Arhiv tekstova

Monoštor je otočić okružen Dunavom, dunavskim rukavcima i kanalima na koje se može stići samo preko mostova – otud i naziv ovom mjestu – »selo na sedam Dunava«. Sa somborske strane Veliki bački kanal nadvija takozvani Pislin most, s bezdanske, također preko kanala, postavljen je pontonski most, a treći, koji spaja Monoštor s njegovim šumama i vikend naseljima, je na jugozapadnoj strani sela i spaja obale kanala Dunav-Tisa-Dunav, a zove se, tko bi znao zašto, Ciganski most.

Današnje naselje izgrađeno je tijekom XVIII. stoljeća na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Bodroga. Arheološka nalazišta srednjovjekovne tvrđave Bortanj u Kozarskoj šumi, blizu Bodroga, vezuju se za početak potonuća Bodroga u Dunav. 

U središtu je mjesta  katolička crkva svetog Petra i Pavla, izgrađena krajem osamnaestog stoljeća. Crkva je proširena 1806. godine, a sredinom XX. stoljeća proglašena je spomenikom kulture od velikog značaja. Ima četiri oltarske slike, jedna je rad I. Lončarevića i pod zaštitom je države, kao i kip Žalosne Gospe, dva stara oltara i propovijedaonica s klasicističkom rezbarijom. Župa Bački Monoštor osnovana je 1722. godine. Župu vodi mladi svećenik Goran Vilov, podrijetlom iz Subotice. 

U Domu kulture organiziraju se kazališne predstave i koncerti. Održavaju se: Festival marijanskog pučkog pjevanja, kirbaj za Dan sela, Ultimative music fest (rok koncerti za mlade), Bodrog fest (drugi tjedan u kolovozu). Fatimska Gospa slavi se 13. listopada kao Zavitni dan od 1945. godine. U selu djeluje HKPD »Bodrog«, a predsjednica »Bodroga« Marija Turkalj aktivno sudjeluje u organiziranju  kulturnih i crkvenih događanja u selu.

Samo naselje nalazi se u srcu Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje. Odvajkada je stanište ritskog jelena, srndaća, divlje svinje, lisice, kune, jazavca, orla bjelorepana, crne rode i drugih životinjskih vrsta. Ovi plavni tereni predstavljaju idealno mrijestilište svih vrsta dunavske ribe. 

Stazama svoga djetinjstva vodila me je Ana Čavrgov (Anica Tišljerova) i upoznala me s duhovnim običajima i ljepotom šokačke ikavice sa specifičnim arhaičnim monoštorskim naglaskom. Pokazala mi je nošnju – boju, maštovitost i veselost veza. 

Monoštor je opkoljen tajanstvenim rukavcima Dunava, razlivenim u prekrasnim šumama što predstavlja poseban doživljaj prirode. Na kraju sela, pokraj jednog od  rukavaca, nalazi se Sokačić, koga zovu još i Stakleni sokačić. Nekad su se cure i momci sastajali na »ćošku«, svatko na svom, a na ćoškove su dolazili – Crkvenjaci, Gložanci, Podunavci, Podolci, Kurtalaši... Dijelove monoštorskog područja seljani zovu: Kraklja, Lugomir, Klisa, Pašina ada, Siga, Kurtala, Opaljenik, Šmaguc, Kalandoš...

Mole se Monoštorci Ivanu Nepomuku za kišu ili za bolje vremenske prilike. Rado posjećuju svetište Na Vodice. U selu se u posljednje vrijeme razvija turizam.

Mjesto ima osnovnu školu, zgradu mjesne zajednice, poštu, mesnicu, kafić, disko klub. Stanovnika je oko četiri tisuće, od kojih je većina Hrvata Šokaca.

 

N. S.