Arhiv tekstova

Na nedavnom Sajmu obrazovanja u subotičkoj Dvorani sportova, Tehičku školu je zainteresiranim učenicima prezentirao i maturant Mario Dulić, koji je demonstrirao rad stroja, kojeg je izumio i konstruirao skupa s nekoliko svojih školskih kolega. O njegovoj sklonosti prema tehnici,  planovima za nastavak visokoškolskog obrazovanja i, naravno, strojarstvu, razgovarali smo u kraćem razgovoru za naš tjednik.

 

Od kada je počelo tvoje interesiranje za oblast tehnike, koja će, po svemu sudeći, biti i tvoj konačni izbor budućeg životnog poziva?

Tehnika me je interesirala još od malih nogu, i kada je god bilo prilike želio sam vidjeti kako,  primjerice, strojevi izgledaju iznutra. Uvijek sam ih pokušavao rastaviti i poslije sastaviti. Kako sam odrastao u okruženju brojnih poljoprivrednih strojeva i alatki, »materijala za rad« nikad nije manjkalo. Nakon završene osnovne škole u Đurđinu, odluka o nastavku srednjoškolske naobrazbe bila je usmjerena na neki od smjerova u Tehničkoj školi. Izabrao sam zvanje strojarskog tehničara za kompjutorsko konstruiranje.

 

Na određeni način »krunu« tvoje srednjoškolske naobrazbe predstavlja stroj kojeg si, skupa s nekoliko školskih kolega, prezentirao na Sajmu obrazovanja u Subotici. O kakvom se stroju radi i čemu praktično služi?

Skupa s Darkom, Marjanom i Svetislavom, nakon četiri mjeseca intenzivnog rada, napravili smo naš stroj pod nazivom »Obrtni stol s robot rukom za dovođenje pripremka u poziciju za obradu«, a njegova praktična primjena, pokraj navedene funkcije, ogleda se u mogućnosti same obrade određenog objekta rada.

 

Kako je došlo do ideje za izradu ovog zanimljivog stroja?

I prošle školske godine sam imao jedan rad iz robotike, ali kao neobveznu školsku djelatnost, dok je ove godina rad bio obvezatan za dobivanje završne ocjene. Naravno, potreban rad nije trebao biti uopće ovoliko zahtjevan, ali mi smo se odlučili uložiti više truda. Veliku ulogu u realiziranju cijelog projekta imao je moj stric, zahvaljujući kojemu smo i nabavili dijelove, koje je on uspio osigurati, nakon što sam mu prethodno iznio svoju primarnu ideju. Na određeni način, mi smo, ustvari, rad konstruirali pomoću dijelova koje smo imali na raspolaganju, a ne kako to uobičajeno ide – prema prvobitno napravljenom konstrukcijskom nacrtu.

 

Tko je još pomogao u stvaralačkom procesu? 

Želio bih spomenuti i učenike Tehničke škole, koji su na osnovu naših idejnih rješenja izradili određene potrebne alate, pomoću kojih su napravljeni pojedini dijelovi potrebni za naš stroj.

 

Koliko je radnih sati utrošeno za stvaranje vašeg »Obrtnog stola«?

Bilo je mnogo razmišljanja, premišljanja, dotjeravanja tijekom cijelog procesa izrade, što bi u konačnici moglo biti između 350-400 utrošenih radnih sati. Sve to vrijeme stalo je u četiri mjeseca, počevši od Nove godine sve do nekoliko dana pred Sajam obrazovanja (14.-15. travnja). Konkretno, cijelo četverogodišnje obrazovanje »uloženo« je u ovaj rad, čak i nešto više od toga, jer smo primijenili neke stvari koje nisu bile u nastavnom programu.  

 

Planiraš li neki novi rad?

U ovom trenutku još ne, jer uvijek postoji ograničenje financijsko-tehničkih mogućnosti glede potencijalne realizacije. No, nikad se ne zna. Ako se nabave dijelovi i određeni momenti se »poklope«...

 

Kao budućeg maturanta, nakon četverogodišnje srednje škole, čeka te važna odluka o izboru fakulteta na kojemu ćeš nastaviti proširivati svoja znanja. Jesi li već odlučio, ili će konačna odluka još malo pričekati?

Još uvijek se malo dvoumim glede konačne odluke, u svakom slučaju izbor je strojarstvo, ali još nisam donio konačnu odluku o smjeru. Planiram studirati na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, no, još ima dosta vremena za finalni stručni odabir.

g