Arhiv tekstova

Ljudski organizam jedinstven je u svojoj sposobnosti podnošenja napadaja, koji nekad mogu biti izazvani štetnim utjecajima iz okoliša. On može neutralizirati ili odstraniti mnoge moguće štetne tvari, bilo da se radi o organskim mikrobima ili industrijskim kemikalijama ili mineralima. U osnovi postoje dva tipa, tj. dvije vrste otrovanja. To su, kao i kod mnogih oblika, akutno i kronično otrovanje. 

AKUTNO OTROVANJE nastaje kada se otrovna tvar unese u dovoljno velikoj, tj. maloj količini, koja je potrebna da simptomi otrovanja odmah nastanu. Također, simptomi otrovanja mogu nastati i nešto kasnije, ali akutna otrovanja karakterizira upravo činjenica da se novonastala situacija može dovesti u neposredan odnos sa skorašnjm uzimanjem otrova. Tako akutna otrovanja mogu biti slučajna, odnosno akcidentalna, što se i najčešće događa, ali i namjerna otrovanja, najčešće kao posljedica pokušaja ubojstva ili samoubojstva. Prilikom otrovanja štetna materija može na nekoliko načina ući u organizam: preko digestivnog trakta (želuca), preko pluća, kože, ubodom. Rjeđa su akutna otrovanja preko sluznice, očiju i slično. Otrovne kemikalije koje ulaze u organizam udisanjem su, primjerice, ugljični monoksid, prodiranjem kroz kožu – pesticidi, ili pak gutanjem, kada su u pitanju olovo i njegove otopine. U proljetno vrijeme najčešća su otrovanja pesticidima, herbicidima, insekticidima, ali i različitim drugim otrovnim sredstvima u kućanstvu. Tako, na primjer, otrovi u kućanstvu mogu biti – alkohol, antifriz, boja, duhanski proizvodi, razna goriva, naftalin i druga sredstva protiv moljaca, različiti rastvori, sredstva za poliranje, tekućina za vjetrobransko staklo i dr. Svakako svima je dobro poznato, kako u prirodi postoje i mnoge, kako biljne, tako i životinjske vrste koje su otrovne za ljudsku uporabu. Sjetimo se samo otrovnih gljiva, bobica s drveća i slično.

Simptomi otrovanja su najčešće univerzalni, uz postojanje razlika u odnosu na sam otrov i na mjesto ulaza u organizam. Ipak, zajednički za sve su: glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, groznica, pospanost, dok se kod mnogih javljaju i povišena temperatura, bolovi u trbuhu, problemi s vidom, napadaji trzavice, dah neuobičajena mirisa, opekline po koži, mučnina ili povraćanje, problemi s disanjem, svrab po koži, trnjenje jednog ekstremiteta (ruke ili noge) i slično. 

Ukoliko se otrovanje desi, najhitrije treba pristupiti ODSTR-ANJENJU OTROVA bez obzira na to je li otrovani razvio neku simptomatologiju ili nije. Najbolje ćete pomoći otrovanom ako najprije obavijestite službu hitne pomoći, a zatim postupite u skladu sa sljedećim preporukama:

• Kod gutanja otrovne supstancije neophodno je: izazvati forsirano povraćanje, ukoliko je otrovani pri svijesti ili ukoliko nije popio kiselinu (ovdje se najčešće radi o slučajnom uzimanju kaustičnih kiselina kakva je, primjerice, masna soda u domaćinstvu).

• Kod kožnih otrovanja neophodno je odmah skinuti odjeću i tečnom vodom oprati cijelo tijelo.

• Kod otrovanja ujedom otrovnih životinja kakve su npr. zmije i pauci neophodno je podvezati ekstremitet bliže srcu u odnosu na mjesto uboda i kao kod svih prethodnih što ranije tražiti liječničku pomoć.

• Kod otrovanja ugljičnim monoksidom, ili bilo kojom drugom supstancijom koja se udiše, neophodno je što prije otrovanog izvesti iz zatvorenog prostora, osigurati mu udisanje svježeg zraka i svakako uputiti liječniku.

Otrovanje ugljičnim monoksidom nastaje u zatvorenim prostorijama koje se ne prozračuju i u kojima postoji bilo kakvo gorenje bez prisustva kisika. Ono je često u zatvorenim garažama u kojima rade automobili, ili slučajno curenje ili ispuštanje plina. Za razliku od ovog, otrovanje ugljičnim dioksidom nastaje prilikom gorenja, truljenja do kakvog dolazi u vinskim podrumima, pivovarama, septičkim jamama, silosima, podzemnim tunelima, teretnim brodovima, vatrogasnim aparatima s pjenom i sl. Ugljični dioksid je teži od zraka te brže truje osobe koje leže, spavaju, a kao i kod ugljičnog monoksida otrovanu osobu je najprije neophodno iznijeti na svjež zrak. Ponekad je otrovani, kod ovog ali i kod drugih otrovanja, bez svijesti, bez disanja i rada srca, te je neophodno pristupiti njegovu oživljavanju i prije nego dođe hitna liječnička pomoć.

Kao što je na početku navedeno, osim akutnih postoje i kronična trovanja, koja se dešavaju najčešće čimbenicima iz okoliša, a o njima će biti riječi u idućem nastavku.