Arhiv tekstova

Povijesno-istraživački odjel, nedavno novoosnovan u okviru HKUPD »Matoš«, kao što smo već i pisali, vrlo aktivno djeluje u Plavni. Upravo u danima pred veliki blagdan Uskrs, uz pomoc vlč. Josipa Štefkovića pronaden je do sada nepoznati članak o opereti »Na vrbi svirala«, koji je jednim dijelom napisao osobno autor djela, dr. Josip Andrić.

Naslov članka je »Na vrbi svirala« i prenosimo ga u cijelosti:

Narodna opereta iz plavanjskog života u 4 čina s međuigrom.

OPĆENITO: Ova opereta stvarana je 43 godine, kako sam njezin autor dr. Josip Andrić kaže u svojoj »spomenici« upućenoj Juliju Njikošu:

»Kad sam u ljeto 1912. kao požeški maturant u Moroviću skladao uvertiru ‘Na vrbi svirala’ i počeo tražiti radnju za operetu k toj uvertiri, nisam niti slutio kako će 43 godine proći dok tu operetu ne stvorim. Njen put stvaranja kretao se na liniji Morović – Požega – Zagreb – Prag – Plavna. Rodno selo moje majke, koje je i rodno selo oca pjesnika Matoša, dalo mi je kao šezdesetgodišnjaku poleta, da oživotvorim glazbenu zamisao svoje mladosti, koja je u tamburaškoj glazbi nalazila svoj glavni glazbeni ideal.«

Opereta »Na vrbi svirala« seoska je opereta, za koju je radnja uzeta iz seoskog života. Zato je i narječje tu ikavsko kakvim još danas govore bački Šokci po selima. Isto je tako glazba tu stvorena u bačkom šokačkom folklornom stilu. Glavne arije su takve kao da su uzete iz naroda, a nekoliko njih i jesu citati narodnih melodija. Jednako su i plesovi u stilu narodnog kola.

No, budući da se drugi a pogotovu treći čin događaju u gradu, za karakteristiku gradskog ozračja upotrebljene su tu dvije arije (melodije) drugačijeg tipa: arija »Od Plavne do Sombora« skladana je s prizvukom na mađarsku (ili više na slovačku) melodiju, jer je to pjesma, koju će Ilka po Boninoj želji »pivati u pol Pešte«, a valcerska arija i ples »Bačka je zemlja najlipša« prvi je dio baletne scene na trgu u Subotici. S tima dvjema folklornim melodijama ilustriran je gradski element prema seoskom, koji prevladava u ovoj opereti.

SADRŽAJ: Radnja operete vodi nas u vrijeme prije 1914. godine. Događa se: I. čin u Plavni, II. čin u Vukovaru, III. čin u Subotici, međuigra kraj Bođana, a IV. čin opet u Plavni. Autor operete dr. Josip Andrić vodi nas kroz idilu seoskog života, života momaka i djevojaka iz sela Vajske, Bođana i Plavne kroz koju se kao nit primaljaju susreti i zgode s ljudima iz gradova Vukovar, Sombor, Subotica. U Peštu nisu stigli, ali su novac ostavili ipak u »Pešti«, gostionici u Subotici. Bona, seljak iz Plavne želi što bogatije udati svoju lijepu kćer Janju, a u tome mu svesrdno pomaže supruga Manda. Prije zaruka Bona prodaje jednu od dviju svojih kuća vukovarskom žitnom trgovcu Paji, koji preplaćuje kuću ne bi li tako za svog »celastog sina Miju« dobio Boninu Janju. Tunca, susjed Bonin nagovori Bonu da idu u Peštu. Na zaprepaštenje snaš Mande Bona se dade nagovoriti te odoše na put dan iza kirbaja. Tek što odoše, Marinko, momak iz Vajske, pred nosom snaš Mande ukrade Janju i odvede je svojoj tetki u Vukovar, gdje već ima svoju djevojku Ilku, kćer gostioničara Kobe i dobru pjevačicu. Bona vodi iz Vukovara na put u Peštu tamburaše i pjevačicu Ilku, ali do Subotice »prorajta« sav novac. Bona i Tunca se vraćaju u nedjelju iza kirbaja pješice u Plavnu. Cijeli ovaj zaplet raspliću Ilka i Marinko. Sva se Plavna veseli što će biti dvostruki svatovi: Janja se udaje za Stipana, momka iz Plavne, a Ilka za svoga Marinka. Radnja operete započinje i završava »Plavanjskim kolom«.

IZVEDBA: Praizvedba operete »Na vrbi svirala« bila je 1. veljače 1956. godine u Plavni. Izveli su je amateri  kazališta u Plavni, to jest mladež Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Plavne. Režirali su je Edo Bazler, učitelj, i Antun Sarvari, seljak iz Plavne.

Scenografiju je sačinio Josip Benak iz Bođana a tamburaškim je orkestrom ravnao Josip Probojčević iz Plavne. Odmah iza Plavne opereta je izvedena u Vajskoj, zatim u Somboru. Šest mjeseci su uvježbavali operetu u Vukovaru, te su napokon odustali od izvođenja. Note su zatim proslijeđene u Donji Miholjac na zamolbu jednog učitelja koji je želio uvježbati operetu i tu im se izgubio trag. Libreto posjedujemo.

 

Zvonimir Pelajić