Arhiv tekstova

Ovih je dana, na radost generacija djece,  mladeži i njihovih roditelja, osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića obilježilo 50. obljetnicu profesionalnog rada i djelovanja. Bio je to povod da porazgovaramo s ravnateljicom kazališta Jasminkom Mesarić. »Naše je kazalište zapravo počelo s radom 8. lipnja 1950. godine kao Pionirsko kazalište Ognjena Price. Prva je dječja predstava bila »Spašeno svijetlo«, a odigrana je na daskama Narodnog kazališta, današnjega HNK-a u Osijeku. Predstave su inače davane u već spomenutom HNK-u, u osječkim kinima, u Kasini, a bilo je i gostovanja diljem Hrvatske i diljem bivše države od Beograda, Titograda do Sarajeva, Novog Sada, Subotice i Zrenjanina. Odlukom Narodnog odbora općine Donji Grad, Dječjem se kazalištu u Osijeku daje status profesionalnog kazališta  23. travnja 1958. godine, i ono tada već radi u zgradi na trgu Bana Jelačića 19, gdje je i danas. Pod istim imenom djeluje sve do 1991. godine, kada mijenja ime u Dječje kazalište u Osijeku, a od 2006. godine nosi današnji naziv Dječje kazalište Branka Mihaljevića.«

LJUDI SU BOGATSTVO: Puno je djece, puno mladih ljudi i puno odvažnih Osječana prošlo kroz ovu instituciju, no ravnateljica Mesarić istaknula je Ivana Baloga, redatelja i ravnatelja, koji je došao već prvih dana i ostao tu do umirovljenja. Istina, kratko je vrijeme direktor bio Luka Parac, no on je već nakon par mjeseci otišao za intendanta HNK-a u Osijeku. Među poznatijim Osječanima, tu je svakako i glazbenik i skladatelj Branko Mihaljević, čije ime kazalište danas nosi. On je autor najizvođenije i jedne od najomiljenijih dječje predstave na svijetu »Zeko, Zriko i Janje«, a brojnim je čitateljima poznata njegova pjesma iz te predstave »Zeko i potočić«. Zanimljivo je da osječko kazalište i Festival djeteta u Šibeniku imaju rođendane u istoj godini, a već je na prvom Festivalu prikazana  predstava »Zeko, Zriko i Janje«. Osijek su predstavljale još dvije baletne predstave čiju je koreografiju uradila Sofija Cvjetičanin, također djelatnica Dječjeg kazališta. Treba svakako spomenuti i Julija Njikoša, koji je puno skladao za Dječje kazalište, baš kao i Veru Svobodu, koja je odrastala uz ovo kazalište i postala diva hrvatske glazbene scene. Tu su još i Ivan Marton, veliko redateljsko ime Osijeka i Hrvatske, Eduard Griner, poznati scenograf i Josip Živković koji je od prvih dana do umirovljenja vodio marketing.

Dječje kazalište u Osijeku danas upošljava desetak profesionalnih glumaca i uskoro bi moglo biti pojačano mladim snagama, koje su pred diplomom na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. »Od 1992. do sada, pripremili smo toliko premijera, nastupali diljem Lijepe naše i svijeta te osvojili toliko nagrada i priznanja. Prvu nagradu hrvatskoga glumišta dobili smo 1994. za predstavu ‘Blago babe Mrzulje’ i opet 1997. za ‘Djevojčicu sa žigicama’, a vrijedno je spomenuti da smo svake godine  nominirani za neku od nagrada, na što smo vrlo ponosni. Na festivalu u Šangaju osvojili smo također dvije nagrade; za ‘Djevojčicu sa žigicama’ i za ‘Kresivo’. Ove  nas nagrade posebno raduju jer se naša umjetnička dostignuća vrednuju čak u dalekoj Kini«, kaže gospođa Mesarić.

OBILJEŽAVANJE OBLJETNICE: Pedeseta će obljetnica biti obilježena izložbom fotografija, plakata i novinskih tekstova koji svjedoče o bogatom prijeđenom putu ove institucije, od akta o profesionalnom statusu do brojnih uspješnih predstava i gostovanja. Na njoj će se moći vidjeti tko je sve sudjelovao u radu kazališta tijekom ovih pedeset godina, od važnih imena, kakva su zasigurno Branko Mihaljević, Julije Njikoš, Vera Svoboda pa do svih ostalih, manje poznatih i rjeđe spominjanih, ljudi bez kojih osječko kazalište ne bi bilo ono što danas jest. Urednica izložbe je Antonija Bogner Šaban uz asistenciju Jasminke Mesarić.  Na programu je praizvedba dječje predstave »Zlatni danci«, Jagode Truhelke u dramatizaciji i režiji Dubravke Crnojević-Carić, što će biti najljepši mogući poklon građanima Osijeka za 50. rođendan.

Napomenimo još da su u Dječjem kazalištu u Osijeku gostovala mnoga društva i udruge iz Vojvodine, Bunjevačko kolo iz Subotice, Vladimir Nazor iz Sombora, Matija Gubec iz Tavankuta, amateri iz Ljutova, a ravnateljica Mesarić još je dodala: »Imamo vrlo dobru suradnju s hrvatskim udrugama na sjeveru Bačke, ali i uspješnu suradnju s Dječjim kazalištem u Subotici. Znamo da postoje scene na srpskom jeziku i  mađarskom jeziku, a  velika je želja da se uspostavi i scena na hrvatskom jeziku. Mi se već nekoliko godina trudimo pridonijeti tomu, do sada smo u Subotici odigrali dvije naše predstave, a u jednoj su naši glumci posudili glasove. Želja nam je pridonijeti promijeni klime i potaknuti postavljane scene na hrvatskom jeziku. Nedavno smo dogovorili sa sadašnjom upravom Dječjeg kazališta da upriličimo razmjenu gostovanja. Oni će uskoro biti naši gosti, a mi ćemo uzvratiti posjet kako bismo upotpunili tu prazninu dječjih predstava na hrvatskom jeziku.«

Slavko  Žebić