Arhiv tekstova

U okviru Dana Matice hrvatske 2008. u Subotici, prošloga petka je u Galeriji »dr. Vinko Perčić« predstavljena monografija o kiparu Nesti Orčiću, koju je priredio Naco Zelić, a zajednički objavili NIU »Hrvatska riječ« i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović«.

Među likovnim umjetnicima bačkih Hrvata, Nesti Orčiću (Subotica, 1928. – Zagreb, 1993.) pripada istaknuto mjesto. O tome, kako je istaknuo mons. dr. Andrija Kopilović, svjedoči i ova po opsegu skromna knjiga, ali značajna radi osobe o kojoj govori i bogatstva koje nam je umjetnik podario. 

»Djelo pred nama je preslikano lice našeg hrvatskoga naroda s bačkih ravnica. Ne samo po djelima, koja se čuvaju u kiparevu zavičaju – čak ih je malo u Subotici i njegovoj Bačkoj – nego smo više ponosni što je u hrvatskoj metropoli, u Zagrebu, i šire u Hrvatskoj, ostavio znatniji dio svojih radova. Ona će svjedočiti o veličini i marljivosti, kao i o stručnosti našega čovjeka. Bilo da je stvarao vlastita djela, bilo da je ‘oživljavao’ tuđa, uvijek je ostao vjeran sebi i označio svako djelo svojim dahom. Na to smo ponosni«, rekao je dr. Kopilović.

»Je li Nesto Orčić bio više kipar ili je on vrhunski konzervator?« - zapitao se povjesničar umjetnosti Bela Duranci, koji je govorio o Orčićevoj dvostrukoj datosti određenoj, između ostalog, školama koje je pohađao. »Da nije studirao arhitekturu, da nije poslije prešao na Akademiju likovnih umjetnosti i da nije bio u radionici Antuna Augustinčića, sumnjam da bi raspolagao s takvim vrhunskim znalaštvom. A s druge strane, da nije bio takav – temeljan, marljiv i radan, pitanje je - bi li se kao konzervator mogao prikloniti i slijediti do najboljeg ishoda tuđu ruku, tuđu zamisao i tuđe znalaštvo? Prema tome, Subotica je imala par vrhunskih kipara, među koje ja ubrajam i Nestu Orčića, baš zato i što je vrhunski konzervator. On se nije uspio ostvariti kao kipar, jer za to nije bilo vremena, ali se ostvario kao vrhunski konzervator«, rekao je Duranci dodavši, da je monografija tek izazov za daljnje istraživanje Orčićeva djela, koji se svojim radom i djelima svrstao među osobnosti s ovih prostora što su ušle u galeriju nezaborava umjetnosti.

Obrazlažući razloge nastanka monografije, njezin autor Naco Zelić je rekao da ona proistječe i iz njegova dugogodišnjeg druženja s kiparom, nerijetko i na samim mjestima na kojima je Orčić, kao djelatnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, radio. »Tako sam se našao u Osijeku, gdje je radio na pilu sv. Trojstva u Tvrđi, našao sam se dva puta u Zadru u crkvi sv. Marije, našao sam se u Splitu, gdje je radio na Hrvatskom narodnom kazalištu. Bio sam nazočan i kad je modelirao naše velikane: Budanovića, Rajića, Kokića, Perčića, kao i mog šogora i njegova prijatelja Ivana Balaževića, čija je bista postavljena na tavankutskom groblju. To me je vuklo da sačuvamo spomen i upozorimo na njega, a ujedno da ova mala knjižica bude vodič do njegovih djela. Da svi vi krenete po ovim lokalitetima, tim putem, da bi slika bila potpunija«, kazao je Zelić. 

D. B. P.