni odgoj i obrazovanje za okoliš i održivi razvoj, najvažnija je karika u cjelokupnom ekološkom zauzimanju. To je gradnja kuće od temelja. Živimo u vremenu svekolikog konzumerizma, pa je puno teže ispravljati loše navike kod odraslih negoli na neispisanoj ploči ucjepljivati pozitivne ekološke navike. Tu su »Eko-škole« zakon. Nakon samo dvanaest godina, one se provode na svim kontinentima, jer su prepoznate kao najbolji model odgoja i obrazovanja za okoliš. Naglasak je na odgoju, pa djeca koja provedu osam i više godina s ovim programom nemaju šansu nesenzibilizirani otići u život. Oni nakon »Eko-škola« trajno u život nose pozitivan stav i odgovorno ekološko ponašanje.

HR: U travnju prošle godine boravili ste u Vojvodini. Osim susreta s dužnosnicima, tijekom posjeta ste obišli i četiri osnovne škole i vrtić »Marija Petković« na području Subotice, kao i škole u Somboru, Bačkom Monoštoru, Bačkom Bregu i Sonti. S tim u vezi, kako ocjenjujete stanje u školstvu na hrvatskom jeziku u Vojvodinu, te dostignutu razinu u konzumiranju prava na području obrazovanja?

Od planiranog, jedino nisam obišao školu u Starom Žedniku. Obišao sam i gimnaziju jesenas, kada sam bio na »Festivalu bunjevački pisama« u Subotici. Žao mi je da nije znatno više hrvatske djece uključeno u hrvatske odjele, ali se nadam da će se taj broj postupno povećavati. Tako će se i suradnja sa školama iz Hrvatske povećavati i međusobno obogaćivati. Nakon tih posjeta i razgovora s ravnateljima i učiteljima, mislim da zakonski propisi Republike Srbije nisu u tom dijelu zapreka. Možda bi, s razine hrvatske samouprave, trebalo više obilaziti naselja i hrvatske obitelji, te ih ohrabrivati i poticati da svoju djecu upisuju u hrvatske odjele. Nisam pri tom smetnuo pogubne podjele i pristanak na umjetne podjele unutar hrvatskog korpusa, što sve zajedno pridonosi trpkosti prvog i ukupnog dojma.

HR: U Vašim zaključcima nakon posjeta ističe se kako najvažnijim smatrate potrebu da HNV izradi elaborat s prijedlogom za izgradnju Hrvatskog srednjoškolskog centra u Subotici, u sklopu kojega bi bio i učenički dom. Također, navodi se da će Udruga »Lijepa naša« zaključke u svezi ovoga, ali i drugih pitanja vezanih za obrazovanje na hrvatskom u Vojvodini, uputiti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, kako bi ono pružilo pomoć i potporu u rješavanju tih pitanja. Što je po tom pitanju učinjeno? Koji je stav Republike Hrvatske u svezi s ovom problematikom?  Što bi taj centar, prema Vašem mišljenju, trebao sadržavati?

Vidio sam hrvatski gimnazijski odjel, bolje reći embrion nekog budućeg Hrvatskoj srednjoškolskog centra (HSC) i uvjete – prostor i ostalo – u kojima djeluje. To nas ne može i ne smije zadovoljiti. Hrvatska zajednica u Vojvodini i, konačno, u cijeloj Srbiji je još uvijek toliko značajna i brojna da bi mogla popuniti i tri srednje škole – kada bi one postojale. Obrazovanje na materinjem jeziku važno je početi što ranije i zato treba upregnuti sve sile da se uspostave hrvatski odjeli u svim osnovnim školama koje pohađaju hrvatska djeca i gdje su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Zamišljeni Hrvatski srednjoškolski centar treba popraviti i nadoknaditi sve ono što je propušteno tijekom osnovnog obrazovanja. Srednjoškolska dob je dob velike percepcije, znanja i vještina i dob kada toj djeci treba pružiti znanje, ne samo iz jezika, nacionalne kulture i povijesti, nego i stručna znanja sa kojima sutra mogu privređivati i zarađivati za život. To je dob u kojoj oni brže odrastaju i postaju svjesniji svoje pripadnosti. Učenički dom, uz HSC, dao bi priliku hrvatskoj djeci iz Podunavlja, Srijema i drugih krajeva da uz učenje jezika, nacionalne povijesti i kulture, steknu i svoje životno zvanje. Zamišljeni HSC bi pokraj gimnazijskog usmjerenja, trebao imati i nekoliko stručnih usmjerenja – vodeći računa o tradiciji i pravcima razvoja gospodarstva u regiji i šire. Već smo govorili o agroturističkim, informatičkim, zdravstvenim i klasičnim obrtničkim zanimanjima. Zaključci, na koje me podsjećate i bilten u kojem su ti zaključci tiskani, dostavljeni su i Hrvatskom nacionalnom vijeću. Nije mi poznato je li HNV zauzimao stav o tome. Mislim da u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nije stigao nikakav zahtjev u tom smislu. Nimalo ne dvojim da su hrvatska Vlada i rečeno Ministarstvo spremni maksimalno pomoći u realizaciji ove ideje. Preko 10 milijardi kuna je na poziciji rečenog Ministarstva u proračunu Hrvatske za ovu 2008. godinu, što uključuje i pomoć hrvatskim školama i odjelima izvan Hrvatske. Mogu slikovito reći da je trošak moguće izgradnje HSC-a u Subotici »kap u moru« u odnosu na ukupne potrebe i rashode ovog Ministarstva. Zagledamo li se malo u budućnost, postajemo svjesni da samo folklor i običaji naših Hrvata u Vojvodini neće moći još dugo odolijevati sve zavodljivijim modelima asimilacije i globalizacije. Kroz obrazovanje i nova znanja treba tražiti put dugotrajnijeg opstanka. Ideju izgradnje HSC-a spremne su poduprijeti brojne institucije i pojedinci iz Hrvatske, uključujući i »Lijepu našu«. Međutim, svjesni smo da se odluka o tome donosi u drugoj državi, da inicijativa treba doći od predstavničkog tijela Hrvata u Vojvodini i Srbiji i da je konsenzus Hrvata u Vojvodini i Srbiji najbolji temelj za provedbu ove ideje.

HR: I za kraj, planirate li novi posjet Hrvatima u Vojvodini?

Novi posjet Hrvatima u Vojvodini planiram za jesen, ukoliko ne dođem ranije, na »Dužijancu«, kada bih rado posjetio i Hrvate u Srijemu i Novom Sadu, te eventualno u Beogradu. U međuvremenu moramo vidjeti u kojoj mjeri možemo sinergistički djelovati s Hrvatskom maticom iseljenika i u kojoj se mjeri možemo osloniti na pomoć našeg Veleposlanstva. Iskustva s našim Konzulatom u Subotici su vrlo dobra, kao i s HKC-om »Bunjevačko kolo«.    g