Arhiv tekstova
25.04.2008
Vijesti
U Zavodu za kulturu Vojvodine održano
Preprekovo proljeće
U subotu 19. travnja, u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu održana je manifestacija pod nazivom »Preprekovo proljeće«. Manifestacija je upriličena u povodu dana rođenja Stanislava Prepreka, 16. travnja 1900. godine. Organizator ovog programa bilo je Hrvatsko kulturno-prosvjetno umjetničko društvo »Stanislav Preprek« iz Novog Sada.
Nakon riječi dobrodošlice člana Predsjedništva »Prepreka« Marijana Sabljaka, skupu se obratio Boro Kecman, samostalni suradnik u Pokrajinskom tajništvu za propise, upravu i nacionalne manjine. Podržavši manifestaciju, on je izrazio nadu da će ovo, ali i druga društva hrvatske nacionalne manjine, nastaviti rad i očuvanje svog nacionalnog indetiteta.
Stanislav Preprek (1900.-1982.) je bio učitelj, knjižničar, prevoditelj, pjesnik, skladatelj, jednom riječju čovjek velike kulture. Živio je i radio u Petrovaradinu, a građani Petrovaradina i Novog Sada pamte ga kao veoma povučenog i osamljenog čovjeka.
O Preprekovu radu i njegovim djelima govorio je profesor Đuro Rajković, nasljednik cjelokupnih autorskih prava Stanislava Prepreka. »Zbog dugogodišnje slabovidnosti i na kraju sljepoće, razvoda braka, nestanka sina jedinca u Drugom svjetskom ratu, nerazumijevanja okoline i društvenog nemara, Preprek je kao umjetnik bio gotovo nepoznat. Zahvaljujući zalaganju nekolicine njegovih prijatelja njegova umjetnost postaje sve prisutnija među nama«, rekao je Rajković.
Program je upotpunjen čitanjem stihova Stanislava Prepreka i slušanjem njegove glazbe. Također, članovi Književnog kluba HKUPD »Stanislav Preprek« – Jelisaveta Buljovčić, Mladen Nikšić, Bosiljko Kostić, Marijan Piljić i Mladen Šimić, kao i članica HKPD »Jelačić« iz Petrovaradina Branka Dačević, kazivali su stihove svojih pjesama.
Manifestacija je završena izložbom slika Bosiljka Kostića, predsjednika Udruženja likovnih umjetnika amatera Novog Sada.
B. Dačević
Knjiga Janje Beč-Neumann »Darkness at noon« predstavljena u Novom Sadu
Mi ovdje živimo u kulturi šutnje
»Teška vremena rađaju velike karaktere, a Janja je dijete tih vremena, s čvrstim principima u sebi, pa njezina najnovija knjiga liči na svijeću u oluji«, istaknuo je novosadski književnik László Végel, govoreći na pretstavljanju knjige Janje Beč-Neumann »Darkness at noon« (Tama u podne) održanom u ponedjeljak u Klubu zastupnika Skupštine Vojvodine.
Knjiga je objavljena prošle godine u Sarajevu na engleskom jeziku, ali još nije prevedena na hrvatski, srpski ili bosanski jezik. Kako je ocjenio organizator skupa, predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić, rad Janje Beč-Neumann je tijekom posljednjih 15 godina najviše ignoriran upravo u zemlji iz koje potječe. Janja je rođena u Zemunu a odrasla u Pančevu. Knjiga je proistekla iz poslijediplomskog tečaja »Ratni zločini, genocid i sjećanje«, jedinog te vrste u regiji, koji ona već nekoliko godina organizira na Sveučilištu u Sarajevu.
»Ovo nije samo postratna, već i postgenocidna regija. Takve su najdublje traumatizirane, a bježanje od suočavanja s tim idealna je osnova da se tako nešto ponovi«, istaknula je autorica knjige. Upozoravajući da je genocid, još od početka povijesti, uvijek zločin države, navela je dva kriterija po kojima se ratni zločin razlikuje od genocida: je li u postgenocidnom društvu živa ideologija koja ga je omogućila, i je li se društvo poslije distanciralo od toga, jer je poricanje genocida zapravo posljednja faza njegova sprovođenja.
»Mi ovdje živimo u kulturi šutnje, mitova i laganja i nikad nismo prošli kroz traumu, što je neophodni preduvjet da je ostavimo za sobom. To jest teži put, ali je neophodan da bi društvo krenulo naprijed. I zato nije dovoljan Međunarodni sud za ratne zločine, jer se ovdje radi o društvenom procesu osvješćivanja«, poručila je Janja Beč-Neumann.
Ukazujući da je Vojvodina očuvala kapacitet za razbijanje zločina šutnje, založila se da se isti tečaj, koji drži u Sarajevu, organizira i u Novom Sadu.
I. K.
