Za razdoblje od sedam dana rabe se tri naziva: tjedan, nedjelja i sedmica. Neki od ovih naziva u uporabi su češće, drugi rjeđe, no sva se tri mogu čuti. Koji je od ovih triju naziva pravilan?
U hrvatskome je književnome jeziku pravilan samo naziv tjedan, druga su dva naziva, tijekom godina izjednačavanja hrvatskoga sa srpskim jezikom, bila sustavno nametana. Sedmica i nedelja (u jekaviziranom obliku nedjelja) srpski su nazivi za tjedan koji su u javnim govorima, pismu i priopćajnim sredstvima tijekom socijalizma imali prednost.
Zašto riječ tjedan? Ona u svome nazivu ima riječ dan pa u tome pronalazimo logičnost tvorbe. Osim toga, ova je riječ zabilježena u nizu glagoljskih knjiga, njezinu potvrdu pronalazimu u starijim čakavskim i kajkavskim govorima. Nju su rabili i straiji hrvatski posci (Pavao Ritter Vitezović), a zabilježena je i u pjesmama gradišćanskih Hrvata starim nekoliko stoljeća.
Riječi sedmica i nedjelja ne treba obilježiti kao srpske i izbaciti iz jezika jer one u hrvatskome jeziku imaju drukčije značenje. Nedjelja je dan u tjednu kada se ne radi (ili se bar ne bi trebalo raditi), to je sedmi dan kojega je Bog odredio za odmor i koji je posvećen Bogu. Riječ sedmica ima nekoliko značenja, npr. možete dobiti sedmicu na lotu, sedmica je i oznaka za kartu u kartaroškim igrama, negdje je ona ocjena na visokim učilištima ili je oznaka za autobuse ili tramvaje u gradskom prijevozu.
Stoga je pravilno reći:
- Ovoga tjedna, u nedjelju, putujem u Zagreb.
- Sljedećega tjedna pišemo treću školsku zadaću.
- Svakoga tjedna, nedjeljom, idemo na svetu misu.
- Marko je dobio sedmicu na lotu.
- Od Mihaljevca do Borongaja možeš stići sedmicom ili četrnaesticom.
