Arhiv tekstova

Pomalo smo umorni. No, ipak u svibnju predstoje nam važni dani. Svakako za nas vjernike najvažnija je proslava Pedesetnice – Duhova. Rođendan Crkve. Ta Crkva je utjelovljena u sva vremena i za sve narode. Vrši svoju ulogu »Majke i Učiteljice«. Na društvenom planu pred nama su još jedni važni izbori. Višestruki, od općina do parlamenta. Velika odgovornost svih građana ove zemlje da osjete glas svoje savjesti i prenesu ga na birački listić. Dobro je da je za nas to baš na dan Duhova, jer i u tom odgovornom dijelu i događanju želimo i molimo prisutnost Duha Svetoga. 

Političari su rekli svoje. Nažalost ne uvijek na primjeren i uljudan način. Muka je ovih dana gledati razne predizborne kampanje koje onda postaju mjesta sukoba, optužbi, možda i kleveta, te unose više tjeskobe negoli mira među one koji iz tih ponuda trebaju iščitati i razumjeti i istinu i pravednost. Teško je to. Ako političari nude programe u kojima se već u samom nagovještaju osjeća žalac mržnje, netrpeljivosti, isključivosti, kako onda reagirati? Kako prepoznati istinu i dati svoj glas za pravednu ponudu? Tako gorko zvuči ponovljena Pilatova rečenica: »A što je istina?«  

SUD O DEMOKRACIJI: Unatoč svemu, kao kršćani, slušamo svoju Crkvu koja nam među ostalim poručuje: U enciklici Centesimus annus iznosi se jasan i precizno artikuliran sud o demokraciji: »Crkva cijeni demokratski sustav zato što on jamči sudjelovanje građana u političkim odlukama i daje im mogućnost da, kao sloj kojim se upravlja, ne samo izaberu i kontroliraju one koji njima upravljaju, već i da ih smijene mirnim putem kad god se za tim ukaže potreba. Crkva stoga ne može da podrži obrazovanje manjih vlastodržnih grupacija, koje bi iz osobnih interesa ili iz ideoloških razloga prigrabile državnu vlast. Prava demokracija je ostvariva samo u pravnoj državi, i to isključivo ako je zasnovana na ispravnoj koncepciji ljudske osobnosti; ona traži da budu ispunjeni neophodni uvjeti za unapređenje kako pojedinaca, putem odgoja i obrazovanja na istinitim idealima, tako i ‘subjektiviteta’ društva, putem zasnivanja struktura u kojima će pojedinci zajedno učestvovati i dijeliti odgovornost«. (Ivan Pavao II.) U demokratskom sustavu, politička vlast ima odgovornost u odnosu na narod. Društveno tijelo mora raspolagati sredstvima da uistinu podvrgne kontroli predstavnička tijela; ta kontrola se obavlja prije svega putem slobodnih izbora, koji omogućavaju odabir... Izabrani predstavnici su dužni, u svom specifičnom polju djelovanja (pisanje zakona, rad i kontrola rada vlade), angažirati se na iznalaženju i primjeni postupaka koji mogu pridoinejeti boljoj civilnoj koegzistenciji, u svim njenim vidovima. 

IZBORI: U tom smislu nas pozivaju i naši biskupi: »U vrijeme predizborne kampanje, kao i svi drugi građani dužni smo se dobro i ispravno informirati o onome što pojedine političke opcije čine i nude. Mjerilo vjerodostojnosti obećanja, kojima nas osobito putem medija obasiplju predstavnici političkih grupacija, jesu prije svega njihova djela, i to ona koja su u službi općeg dobra, a ne samo pojedinih slojeva ili grupa ljudi. Izbori nisu tek puko pitanje savjesti, kao da bi izbor između stranaka bio sveden na ono elementarno biranje između dobra i zla, nego su izbori trenutak razlučivanja i prepoznavanja boljih ponuda i dugoročnih rješenja stvarnih i životnih problema. Glavni kriteriji toga razlučivanja su obrana i zaštita svetosti svakog ljudskog života i dostojanstva u svim fazama njegova postojanja, bez obzira na nacionalnu, vjersku i bilo koju drugu pripadnost, te opće dobro kao mjerilo i cilj uređenog i zdravog društva. Sloboda savjesti, vjerskog i kulturnog opredjeljenja, te obrazovanja, zatim pravo na zaposlenost i primjeren dom, zalaganje za socijalnu pravdu, za pravo na cjelovite i istinite informacije, suprotstavljanje drogi, raznim vrstama ovisnosti, korupciji i svim oblicima manipuliranja ljudima, daljnji su kriteriji za odabir onoga kome treba dati svoj glas... Izići na izbore znači iskoristiti svoje građansko pravo i svjesno izvršiti tu svoju osnovnu dužnost. Ukoliko to ne učinimo, prepuštamo drugima da u naše ime odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnosti«. 

Imamo pred sobom ponudu. Ne samo jednu. Teško je u kontradiktornim ponudama naći nit i viziju budućnosti. Ove izbore stoga treba popratiti molitvom. Kršćani vjeruju da je Bog ravnatelj povijesti, a ne čovjek. Još apostol Pavao u svoje vrijeme poziva kršćane – koji su vrlo malobrojni – da javno mole za one koji su na vlasti. Ako je to Pavao osjetio u to vrijeme, kud i kamo je i danas to naša dužnost i zvanje. Uz ponudu, spomenuo sam gore jasna načela kršćanskog učenja, kada su u pitanju izbori i koja načela trebaju biti pretočena u stav naše savjesti. Konačno, ostaje osobna odgovornost, jer nas nitko ne može ispričati, a ne daje nam se ni pravo nakon izbora prosuđivati, ako nismo preuzeli dio svoje odgovornosti. Posve je kriva misao da političari stvaraju društvo i povijest. Ne! Društvo stvara samo sebe, ako je odgovorno, a političari su birani predstavnici koji koordiniraju životni tok toga društva koje im je darovalo povjerenje. Dakle, ispravno je postaviti tvrdnju: Oni su rekli, ali mi odlučujemo!                                                                       g