Arhiv tekstova

Nikolaj Gera rođen je 1952. godine u Karaševu, gdje je završio osnovnu školu i tokarski zanat, potom je završio srednju i višu školu, smjer tehničkog projektanta za građevinarstvo. Završio je i teološki studij, a od 1983. godine radi u obrazovanju kao nastavnik tehničke kulture. Na prošlim izborima hrvatske manjinske zajednice izabran je za generalnog tajnika Zajedništva Hrvata. U svojstvu vođe delegacije Hrvata iz Rumunjske, predvodio je skupinu gostiju koja je prošlog četvrtka posjetila Suboticu i Tavankut.

 

Koliko Hrvata živi u Rumunjskoj i na koji način je organizirana vaša manjinska zajednica?

U Rumunjskoj danas živi negdje oko 7000 Hrvata, koji poglavito žive u dvije najzapadnije regije – u Karaš-severinskoj županiji, koja ima osam naselja podijeljenih u dvije općine: Lupak i Karaševo i u Tamiškoj županiji s tri naselja. Naša manjinska zajednica je konstituirana 1990. godine, od tada smo i službeno priznati od rumunjske države, a imamo i svog zastupnika u Parlamentu, profesora Miljana Radana.

 

Kako se ostvaruje pravo uporabe materinjeg hrvatskog jezika?  

Od 1996. godine imamo mogućnost kompletnog, istina dvojezičnog, rumunjsko-hrvatskog obrazovanja, počevši od vrtića pa sve do gimnazije. Na ovaj način je obuhvaćeno blizu 400 učenika, koji imaju mogućnost dio predmeta slušati i učiti na hrvatskom jeziku. Zbog specifičnosti podneblja nemamo mogućnost imati sve predmete na hrvatskom jeziku, ali se trudimo u što većoj mjeri njegovati jezik države iz koje su naši preci došli u Rumunjsku još u 14. stoljeću. Konkretno, na hrvatskom jeziku imamo, primjerice, predmete poput – povijesti, jezika i vjeronauka.

 

Rumunjska, kao članica Europske Unije, zasigurno osigurava potporu djelovanju hrvatske zajednice, koja živi na njenim prostorima. Što to konkretno znači za Hrvate koji žive u njoj?

Imamo veliku potporu od strane države u kojoj živimo, konkretno i sam naš dolazak u Suboticu realiziran je novčanim sredstvima koje je osiguralo Zajedništvo Hrvata, etničko-kulturno i socijalno društvo, koje se bavi očuvanjem hrvatskih narodnih običaja, vjere, jezika, kulture i sporta. Ulazak Rumunjske u EU znači mnogo u svakom pogledu budućeg razvoja države i njezinog integriranja u europske tijekove. Započeti su mnogi radovi na obnavljanju infrastrukture u svim dijelovima zemlje, prije svega prometnih smjerova, što će doprinijeti boljem povezivanju i dijelova u kojima mi egzistiramo. Konkretno, u našem slučaju imamo mogućnost apliciranja u brojnim projektima putem kojih se možemo natjecati i osigurati novčana sredstva za naše potrebe. Tako je izgrađeno i sjedište Hrvata u Rumunjskoj, ove godine uvodimo vodovod, a sljedeće godine je u planu rad na kanalizacijskom sustavu.

Kako danas žive Hrvati u Rumunjskoj, ostaju li u rodnim selima i manjim mjestima ili radije odlaze živjeti u veće urbane sredine?

Poglavito je veći trend odlaska u veće, gradske sredine, ponajprije zbog boljih mogućnosti za ostvarivanje osobne egzistencije. Od revolucije u Rumunjskoj, naši ljudi su bili i radili u mnogim državama diljem Europe, mnogo ih je bilo i u Hrvatskoj, ali kao što mnogi odlaze, tako se određeni broj ljudi i vraća. Hrvatska država je nudila mogućnost našeg preseljenja na otok Krk, ali su naši ljudi ipak odlučili ostati u Rumunjskoj. S druge strane, neki od naših studenata odlučili su se za studije u Hrvatskoj, a po njihovom završetku odlučili su ostati u matičnoj državi.

 

Na koji način je došlo do realiziranja vašeg posjeta Subotici u sklopu kojeg je organiziran i prijateljski nogometni susret između selekcija Hrvata iz Rumunjske i Hrvata iz Vojvodine?

Sport, kao nezaobilazna poveznica mladih ljudi, u najvećoj mjeri je zaslužan za organizaciju ovog našeg prvog posjeta Vojvodini, Subotici i Tavankutu, koji je bio domaćin prijateljskog susreta naših dviju selekcija. Poznanstva datiraju iz Zadra 2006. godine, kada smo sudjelovali na Svjetskim sportskim igrama Hrvata, ali su znatno dublje veze i kontakti ostvareni koncem iste godine u Splitu, kada su se naše momčadi susrele u borbi za treće mjesto na I. europskom nogometnom natjecanju reprezentacija hrvatskih nacionalnih manjina. 

 

Kakvi su vaši dojmovi glede prvog posjeta Zajedništva Hrvata svojim sunarodnjacima u Vojvodini?

Moram reći kako smo, prije svega, ugodno iznenađeni cjelokupnim programom, koji je organiziran u povodu našeg dolaska. Iskreno, mi smo mislili kako će sve biti isključivo u znaku nogometnog susreta, ali su naši domaćini upriličili zbilja potpuni ugođaj i naš posjet obogatili s nekoliko dodatnih sadržaja. Primljeni smo u prostorijama DSHV-a, gdje nas je dočekao predsjednik stranke Petar Kuntić, i gdje smo obavili razgovor o uspostavljanju potencijalne suradnje, potom smo s našim domaćinima obišli Gradsku kuću i Muzej, a uspjeli smo malo pogledati i samu Suboticu. Cijeli naš posjet je bio i iznimno medijski praćen, što nas je dodatno impresioniralo. 

 

Hoće li sport kao inicijator doprinijeti uspostavi i drugih oblika suradnje?

Iskreno se nadam da hoće, jer bi željeli suradnju proširiti i na kulturnom planu, ponajprije putem našeg folklornog društva, koje njeguje narodne običaje Hrvata u Rumunjskoj, a imalo je nekoliko zapaženih nastupa na festivalima u Hrvatskoj i Austriji. Također, suradnja i part-nerstvo bi se mogli razviti na školskom planu, putem razmjene učenika u oba smjera, jer bi se na taj način djeca mogla upoznati s načinom života u obje zemlje.

 

Kada već govorimo o potencijalnim posjetima koji bi mogli biti realizirani već u skorašnjoj budućnosti, kolika je putna razdaljina između Karaševa i Subotice?

Dijeli nas točno 307 kilometara, što u današnje vrijeme ne predstavlja neku veliku distancu, a stigli smo preko Temišvara i graničnog prijelaza Žombolja preko Kikinde do Subotice.  

Na koncu, kakve planove ima vaša manjinska hrvatska zajednica u bližoj budućnosti egzistiranja na prostoru Rumunjske?

Naš temeljni cilj je, ponajprije, nastojanje očuvanja materinjeg hrvatskog jezika i zbog toga smo se izborili za otvaranje vrtića i škole, njegovat ćemo i dalje naše kulturne narodne običaje kroz rad folklornog kulturno-umjetničkog društva »Karaševska zora«, izdajemo i časopis »Hrvatska grančica«, koji izlazi dva puta mjesečno, a, evo, počeli smo razvijati i sportski dio naše udruge. Inače, imamo u planu, prema  postojećem projektu, izgraditi jednu modernu multifunkcionalnu sportsku dvoranu.            g